U okviru zakona

Ćirilica, Happy TV, 25. siječnja, 20:40

"Sve je prolazno, samo je mržnja prema Srbima večna" – naslov emisije zvuči kao teška šega, kao neka emisija "Prime Timea", PLJiŽ-a, Kesićevih "24 minuta", ali nije, Milomir Marić to ozbiljno. U studiju "Ćirilice" okupila se uobičajena ekipa naricatelja nad tužnom sudbinom srpstva, pupka svijeta, kako bi odgovorila na pitanje koje slušamo barem od 1988., neprestano: Zašto svet mrzi Srbe? Srbi su tako dobri, neiskvareni, plemeniti, uvijek na pravoj strani u svim ratovima, nikad nisu posegli za tuđim, mrava ne bi zgazili, a svet tako iskvaren, zao, podao, uvijek spreman na srbomržnju. Pa dokle ćeš, Mariću, sluđivati taj napaćeni narod? Kamo će ti duša? Sučim ćeš pred Miloša? Može li se s kukulele filozofijom u carstvo nebesko? Tko uopće u svijetu razmišlja o Srbima? Pali li netko srpske zastave? Piše li knjige, snima filmove? Zašto Srbi umjesto paranoje ne proizvode npr. automobile, kao Nijemci (koji bi imali što reći o mržnji svijeta spram sebe)? Zašto ne proizvode elektroniku i informatiku, kao Japanci? Zašto ne rastu u visinu, umjesto u širinu? Zašto ne razmišljaju kao mali narod, umjesto samoubilačke megalomanije? "Ostvario se moj san", rekao je jednom Marić, "... i nijedna noćna mora ne izgleda tako." Posve dobra rečenica za zaključak, over and out!

Neželjena baština, Klasik TV, 26. siječnja, 08:30

Sa zakašnjenjem gledamo dobar dokumentarac Irene Škorić o rušenju spomenika NOB-u u Hrvatskoj, pa u jednom trenutku čujemo Zvonka Makovića koji kaže kako je u Jugoslaviji tih spomenika bilo 15 000. U Hrvatskoj ih je bilo oko 6 000, skoro pola tog broja. Od te polovice pola je pak srušeno... Ovdje nećemo naricati zbog kulturocida, puno je dosad suza proliveno nad monumentalnim grobljem monumenata, već se zapitati: A što nam je, dovraga, trebalo čak 15 000 spomenika? U Jugoslaviji je bilo 27 500 spomeničara, to će reći da je na svaka dva ustanika došao po jedan spomenik! Ako je u svaki utrošeno 50 000 maraka, na njih je spiskano 750 milijuna maraka. Je li vrijedilo? Vidi se po tomu kako su prošli. Jugoslavija je mahnito gradila spomenike, Titove vile i skloništa, podzemne objekte, aerodrome, naoružavala se za dan D i – ništa joj nije pomoglo. Sad tu istu grešku radi Hrvatska – spomenici Tuđmanu i Domovini niču kao gljive poslije kiše. Nemamo novca za obnovu potresom razorenih područja, ali se kupuju avioni (Jugoslavija je imala 450 aviona, je li pomoglo?). Citirajmo ovdje prvu rečenicu Tuđmanovih "Bespuća": "Stara je i dobro poznata istina da u povijesti nema ništa nova", pa dodajmo da od te tzv. učiteljice života, barem kod nas, nitko ništa nije naučio. Film "Neželjena baština", koji pokazuje kako sic transit gloria naših režima, pogledajte kad god bude na programu Klasik TV-a. Spomenike političari dižu sami sebi, da se ne zavaravamo, pa koliko traju jedni, toliko potraju i drugi.

