Neki Rusi, ali ne samo, cvile otkako su Ukrajinci povratili nekoliko hektara zemlje, a fronta pod zapovjedništvom generala Surovikina se stabilizirala.
Očekuje se velika ruska zimska ofenziva, koja će uključivati i ponovno zauzimanje teritorija koje su Rusi napustili iz taktičkih razloga, ali za Putina nema ničega hitnog, jer je vrijeme na njegovoj strani iz više razloga.
Od više od 300 000 mobiliziranih rezervista i dobrovoljaca polovica je u borbenoj gotovosti na prvoj crti ili u pozadini. Ostali su na putu za završetak obuke u Rusiji.
Kad se fronta stabilizirala, samo Ukrajinci koji očajnički jurišaju na ruske utvrde u Donbasu, u neprekidnim valovima, žrtvujući svakodnevno stotine nevještih vojnika, dolaze pod vatru ruskog topništva. S ukrajinske strane je svakodnevna klaonica, što možete lako provjeriti na snimkama na Telegramu.
Putin je itekako svjestan da su zalihe NATO pakta pri kraju, a njegova vojska može ispaliti 50 000 granata, projektila ili raketa dnevno, u usporedbi s 5000 ukrajinskih projektila koje im isporučuje Zapad.
On zna da ukrajinska vojska ne bi izdržala ni osam dana bez podrške NATO pakta.
Zna da s već više od 100 000 poginulih, iako ima onih koji tvrde da ima dvostruko više žrtava, a drugi tvrde da ih ima 20 000 mjesečno, Putin zna da si ova vojska više ne može priuštiti da nadoknadi svoje gubitke i da one koji nikada nisu pucali iz puške u životu šalje na klanje.
Zna i da se stavovi Zapada kolebaju, ankete pokazuju da je sve više građana koji podržavaju pregovore, pa tako i u SAD-u.
On zna da je europsko gospodarstvo na rubu kolapsa, ulaganja u njega su zamrznuta, tvrtke razmišljaju o selidbi u Aziju i SAD, jer su troškovi struje u Europi postali nepodnošljivi.
Putin zna da će nestašice i prekidi struje dovesti do ekonomskog kaosa i bijesa na ulicama, a društveni pokreti će 2023. izmaknuti kontroli.
On zna da je ruski narod dovoljno prekaljen da izdrži mjesece rata i teškoća, dok zapadnjaci koji se hrane na žličicu i na bočicu, uz stalnu pomoć, nisu ništa inteligentniji od 14-godišnjaka.
Vladimir Putin zna da je koristio samo 20% svoje vojske, dok je Zelenski u 9. valu mobilizacije.
Konačno, on zna da Zapad ne želi izravan sukob, znajući da Moskva ima prednost u nuklearnom oružju, ali posebno u konvencionalnom oružju, koje je nezaustavljivo ili neprimjetljivo.
Posljedično, Ukrajina i NATO su iscrpljeni, a Europa srlja prema ekonomskom ponoru. “Rusija je u nevolji” je odavno ispričana bajka.
Podsjećam da Rusija u najgorem slučaju može izdržati tri godine u uvjetima potpune samodostatnosti. Ali nije to to. Nafta i plin ne osjećaju krizu, a od veljače 2022. Moskva zarađuje desetke milijardi. Rublja se dobro drži, Rusija ima malo duga, a Bruno Le Maire nikako ne može usporediti stanje francuskog gospodarstva s ruskim. 2023. će očito stvari biti puno gore za Francusku, ali i sve zemlje EU.
Ali vratimo se na front. U Bahmutu se vode najžešće bitke. Dok se ukrajinski protunapadi nižu jedan za drugim pod teškom ruskom vatrom, demilitarizacija Ukrajine teče metodično, a gubici se kreću nekoliko stotina ubijenih vojnika svaki dan. Govorimo o frontu od „harkovštine“, preko Donbasa svo do juga i Ugledara, uz nešto manje napada Ukrajinaca dalje prema zapadu. Omjer topničke vatre je 9 prema 1 u korist Rusa.
