Ukraden mi je bio motiv za razumijevanje svijeta bez kojeg nisam mogao nastaviti pisati. U potrazi za nestalim motivom bez kojeg, ponavljam, nisam mogao nastaviti postojati, lutao sam zamršenim prostorijama svoga života, otvarao ormare trajanja, pretraživao ladice događaja, bez uspjeha. I onda sam za pomoć zatražio od Poeovog Auguste Dupina u sebi. Pronašao je motiv kod mog shizoidnog dvojnika, nezastrtog i spremljenog među ostalim motivima. Nije mu promakla ta namjerna očitost skrivanja motiva pri ruci i pod nosom – nemarno odbačenog, izlizanog i umrljanog pohabanog i izlomljeng, zgužvanog i prerušenog, izvrnutog poput rukavice – u motiv za poimanje samoće.
