U ime Tuđmana

Najprije je Josip Đakić obznanio da nije on već Ante Deur predložio veteranima ukidanje Dana antifašističke borbe kao državnog praznika, što je potom uobličeno u tzv. »Culejev amandman«.

Budući da je predsjednik Vlade i HDZ-a Andrej Plenković prije toga oštro poručio kako »treba stati na kraj politici detuđmanizacije i unutar HDZ-a« te osobno garantirao da će 22. lipnja, »blagdan koji je uvrstio predsjednik Tuđman«, blagdanom i ostati, na pomolu je bio prvorazredni skandal jer je Deur savjetnik predsjednice RH i službene kandidatkinje HDZ-a za još jedan mandat, Kolinde Grabar-Kitarović! A onda su iz njezinog Ureda kratko poručili: »Ako je Deur to rekao, govorio je u vlastito ime«.

Na kraju je sam Deur zanijekao sve što je Đakić rekao novinarima, on »antifašizam nije ni spomenuo«, napomenuvši »kako se to ni u kom slučaju ne može povezivati sa stavovima Kolinde Grabar-Kitarović«.

Onda je SDP-ov Arsen Bauk pohvalio reakciju premijera Plenkovića i nekih ministara, ali i otkrio da je za ukidanje Dana antifašističke borbe kao državnog praznika bio i Plenkovićev zamjenik u HDZ-u Milijan Brkić, koji je ujedno i jedan od potpredsjednika Sabora!

Da je nešto trulo u HDZ-ovoj državi, i nije nikakva novost, no činjenica da su oni koji Plenkoviću rade o glavi prešli u ofenzivu i bitku izmjestili iz hvidraških i braniteljskih udruga na provincijskom terenu u oficijelne metropolske urede na Markovom trgu, govori da se ne misle povući.

To što su udarili na jedan blagdan, a sada se kukavički izmotavaju tko se to sjetio da Dan antifašizma treba ukinuti, kao da ga redom svi oni ne bi potpuno izbrisali iz kalendara, samo govori o reciprocitetu šatoraškog junaštva i foteljaštva.

Ta ista ekipa još je jučer tražila saborsku sjednicu i očitovanje DORH-a o Miloradu Pupovcu kojeg su optuživali za rušenje ustavnopravnog poretka Republike Hrvatske nakon što je povukao paralelu s nekadašnjom NDH, a sada bi i sami na mala vrata izbacili antifašizam, najprije s liste državnih praznika a onda i iz Ustava!?

I što bi to onda ostalo od Hrvatske, države u kojoj je do sada srušeno i uništeno oko tri tisuće antifašističkih spomenika, s čijih su ulica i trgova godinama i desetljećima izbrisani gotovo svi tragovi posvećeni pobjednicima Drugog svjetskog rata, uključujući i trg u glavnom gradu koji je nosio ime jedinog kojeg i dan-danas sebi ravnopravnim smatraju Amerikanci, Britanci, Rusi i Francuzi dok slave Dan pobjede ili se okupljaju u Normandiji, da izbrišemo 22. lipanj i ZAVNOH?

Ostalo bi upravo ono o čemu je govorio Pupovac, a što je inicijatore amandmana toliko uvrijedilo i zgrozilo da su zatražili njegov kazneni progon, izbacivanje iz vladajuće koalicije i s radnog mjesta na fakultetu!

Najbolje u svemu oko ukidanja Dana antifašizma je to što se i oni koji bi to proveli u djelo i oni koji se unutar HDZ-a tome protive, pozivaju na Franju Tuđmana. Plenković kaže to je detuđmanizacija, Đakić i Culej se hvale kako su upravo oni prvi s puškom u ruci priskočili Tuđmanu kada mu je bilo najteže i ne skreću s njegovog puta.

Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović pak odlučila je dodijeliti prvi Velered Franje Tuđmana s lentom i Danicom i to 10. prosinca, na 20. obljetnicu smrti prvog hrvatskog predsjednika, što je izvanredan tajming s obzirom na vrhunac izborne kampanje za još jedan mandat na Pantovčaku.

To što je Franjo Tuđman svojedobno bio jedan od generala s crvenom zvijezdom iza Željezne zavjese, zbog koje je toliko patila aktualna predsjednica, u ovom lovu na birače nimalo nije važno.

I tako živi HDZ-ovci postumno i post-umno komadaju mrtvog Tuđmana u svojim dvorskim spletkama i urotama, ne bi li sebe ustoličili kao jedine prave nasljednike i tumače njegovog djela. Ono, doduše, i nije ispalo bogzna što, ali za ovo što se sprema ne trebaju nam amandmani već mrtvozornik. Koji će nas, u ime Tuđmana, ispratiti s ovog svijeta.