Dužnosnici Luganske oblasti Ruske Federacije tvrde da Ukrajina premješta do 500 ljudi dnevno u Bahmut kako bi nadoknadila gubitke. Čak je i Arestovič priznao da snaga ruskog topništva u ovom sektoru ima prednost 9 prema 1. Bahmut postaje najvažnija i najskuplja bitka u ratu za Ukrajinu.
„Pretrpjeli smo neobično velike gubitke”, rekao je Andrew Milburn o jedinicama koje su trenirale s „Mozartom“, ukrajinskim pandanom ruskog „Wagnera“.
“Brojke koje čitate u medijima o rutinskim gubicima od 70% ili više nisu pretjerane“, dodao je.
Jedinica s 50% gubitaka obično se više ne može boriti i treba je zamijeniti. Ali Ukrajinci ostavljaju svoje jedinice na prvim crtama sve dok u njima više nema gotovo nikoga.
Dakle, dnevni ukupni broj mrtvih tijekom prošlog mjeseca, unatoč neznatnom pomicanju linije bojišta, mogao bi biti oko 800 Ukrajinaca. U 30 dana bojište je napustilo najmanje 24 000 ukrajinskih vojnika.
Osim toga, omjer poginulih i ranjenih, koji je obično 1 prema 3, sada je 1/1, budući da većina ranjenika, ostavljena bez pomoći, umire na licu mjesta u rovovima. Greške u logistici, poteškoće u evakuaciji ranjenika i pretrpane bolnice uzrok su ovog pokolja.
Financijski, situacija nije ništa bolja. Rusi dnevno obaraju 10 do 20 projektila sustava HIMARS, kao i 20 do 30 ukrajinskih dronova. Zapadno oružje ne može se popraviti s lokalnim ako se pokvari ili istroši. Mora se isporučiti u Poljsku, gdje će strani stručnjaci biti angažirani na remontu. Ali Poljska nije blizu Donbasa.
Istina je da NATO gubi ovaj posrednički rat i da će Amerika doživjeti drugi poraz u manje od dvije godine nakon debakla u Afganistanu.
Ali za Jensa Stoltenberga pomiriti se s takvim porazom ne dolazi u obzir.
"Razumijem sve koji su umorni od podrške Ukrajini. Razumijem sve koji misle da su cijene hrane i računi za struju previsoki. Ali moramo platiti mnogo višu cijenu ako Putinova pobjeda u Ukrajini ugrozi našu slobodu i mir", rekao je Stoltenberg.
Reći da će Putinova pobjeda u Ukrajini ugroziti mir u Europi je pomodna bajka. Pa nije li NATO ugrozio svijet širenjem Saveza sa 16 na 32 članice između 1990. i 2022.? Nije li CIA izazvala rat u Donbasu još 2014., svrgnuvši tadašnju vladu u Kijevu?
Zapad je taj koji vrišti o ruskoj agresiji, ali tko je okruživao Rusiju od raspada Varšavskog pakta 1991.? Tko se nije pridržavao sporazuma iz Minska iz 2015., koji predviđaju autonomiju Donbasa? Tko je osam godina bombardirao civile na ovim prostorima, pri čemu je stradalo 15 000 vojnika i civila?
Nitko ne zna na što Putin misli
Ako Ukrajinci nastave gubiti više od 20 000 vojnika mjesečno zbog sudaranja o vatreni zid ruskih topova, jasno je da će do proljeća ukrajinska vojska biti u ruševinama. A ako je pobjeda Ukrajine bajka za zaostale, netko bi se mogao zapitati kako Vladimir Putin i njegov stožer zamišljaju nastavak neprijateljstava.
Ali čini mi se da Putin ne može biti zadovoljan Donbasom nakon toliko žrtava koje je tražio od svog naroda i svoje vojske.
Budući da je ovaj rat pokrenut kako bi se osigurala zaštita Donbasa, kao i kako bi se osigurala sigurnost Rusije na dugoročnoj osnovi, to će zahtijevati svrgavanje postojećeg ukronacističkog režima, uništenje ukrajinske vojske i neutralnost Ukrajine s uspostavom proruskog režima u Kijevu ili barem kakav je bio prije 2014. godine.
