S malim zakašnjenjem, na službenim stranicama grada Slavonskog Broda, primijetili smo razdraganu vijest da su se gradonačelnik i Gradska uprava, na način svoj, pridružili manifestaciji „U svijetu bajki Ivane Brlić Mažuranić“. Nadamo se da nije prekasno za podijeliti ju sa zainteresiranim čitateljima SBPeriskopa?! Naime, 18. travnja, Gradsku upravu u Tvrđavi, posjetili su učenici trećih razreda Osnovne škole „Ivana Brlić-Mažuranić“ koje je u Velikoj vijećnici primio gradonačelnik Mirko Duspara. Bilo je sve to u namjenskom sklopu: djeca, svijet bajki i politički junaci- oni koji bajke žive na javi.
Univerzalna, profesionalna, gradska izvjestiteljica o aktivnostima gradonačelnika i Gradske uprave nije se, pod utjecajem bajkovitog trenutka, mogla oteti dojmu da se i pridošla djeca na trenutak provode u bajci baš kao i domaćini u Tvrđavi. Stilom izvještavanja o nesvakidašnjoj posjeti učenika moćnom, čarobnjačkom centru upravljanja gradskim vrtloženjiama, satovima i kružnim tokovima, podsjetila je na Ivanu. Prilagodba je bila potpuna. Preuzimamo nekoliko samo naizgled djetinjastih rečenica, kako bi, nadamo se, i nešto širi krug čitatelja, svjedočio izvjestiteljičinoj razgibanoj radosti i približavanju Brlićkinim književnim finesama.
Na ugodnom i veselom druženju, učenici su postavljali mnoga aktualna pitanja na koja im je gradonačelnik spremno odgovarao.
To se moralo doživjeti. Zašto nismo bili tamo, pitamo se nesretni i tužni, kako bi osobno čuli, za djecu spremnog, gradonačelnika, koji radi u Festungu, preko sedam mora i sedam gora od nezaposlenih roditelja nekih učenika? Nije sad važno jesu li mnoga pitanja bila aktualna ili ono o čemu su djeca pitala.
Tako ih je zanimalo koje dužnosti obnaša gradonačelnik te je li teško biti gradonačelnikom; može li se piti voda iz slavine i tko je onečistio vodu u gradu, ali isto tako kada će se asflatirati neke ulice i urediti dječja igrališta.
Naravno da je teško biti gradonačelnikom. Kakvo je to pitanje? Aktualno? Je li ga možda postavio neki mali lijenčina koji već sada razmišlja o izvlačenju s posla i koji želi hljeba bez motike? Stvarno, tko je onečistio vodu u gradu i kada će se asflatirati (pardon, izvjestiteljica je bila uzbuđena, pa je pomiješala slova) ulice? Navodno da se mali Janko spremao pitati gradonačelnika hoće li doći na autobusni kolodvor ispratiti njega, sestricu, mamu i tatu, jer odlaze u Njemačku, ali nije htio rastužiti učiteljicu i izvjestiteljicu. On je, pod utjecajem skorašnjeg odlaska, htio još pitati je li Ivana Brlić Mažuranić pisala i horore, ali je također odsutao, jer nije htio naljutiti velikog čarobnjaka koji možda ne bi bio spremno odgovorio na to pitanje. Inače, voda se smije piti iz pipe, ali je li zdrava, to ne znaju ni u upravi Vodovoda kojoj se svi žale.
Zadovoljni odgovorima, učenici su se iz Gradske uprave dalje uputili sudjelovati u brojnim prigodnim sadržajima dječjih svečanosti „U svijetu bajki Ivane Brlić-Mažuranić“.
Nismo znali da su djeca na kraju razgovora sa spremnim gradonačelnikom anketirana. Kako izvjestiteljica zna da su djeca bila zadovoljna? Kako ne bi znala? Po govoru tijela i širokim osmijesima djece spremne za gradonačelnikove odgovore.