Nacional je istražio neobičan slučaj devastacije prirode koji je u Slavoniji napravila tvrtka člana Predsjedništva HDZ-a uz pomoć Hrvatskih voda, a rezultat je šteta koja bi u budućnosti mogla iznositi i nekoliko stotina milijuna kuna
Tvrtka u vlasništvu utjecajnog saborskog zastupnika HDZ-a i člana predsjedništva te stranke Pere Ćosića, koji pored toga obnaša niz javnih dužnosti i jedan je od najbogatijih hrvatskih političara, sudjelovala je u ekocidu čija se direktna šteta procjenjuje na oko 27 milijuna kuna, dok se neizravna šteta može popeti i do više stotina milijuna kuna. Nacional je tijekom proteklog tjedna istražio jedan krajnje neobičan slučaj koji upućuje na zaključak da se ozbiljna devastacija prirode odvijala u najmanju ruku u suradnji s državnom tvrtkom Hrvatske vode, ako s njom nije i dogovorena, a sugovornici – među kojima su i osobe direktno oštećene ovom rabotom – iznose sumnje i na sukob interesa i pogodovanje. Za spomenuti ekocid postoje izravni dokazi osigurani sudskim putem, kao i nalazi i procjene različitih vještaka te su pokrenuti procesi kako bi se šteta nadoknadila i teren sanirao – no u ovom trenutku ne postoje podaci da su državne institucije voljne pozabaviti se i kaznenim aspektom cijelog slučaja. Pored toga, čini se da su mimo devastacije dokazane službenim putem razmjeri frapantno neodgovornog ponašanja prema okolišu znatno veći, a šteta puno viša te da se radi o obrascu ponašanja koji tvrtkama poput Ćosićeve donosi uštede u desecima milijuna kuna u odnosu na situaciju u kojoj bi se potpuno poštovali propisi.
Osim što sjedi u Saboru i vodstvu HDZ-a, Pero Ćosić je predsjednik županijskog ogranka stranke u Brodsko-posavskoj županiji i predsjednik Županijske skupštine. U vlasništvu ima nekoliko tvrtki među kojima je Brodska Posavina d.d. iz Slavonskog Broda, koju je po stupanju na dužnost „prenio na drugu fizičku osobu“ – a u stvarnosti je vodi njegov sin. Tu su tvrtku Hrvatske vode angažirale kao izvođača na poslu čišćenja i odmuljivanja kanala Biđ, a to je učinjeno tako što su, među ostalim, više od 50 tisuća kubika različitog otpada naprosto istresli na obližnje poljoprivredne parcele različitih vlasnika i tako stvorili goleme deponije, usput devastiravši vrijedne površine. Sudski vještaci – angažirani na zahtjev jedne osobe koja ima u zakupu više desetaka hektara državnog zemljišta na rok od 50 godina – utvrdili su da se radi o otpadu s različitim svojstvima koji se zapravo može klasificirati kao glomazni otpad, čime je cijena njegova zbrinjavanja iznimno visoka – jedini legalni deponij takve vrste na području Slavonije nalazi se tek u blizini Vukovara. Fotografije koje posjeduje Nacional doista dokazuju u najmanju ruku dvojbene intervencije na državnom zemljištu koje ima svog legalnog zakupnika. Nije poznato je li državna tvrtka Hrvatske vode kao dio zahvata čišćenja kanala Biđ poduzela bilo kakve korake niti što su inženjeri iz te tvrtke, formalno angažirani za nadzor radova, činili tijekom te devastacije. Jedan podatak ukazuje na to da su i te kako trebali znati što se na terenu zbilja događa: sjedište Ćosićeve tvrtke Brodska Posavina na istoj je adresi kao i ispostava Hrvatskih voda u Slavonskom Brodu – Šetalište braće Radić 22. Dapače, čak su i na istom katu.