Što se tiče podjele Ukrajine, ako ruska vojska ne napreduje do Pridnjestrovlja, zauzevši cijelu sjevernu obalu Crnog mora, postoji rizik da se zaglavi u 100 godina dugom ratu, poput Izraelaca u vječnom sukobu s Palestincima na Zapadnoj obali i u Gazi.
Ili će Putin potpuno uništiti ukrajinsku državu, pri tom ne mislim na narod, ili će se neprijateljstva obnavljati svake tri godine, pretvarajući se u beskrajni rat.
Za mene, ali to je samo moje mišljenje, trajni mir ovisi o oživljavanju Novorusije. Ako hoćete, prigovarajte Putinu zbog toga što ne vodi bitku kako bi to bilo lijepo gledati, kao u filmu, na primjer, ali on osigurava trajnu sigurnost svog naroda.
Ako Zapad ne razumije ovaj elementarni sigurnosni zahtjev, doći će do konfrontacije s Moskvom, a to je šok s kojim se NATO više nije u stanju nositi. Ruska vojska više nije ista kao što je bila 1999. godine kada je 1000 NATO zrakoplova napalo malu Srbiju, saveznicu Moskve. Ovo je nova Rusija, a ne ona Jeljcinova i ona čije se mišljenje nije tražilo u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda, kada se govorilo da je stigao „kraj povijesti“.
Riječ dvije o stanju ukrajinske obrane
Prema otvorenim izvorima, početkom godine Kijev je imao samo 31 bateriju protuzračne obrane S-300 i uključivao je oko 250 lansera.
Mora se shvatiti da oni ne mogu proizvoditi te sustave, ne mogu proizvoditi ni projektile za njih. Popravak se provodi metodom kanibalizacije, iako je komadanje za rezervne dijelove je apsolutno beznadno. Neki rezervni dijelovi se mogu napraviti, naravno. Ali općenito, gubitak svakog takvog sustava je nepovratan.
Isto se odnosi i na komplekse „Buk“ i „Osa“, koji su također u službi.
Ima nekih zaliha sa Zapada, kao Iris-T, Nasams i Crotale. Ali te količine ni na koji način ne mogu nadoknaditi gubitke sustava i projektila za njih.
Arestovič, koji je privremeno obnašao dužnost Goebbelsa, rekao je da, budući da je Ukrajina prilično velika država, nije moguće zatvoriti cijeli njezin teritorij s protuzračnom obranom.
U izvješćima ruskog Ministarstva obrane redovito čitamo o porazu S-300, sustava „Buk“ i tako dalje, u prosjeku po jedan uništeni komad, a i to ne svaki dan. Rusi objavljuju i snimke pogodaka.
I evo danas uništenje 4 radara sustava S-300. To znači izbacivanje iz stroja minimalno 2 do maksimalno 4 baterije S-300, od kojih svaka ima 2 radara za razne namjene.
Odnosno više od 10 posto dosadašnjeg broja za samo jedno uspješno granatiranje.
Osim toga, odavno postoji manjak protuzračnih projektila. Za njihovu ubrzanu konzumaciju koriste se varalice, a to je bio napad rojeva jefitnih dronova prije tri dana na Kijev, kada su se Ukrajinci hvalili kako su ih sve oborili. Komplimenti. Za dron od 20 000 dolara potroše raketu od milijune dolara. Odlična računica.
Dakle, Rusi imaju dronove, imaju projektile i mamce, odnosno imitacije projektila, i mogu ih nastaviti proizvoditi.
Ovo je samo jedan aspekt protuzračne obrane od projektila.
Slična situacija se razvija i kod oklopnih vozila. Kijev gotovo da nema sovjetske opreme, a zapadna ne može ni približno pokriti gubitke
S druge strane, ruske tvornice za proizvodnju T90M, BMP 3M rade 24 sata dnevno.
