U zemlji bijelih domorodaca

Cinici će reći da je donedavna prva tajnica veleposlanstva u Berlinu Elizabeta Mađarević zapravo istinito, vjerodostojno reprezentirala Hrvatsku jer njezini rasistički i ksenofobni Facebook statusi zapravo odaju pravo lice stanja u hrvatskom društvu pa čak i dominantne hrvatske politike u posljednja tri desetljeća.

Ti cinici se kao malo šale, sarkastični su. Nije baš sasvim tako kako oni govore, ali se nameću brojne paralele i sličnosti tih sramotnih statusa, nažalost, sa stvarnim stanjem u društvu ali i skandaloznim ponašanjem nekih naših političara.

Prva tajnica u Berlinu hvalila je bijelu rasu i predlagala kao sugestivnu turističku reklamu za Hrvatsku da je to »čista i autentična Europa«. »Samo bijeli Europljani, kao što je još prije 30 godina bio slučaj u čitavoj Europi«, napisala je prije desetak dana Elizabeta Mađarević. Takve i slične statuse o migrantima, LGBT zajednici ali i o tome da je odnos Angele Merkel prema imigrantima i islamu »odraz nedostatka vlastite kulture« ne piše od jučer, nego i godinama.

Brza i prikladno oštra reakcija ministra vanjskih i europskih poslova Grlića Radmana sigurno je potaknuta pisanjem njemačkih medija i, rekli bismo, znakovitom opaskom njemačke agencije DPA koja je ustvrdila da slučaj ima »dodatnu razornu snagu tim više što početkom iduće godine Hrvatska preuzima predsjedanje Europskim vijećem«.

S tim skorim predsjedanjem Hrvatske Europskim vijećem poentirao je prekjučer svoj članak i BBC navodeći kako je »incident osramotio Hrvatsku, koja je Europskoj uniji pristupila 2013. godine i početkom iduće preuzima predsjedanje EU-om«.

A onda je BBC još naveo da je hrvatska policija u proteklih nekoliko mjeseci kritizirana zbog načina ponašanja prema migrantima, o čemu je BBC prije dvadesetak dana objavio i opsežni izvještaj u kojem je navedeno kako su tisuće migranata ilegalno poslani natrag u BiH te u kojem je policija optužena za uporabu sile.

O premlaćivanju migranata, čak i uz sadističko naslađivanje nekih policajaca toliko je svjedoka i medijskih napisa i u najistaknutijim svjetskim medijima, da ih MUP ne može vjerodostojno opovrgnuti. A i to ima neke bitne veze s rasizmom i ksenofobijom, zar ne?

Facebook prijatelji gospođe Mađarević bili su i ljudi iz MVEP-a pa sigurno ne stoji da baš nitko od onih koji su to trebali znati, nije znao o ksenofobnim i rasističkim stavovima koje je promovirala na Facebooku. No, bilo im je to vjerojatno zabavno pa valjda i ne previše čudno, s obzirom na, htjeli to priznati ili ne, već kronično kreiranje općeg političkog raspoloženja u zemlji koje je nacionalističko i ksenofobno, protusrpsko i protuimigrantsko.

Hoće li prvim tajnicama i tajnicima ili pak i veleposlanicima u hrvatskim ambasadama u Europi biti primjer, možda, donedavni ministar Lovro Kuščević koji u svojoj kući, kao što se vidi po fotografijama vile koju iznajmljuje turistima, ima na komodi portret ustaškog poglavnika, zločinca Ante Pavelića? Može u svojoj kući izložiti što god hoće, ali to bjelodano govori o političkom ukusu i stavovima ministra u dvije hrvatske vlade i političkog tajnika HDZ-a, jel’ da?

Ili, predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović koja je glavna šefica pa postavlja i razrješuje sve hrvatske veleposlanike po svijetu. Iako je NDH odmah proglasila rasističke, zločinačke rasne zakone i provodila holokaust nad Židovima i genocid nad Srbima, hrvatska predsjednica u nastupajućem predizbornom intervjuu s razumijevanjem, jako blago kaže za poglavnika Pavelića da smo »svi mi ljudi, nitko od nas ne može prvi baciti kamen, ali Ante Pavelić učinio je neke fatalne pogrješke«. Pavelić je činio tek pogreške, i to samo »neke«?? Treba li nas onda uopće imalo čuditi takvo »brendiranje« Hrvatske kakvo je putem Facebooka uobličavala Elizabeta Mađarević?

Tko razmišlja na srednji ili malo dulji rok, taj zna da će Hrvatska bez hitne, dobro projektirane i ostvarive useljeničke politike teško opstati kao iole moderna europska zemlja, pa makar i na samom začelju Europske unije gdje je sada. Evo jednog usputnog podatka koji puno govori o tome koliko smo kao zemlja (ne)simpatični i (ne)privlačni strancima.

Sve više studenata u EU-u dio studija provodi u drugoj državi, posebno putem programa Erasmus+. U 2017. godini 1,7 milijuna studenata bili su stranci, u Hrvatskoj ih je studiralo tek 1330. Postotak stranih studenata u Luksemburgu bio je najviši – 50 posto, a u Hrvatskoj najniži u EU-u, samo tri posto.

Ili, Hrvatska je od 2006. godine pa do danas odobrila samo 767 azila, ali nitko ih ovdje baš niti ne traži.
Ne dolaze ovdje trajno raditi niti ljudi bijele niti ljudi crne rase. Ne samo zbog ograničene ekonomske snage i neuređene države, nego i zbog ksenofobije i zatvorenosti, zatucanosti. Zbog toga se gospođa Mađarević i može hvaliti »samo bijelim Europljanima«, hvaliti s nama domorocima.

novilist