N1 news, 26. siječnja, 11:00

Tko god je spremao doručak, čistio stan, čitao ili radio neki drugi usputni posao dok mu je TV bio uključen, morao je zastati kad je s ekrana na kojemu je bila uobičajena šetnica začuo plač. To je mladi Viktor Šimunić, nezavisni vijećnik Oroslavja, zajecao kad je počeo govoriti kako potkupljiva politička klasa uništava domovinu, dok joj djeca bježe u Irsku. Bio je to medijski trenutak tjedna. Šimunić je opisao kako ga je HDZ pokušao kupiti u zamjenu za podršku na lokalnim izborima. Andrej Plenković kasnije ga je ocijenio kao gadnu hulju, koja navodi njegove čestite omladince na grijeh, a pritom ih još i snima. "To je krasna politička kultura, taj isto ima veliku perspektivu, siguran sam", rekao je Plenković. Šimunić prema njemu nije nikakav zviždač, nego političar koji je nasamario njegova čovjeka na terenu, neiskvarena i nevina, samo malo neiskusna. A kako je prošla članica njegove stranke Marija Budimir koja je otkrila pokušaj SDP-ovca Željka Sabe da je kupi? Dobila je gradski stan od 80 kvadrata. Nismo tada čuli Plenkovića da prosvjeduje protiv tajnog snimanja, niti da je Marija Budimir učinila išta nečasno.

N1 uživo, 27. siječnja, 10:00

"Pozdrav Za dom spremni je legalan?" pita novinar(ka) predsjednika Milanovića na Mirogoju. "Legalan je bio i progon Židova", odgovara Milanović. Sjajno! Točno! Zoran Milanović zna dosegnuti vrhunce, da bi se odmah potom otisnuo u Azrinom stilu, ravno do dna. Nakon lucidnog argumenta o tzv. HOS-ovom pozdravu (a uistinu svinjariji kojom vladajuća stranka uspješno miče s dnevnog reda škakljive afere jer se nacija na ZDS uvijek uhvati kao som na durdubak), amnestirao je zagorskog političkog trgovca Žarka Tušeka, kojega je nesretni Šimunić uhvatio s prstima u pekmezu, tj. snimio. Milanović je na ovaj način utjecao na sudstvo (nedopušteno, naravno; poslao je poruku da je HDZ-ovac nevin i da je mladi neovisni zastupnik koji ga je tajno snimio dopustiva meta tužbe, kao i novinar koji je cijelu priču objavio). Sve to radi uobičajeno nonšalantno, u pozi heroja ulice koji je, eto, bio predsjednik Vlade pa je jako iskusan, sve on zna, ništa njega ne može impresionirati, on je iznad toga, pih. Na taj način nalikuje na dobru kravicu koja da 30 litara mlijeka pa se ritne i sve prolije. Trajna ridikulizacija Pantovčaka – lijevo, desno, nigdje moga stana – zasad je njegov najočitiji doprinos našoj političkoj sceni, šteta, više smo očekivali, premda, kad pomislimo na Kolindu, iz naših grudi izađe dubok uzdah olakšanja svaki put kad se sjetimo da se teror patetičnog političkog kiča mogao produžiti još pet godina. Pa tko bi to izdržao?!

Otvoreno, HRT, 27. siječnja, 22:00

"Bolje je gledati Animal Planet nego sve ovo slušati", komentira jedan gledatelj "Otvorenog" infotainment Mislava Togonala, koji je u emisiju o "zagorskom Watergateu" pozvao – Željka Keruma. Na raspolaganju je imao barem pet ključnih aktera: Šimunića, Tušeka, Gredičaka, Pandžića, pa onda niz odvjetnika – Terešaka, Nobila, Sloković, Prodanovića, Miljevića... Budući da u studiju ne vidimo nikoga od njih, jasno je da je to preporuka: dohvatite se daljinskog i prebacite na Šprajca ili "Schindlerovu listu", osim ako ne želite gledati hrvatski politički Monty Python show. Kerum je, doznali smo, izjavio kako je nezakonita stvar zakonita ako ne ide izvan okvira zakona – ako ide, onda je nezakonita; to je nalikovalo na onu njegovu čuvenu rečenicu "i kad vozim brzo, ja ne vozim brzo". Odgovor na pitanje što je pritom mislio treba proslijediti u "Milijunaša" i staviti na vrh piramide. "To je normalno. Ako se to zove trgovina, to je OK. Bitno je da nitko ne ide van okvira zakona. Pa unaprijed je sve dogovoreno. To je standard, to je okej. Pa što vi mislite da na natječaju prođe onaj tko je najbolji? Pa unaprijed se zna", rekao je Kerum i ocijenio kako Tušek nije išao izvan zakonskih okvira. On je trgovac, on to najbolje zna, pa sam se tako obogatio.

portalnovosti