Kanal Biđ dio je melioracijskog sustava Biđ – Bosut, koji se nalazi u mjestu Čajkovci na području Brodsko-posavske županije. Radi se zapravo o davno izgrađenom umjetnom odvodnom kanalu duljine 23 kilometra, koji ovaj dio Slavonije štiti od poplavnih voda. Kategoriziran je kao kanal prve kategorije i de facto spada u razinu rijeka. Šezdesetak godina nakon njegove izgradnje, u rujnu prošle godine, došao je red na njegovo čišćenje i izmuljivanje, ali i rekonstrukciju i djelomično proširenje, za što su potrebni dokumenti poput studije utjecaja na okoliš i lokacijske dozvole, u sastavu kojih bi trebalo biti jasno navedeno gdje se deponira nastali otpadni materijal.
Nacional je tijekom prošlog tjedna pokušao kontaktirati samog Ćosića, kao i inženjera Hrvatskih voda koji se službeno vodi kao nadzor provedenih radova na čišćenju spomenutog kanala, no oni su ostali nedostupni. Svjedok njihova postupanja na terenu zove se Josip Zmaić, poljoprivrednik je i dugogodišnji zakupnik državnog zemljišta, a kao oštećena strana službeno se spominje i Poljoprivredna zadruga ZBOR iz Starih Perkovaca. Oni su, barem za zemljište koje posjeduju, sudskim putem uspjeli osigurati dokaze – no upozoravaju da je ozbiljna devastacija okoliša imala znatno veće razmjere. „Na moju njivu naprosto su istresli sve što su u kanalu iskopali – od mulja i panjeva do otpada i automobilskih guma. Bili smo dovoljno trezveni provesti kompletan postupak i sve dokumentirati, ali evidentno je da su radovi izvedeni mimo svih pravila struke. Samo moje zemljište nalazi se uz kanal u duljini manjoj od dva kilometra, a ukupna procjena štete i sanacije zemljišta dosegla je 27 milijuna kuna. A kanal ima ukupnu duljinu 23 kilometra, odnosno duljinu obale od 46 kilometara; to su brojke s kojima valja pomnožiti štetu“, izjavio je Josip Zmaić za Nacional. Odgovorne osobe, tvrdi, ponašaju se potpuno nezainteresirano, a posebno zabrinjava podatak da se nakon upozoravanja na ekocid upravo on našao na meti institucija. Zmaićevo zemljište, naime, nalazi se u naselju Čajkovci u općini Vrpolje, a on je kao odgovoran posjednik pokušao alarmirati sve instance – od Ministarstava do same Općine Vrpolje i načelnice Ankice Zmaić, inače također saborske zastupnice HDZ-a. Reakcija na njegove prijave nije bilo, no zato se kod njega promptno pojavila poljoprivredna inspekcija koja je krenula u kontrolu gospodarskog programa.
‘Na moju njivu naprosto su istresli sve što su u kanalu iskopali – od mulja i panjeva do otpada i automobilskih guma. Evidentno je da su radovi izvedeni mimo svih pravila struke’, tvrdi Josip Zmaić
„Kao odgovoran zakupac državnog zemljišta dužan sam podnositi godišnja izvješća, pa to i činim, a imam obvezu i prijaviti devastacije i ekološke incidente. Apsolutno nitko nije poduzeo nijedan korak, osim što sam se ja našao na meti različitih inspekcija“, potvrđuje Zmaić. On, kaže, kao razumna osoba ima pravo iznijeti dvojbe i sumnje u spregu Ćosićeve tvrtke kao izvođača i pojedinaca iz Hrvatskih voda kao nadzora radova na kanalu Biđ – previše je tu indicija, od poslovanja na istoj adresi u Slavonskom Brodu do drugih simptomatičnih detalja koji se spominju u kuloarima. Nacional je i na adresu Hrvatskih voda uputio detaljan upit o cijelom slučaju, no do zaključenja ovog broja odgovori iz te tvrtke nisu pristigli.
