Kad sam nedavno pisao o zdravstvu izdvojio sam medicinske sestre kao jedinu vertikalu tog posrnulog resora. Javila mi se moja draga šulkolegica i prijateljica liječnica s čuđenjem o mom površnom sagledavanju situacije. Mea culpa.
Naravno da su i liječnici bitan faktor, no previše je tu odstupanja. Prijateljeva rodica je već peti dan u jednoj medicinskoj ustanovi i još uvijek ju nije pogledao liječnik. Situacija je grozna. Drugi prijatelj je u jednoj riječkoj bolnici. Veli da je situacija istovjetna onoj u Alanu Fordu. Nešto što je bila donedavno šala, nažalost, postala je naša stvarnost. Ministar Ostojić uveo je smjene u bolnicama. Kao da liječnici rade na pokretnoj traci pa kad im smjena završi odlože pacijenta na operaciji i prepuste ga drugom kirurgu, pa tko naleti. U nekim bolnicama više se ne stignu ni vizite obaviti.
Ustroj koji je posložio Ostojić tako će urušiti ovaj kakav takav zdravstveni sustav da ga za nekoliko mjeseci neće ni biti. U bolničkim ljekarnama nema lijekova. Sve se prepušta slučaju, a pacijentima se sve više govori da su u Božjim rukama.
Valjda otud taj angažman svećenika u zdravstvu. Ispada da je jeftinije platiti da se netko moli za pacijenta nego da ga se liječi. Još ćemo prije odlaska u bolnicu skočiti po bolesničko pomazanje da nas ne bi vrag odnio tamo gdje se trebamo liječiti. Ozdravljenje u ovakvim uvjetima svedeno je na vjerojatnost dobitka na lotu, a strepnja da ćemo dobiti još koju boleštinu odlaskom u bolnicu je veća od one što će nam se dogoditi ukoliko ostanemo kući i pozovemo nekog travara da nas liječi.
Da nam se bolnice ne bi pretvorile u urede za vračanje i pročišćavanje karmičke slike, da se pravedno vrednuju dežurstva i rad liječnika koji su najbolje godine ostavili na specijalizacijama doktori su odlučili dignuti glas i skrenuti pozornost na nebuloze kojima se svakodnevno susreću. Država je u banani i reže tamo gdje nikako ne bi smjela rezati. Umjesto da štedi na nebitnim sinekurama i rodijacima koje je samilosno uhljebila, ona reže tamo gdje najviše boli, na zdravstvu o kojem ovisi cijelo društvo. Naravno, stara vijest.
Znamo sve o štrajku, liječnicima, smanjenim plaćama, ukidanju plaćanja prekovremenog rada, smanjenju nasušno potrebnih operacija. Na sve to teško oborivim argumentima suprotstavio se Hrvatski sindikat liječnika na čelu s virovitičkim liječnikom i predsjednikom sindikata Ivicom Babićem. A onda se dogodilo ono što smo mogli i očekivati od sljedbenika ondašnje države, pakiranje. Kad te sindikat pogodi tamo gdje najviše boli onda napadni čelnike i svim sredstvima ih ušutkaj!
Uhićenje Ivice Babića je perfidan način da se zaustavi opravdan protest liječnika. Kad ne znaš kako, onda destabiliziraj osovinu. Babić im je znalački pogodio živac i otkrio sve slabosti zdravstvenog sustava oko kojih lome koplja i država i EK. Na stranu to je li Babić lažni invalid ili nije. Ako i jest, što se čekalo dvadeset godina? I zašto uhićenje baš sad? Njegova plaća je svakako dostatna da se invaliditetom nema potrebe okoristiti.
Čim je počeo ukazivati na manjkavosti oštro ga je napao Linić, pa Ostojić i na kraju ''trećeputaš'' Gabrić. U svemu ovome bitno je koga i što zastupa Babić. On se bori za sve one male liječnike koje guta Ostojićev sustav i uzima si za pravo oduzeti im sva prava. Rušeći radnu obvezu i argumentima ismijavajući ovu državu učinili su to da i zakinuti pacijenti drže njihovu stranu. Koliko god da nam je teško, koliko god čekali na pretrage i da budemo obrađeni i u trijažnom postupku, logično je da budemo na strani liječnika. Svaki ''udbaški'' pokušaj da se obezvrijedi časna borba za njihova prava doživjet će oštru osudu kod običnih ljudi.
Procesuiranje Babića je višeznačno. Ovim činom želi se obeshrabriti svakog onog koji želi biti na strani istine. E, neće moći jer je nama istina jasna i vidljiva je svaki put kad se otvore vrata bolnice. Uništavači zdravstva, stupa ovog društva, okomili su se na logiku, na zdravu pamet. To nikada ne ispadne dobro. Svaka presija ima svoje granice. Zdravstvo nam se urušava na račun potrebitih. Država je posegnula za čistim obračunom sa sindikalistima. Jasno nam je da je štrajk razlog za obračun s Babićem.
''Otkriće'' lažne invalidnosti tek je jedan od budućih načina kojima će se progoniti najglasniji. Narod je odabrao stranu, a vlast je sve dalje od svog naroda. Zatvaranja, podmetanja, zapušavanja usta, procesi, poznate su metode na koje smo mi odavno alergični. I oni još očekuju da im vjerujemo?! Smiješno i žalosno, nakaradno kao i zdravstvo koje nam je ministar Ostojić ''osigurao''. I Grunf bi znao bolje!
Izvor: seebiz
