Svojevremeno su s podsmijehom mediji izvještavali o otvaranjima liftova, o presijecanjima vrpci na gradilištima koje su do dana današnjeg ostale gole ledine. Prisjećamo se vremena kad je župan Brodsko-posavske županije prisustvovao otvaranju auto-salona.. Nešto se događalo. Osjećali su se poduzetnički napori. Danas aktualni župan ne otvara farme i rezultate gospodarskih poduhvata, ne otvara ni frizerske salone, nego „otvara vrata“ kandidatkinjama za Miss. Uspjeh je sam opstanak postojećih tvrtki.
Tako mi S.U.SCH, kroničar Broda, na korzu, u prisustvu S.J., zabrinuto priča kako je zatvorena i ćevabdžinica u Štamparevoj, koja je (bila) dio čitavog hrvatskog lanca sličnih objekata. Nije opstala. Posljedica je to krize i osiromašenja Brođana koji se sve rjeđe počaste i ćevapima. Vraćam se, pod dojmom tog najnovijeg brodskog poremećaja, prema velikom, slobodnom parkiralištu „kod Gradske knjižnice“ i slijeva ugledam poznati prizor, vitalnu „Krčmu kod Drageca“ – oazu ugostiteljskog mira. Lokacija: idealna. U samom središtu grada, u blizini glavnog gradskog trga. Sa svih strana okružena je parkirališnim mjestima, Sava je na pljucomet, zelenilo prevladava; smještena je na poziciji koja nudi maksimum uživateljima u ambijentu. Tradicija i goodwill nesporni. Dragec je iskusni ugostiteljski mačak koji unutarnji prostor zna ispuniti mirisima ukusnih jestvina. Menu prilagođen gostima svih dubina novčanika. Zna kuća svoj posao. Koliko znam ima svoju klijentelu – društva, obitelji, specijalne goste... Tu se svraća, ali uglavnom se dolazi s namjerom.
Pomislim, ako bi propao takav prilagodljiv pogon, takav tip krčme, takvo mjesto na kojem se može dobro napiti i najesti, neometano, pristojno poslužen, u ugodnoj atmosferi – pa tko onda može opstati? U što bi se to pretvorio Brod? Ali, „Krčmu kod Drageca“ čeka siguran opstanak tek onda kad se bude otvorila nova. Bit će to znak oporavka.