U nalazu sudskog vještaka i procjenitelja Ivana Grgesine, koji također posjedujemo, opisano je stanje tla nastalog deponiranjem otpada iz kanala Biđ: utvrđeno je da je ono kontaminirano miješanim otpadom koji sadrži trupce, grane i panjeve, plastiku, dijelove drenažnih cijevi, auto-gume, ostatke školjaka, štetnu floru, a postoji rizik i da se zbog blizine ratnih djelovanja u otpadu nalaze i minsko-eksplozivna sredstva ili streljivo. Po njegovoj procjeni, čak i nakon eventualne sanacije i odvoza otpada tlo bi se u prijašnje stanje moglo dovesti tek kroz pet do šest godina. U ponudi za sanaciju koju je Josip Zmaić dobio od jedne ovlaštene tvrtke, taj posao procijenjen je na 27,5 milijuna kuna – prije svega zbog zbrinjavanja na deponiju u Vukovaru koje se naplaćuje 300 kuna po toni materijala. Upravo u tom podatku možda se krije motiv za provedenu devastaciju: izostankom propisnog zbrinjavanja, naime, nastaju goleme uštede za tvrtke angažirane kao izvođače.
Za konkretan slučaj sudski vještaci i geodeti izmjerili su da ilegalni deponij ima 53.310,39 kubičnih metara, što se po propisima množi s koeficijentom rastresenosti 1,25 pa konačni volumen iznosi više od 66 tisuća kubika. Ugažena površina veličine je 37 tisuća četvornih metara. Provedena su i vještačenja dvoje dodatnih vještaka, koji su također konstatirali zagađenje: tako se u nalazu Vere Novaković, specijalizirane za područje poljoprivrede, navodi da na površinama neposredno uz kanal vrlo slabo niču jesenski usjevi, uočavaju se invazivne biljke koje se šire uz kanale, a vještačenjem onečišćenosti tla utvrđena je koncentracija karbonata nekoliko puta veća od propisane – i do 21,6 posto u odnosu na prihvatljivih pet posto. „Cjelovita laboratorijska analiza četiriju uzoraka tla pokazuje da materijal koji je odložen na poljoprivredno zemljište ima povećani sadržaj ukupnih karbonata. Izravnim unošenjem ili postupnim rasprostranjenjem dolazi do povećanja pH vrijednosti tla k alkalnoj reakciji, kao i do povećanja udjela ukupnih karbonata u oraničnom sloju tla u narednom razdoblju“, stoji u nalazu ove vještakinje. Sudski vještak geodetske struke Mario Tomić, pak, premjerio je devastirane površine i utvrdio da se radi o pojasu širine deset metara i duljine 1767 metara, uz koji postoji dodatni pojas širine desetak metara na kojemu je vidljiv trag rada mehanizacije i ravnanja terena, a tu je još i pojas širine šest metara koji služi održavanju kanala.
Po procjeni vještaka čak i nakon eventualne sanacije i odvoza otpada tlo bi se u prijašnje stanje moglo dovesti tek kroz pet do šest godina, a posao sanacije za zemljište Josipa Zmaića procijenjen je na 27,5 milijuna kuna
Pero Ćosić još od sredine osamdesetih radio je u Vodoprivredinim tvrtkama u Slavonskom Brodu, a početkom devedesetih privatizirao je jednu od njih – upravo „Brodsku Posavinu“ koja je iz društva s ograničenom odgovornošću prešla u status dioničkog društva. Bio je na njenom čelu punih dvadeset godina, sve do ulaska u Sabor 2016. godine. Tvrtka zapošljava oko 150 radnika i ima godišnje prihode u rangu 80-ak milijuna kuna. Portal Telegram.hr svojevremeno je otkrio da je upravo od tvrtke javno privredno poduzeće Brodska Posavina, u kojoj je radio, Ćosić za samo 4655 njemačkih maraka otkupio stan veličine 140 kvadrata u centru Slavonskog Broda, danas procijenjen na milijun kuna. Kasnije je, dakako, kupio i cijelu tvrtku.
Upravo on bio je na popisu istaknutih HDZ-ovaca kojima je Hrvatski nogometni savez financirao putovanja na utakmice nogometne reprezentacije, zbog čega se našao na meti postupka Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa. U njegovoj imovinskoj kartici prijavljena je golema imovina: tu su dva stana u Slavonskom Brodu i po jedan u Zagrebu i Medulinu, niz oranica i šuma, jedan brod, dva skupocjena sata procijenjena na 160 tisuća kuna, dvotrećinski udio u vlasništvu Slavonskobrodske televizije, vlasništvo u još dvjema tvrtkama, udio u različitim fondovima u vrijednosti oko dva milijuna kuna i štednja od dva milijuna kuna i 227 tisuća eura.