Štoviše, ove nove modifikacije opremljene su kompleksom aktivne obrane (KAZ), stoga ih je vrlo teško poraziti sredstvima protutenkovske obrane koja su dostupna Ukrajincima.
Ali odnedavno je u izvješćima vrlo malo uništenih tenkova Ukrajinaca. Čini se da ih nedostaje. A BMP2 ili M113 protiv T90M ili čak BMP 3M su samo mete i ništa više.
O svim vrstama oklopnih automobila i kamioneta je već sve jasno.
Rusko relativno najslabije borbeno vozilo BTR 82A zbog topa od 30 mm po vatrenoj moći sustiže stare sovjetske modifikacije borbenih pješadijskih vozila (BMP), iako ima nešto slabiji oklop.
Zaključak je jednostavan i iscrpljivanje materijalno-tehničke baze Kijeva će utjecati na situaciju na liniji dodira u vrlo bliskoj budućnosti
Zapravo, to se već osjeća. Više se ne vide živahni protunapadi tenkovskih bojni s desecima borbenih pješadijskih vozila, oklopnih transportera i ostalog, kao što je to bilo početkom jeseni. Sve je to bezglavo jurišanje u smrt i Rusija nema razloga da se žuri. Štoviše, borba na drugom frontu – financijskom, ekonomskom i energetskom, za NATO ulazi u kritičnu fazu, a Rusi je i ne osjete.
Dakle, inflacija u eurozoni je dvoznamenkasta, rezerve plina troše se rekordnom brzinom, cijena plina i struje raste, proizvodnja bježi u jugoistočnu Aziju. Proizvodnja električne energije u Francuskoj, Njemačkoj i Britaniji opada.
Može neki austrijski pukovnik Reisner pričati koliko god hoće da gospodarstva zapadnih zemalja treba prebaciti na mobilizacijske tračnice. To je s njihove točke gledišta točno u teoriji, ali neostvarivo u praksi.
Za povećanje proizvodnje potrebni su
a) proizvodni kapaciteti
b) stručnjaci
c) resursi
d) novac (na zadnjem mjestu).
A ako mogu tiskati novac bez pokrića, znaju kako i trošiti, ali to je zapravo dovelo do sadašnje žalosne situacije s inflacijom. Očito netko želi ponoviti iskustvo Weimarske Njemačke, jer je sada sve loše i s prilikama i resursima.
EK može davati glasne izjave da “vojnu proizvodnju treba udvostručiti”, ali onda se pojavi lik i s tajanstvenim osmijehom insinuirajuće pita “Kako to možete učiniti bez sredstava i sa sadašnjim cijenama energije?”.
Sve to, štoviše, u kontekstu teške gospodarske krize. Kada je stanovništvo istih Sjedinjenih Država masovno ogorčeno što "novac odlazi u nekakvu beskorisnu Ukrajinu, ali bi se mogao potrošiti na borbu protiv beskućništva i zdravstveno osiguranje za vlastito stanovništvo". Naime, rast izdvajanja za rat dovodi do porasta socijalne napetosti, a željena pobjeda ne dolazi.
Zato je Putin jučer imao sastanak s komandom Specijalne vojne operacije i Ministarstvom obrane. Vjerojatno s porukom – zadržati ovaj tempo postepenih "grickanja teritorija" i probijanja obrane. Nikuda ne žuriti.
Čak i da Kijev i NATO to imaju, a kao što vidimo – nemaju, ratovi se odavno ne dobivaju brojem fanatičnih milicija ili „velikim bataljunima“. Sada pobjeđuje razvijena industrija. Za novu industrijalizaciju Europe potreban je višak resursa i jeftini energenti, a natjerali su Putina da ih ostavi i bez resursa i bez energije. Stoga, recite vi meni kako će se sve ovo završiti…?
VIDEO: Dok se pametniji Ukrajinci predaju, nadajući se razmjeni (1), nove snimke (2) iz okolice Bahmuta pokazuju da strane plaćenike nitko i ne kupi s bojnog polja. Ostavljaju ih zvijerima ili da se raspadaju.
