Nekoliko dana uoči dvogodišnjice ruskog napada na Ukrajinu (24. februara 2022.), poslije simboličnog pada Avdiivke (u noći 16/17. februara 2024.) pitanje ukrajinskog opstanka aktuelnije je nego prije dvije godine. Nasamareno ”čedo” Zapada bez prijatelja i nade grca u oskudici svega i u izobilju smrti. Tako to biva kad vas neprijatelji ubijaju, a prijatelji kljukaju sredstvima za samoubistvo da ti otmu nasljedstvo.
Dvije godine u Ukrajini prisustvujemo javnoj otimačini teritorije i bogatstva, a stanje i ambijent na ratištu podsjeća na duh Verduna iz Prvog svjetskog rata.
Najveći dobitnici su SAD, a Rusi nisu ni uzdrmani. Evropska unije jest, jer je poput bumeranga pogođena vlastitim sankcijama. Ali lako je velikima, Ukrajini treba pomoći a nema ko. Ni ona sama sebi ne pomaže. S veleizdajničkom vlasti, umanjila se na Istoku i pala u ekonomsko ropstvo na Zapadu.
Odlučujući vojni problem Ukrajine uskoro neće biti manjak oružja i municije, premda je to posljednjih mjeseci hronični problem, već manjak vojnika. Francuska televizija France 24 sredinom januara objavila je reportažu iz Ukrajine o tome kako ukrajinske vlasti masovno hvataju regrute koji ne žele ići u rat. U početku je instinkt mogao povući Ukrajince u borbu za slobodu, ali poslije dvije godine mnogo toga izgleda drukčije.
O tome je otvoreno počeo govoriti glavnokomandujući ukrajinske armije, general Valerij Zalužni. Prošle jeseni za The Economist je kazao da se Ukrajinci u ratu protiv Rusije ”nalaze u slijepoj ulici”. To je mogao biti prvi korak k pregovorima o primirju.
Ta izjava, međutim, dočekana je na nož i u Kijevu i na Atlantiku, a njom je taj svježi ”doktor filozofije” koji je 16. decembra 2023. godine odbranio doktorsku disertaciju iz pravnih nauka, ušao u direktan sukob sa Zelenskim. Da se pitao narod pobijedio bi Zalužni, ali politika i Zapad bili su jači pa je smijenjen 8. februara 2024. godine.
Zamijenio ga je general Oleksandr Sirski. Glavna prednost Sirskog je njegova reputacija da traži stalni sukob s neprijateljem, nezavisno od toga kolika će biti cijena u ljudima i materijalu. Poznaju ga i po nadimku ”mesar”.
Kad se pročitaju izjave koje su u januaru i prvoj polovini februara 2024. godine dali nekoliko zapadnih političkih moćnika, lako je shvatiti zašto je Zalužni morao biti smijenjen, što je nebitno, ali i zašto će EU ostati ratoborna i sabotirati svaki mirovni plan, što je važnije i tragičnije.
U posjeti Kijevu 12. januara ove godine, britanski premijer Rishi Sunak najavio je potpisivanje bilateralnog ugovora o bezbjednosti, kao i pomoć Ukrajini u iznosu od 14 milijardi eura na deset godina. ”Ako Putin pobijedi u Ukrajini, on će nastaviti dalje prema Zapadu”, pojasnio je Sunak. Sjajno smišljen razlog zašto se ne smije zaustaviti rat.
Neće srećom biti mnogo troškova transakcije silnog novca od Londona do Kijeva jer će značajan dio biti prebačen na račune britanske vojne industrije i to za dronove svih vrsta, rakete dugog dometa, protivvazdušnu odbranu, artiljerijsku municiju i razne instrumente za pomorsku bezbjednost.
Sličan bilateralni ugovor kao s Londonom, Zelenski bi trebao potpisati s Parizom, kako je dogovoreno na sastanku Emmanuela Macrona i Zelenskog, 16. februara 2024. godine. Ugovor će biti u milionima, a ne u milijardama kao s Britancima, a neće se odnositi samo na oružje. Nekoliko stotina miliona odvojiće se za poslove francuskih firmi u Ukrajini.
Do kraja februara, Ukrajina bi trebala potpisati slične ugovore s Njemačkom, Italijom i Poljskom, a u narednim mjesecima i s drugim zemljama EU-a.
Svaki potpisani ugovor i nova obećanja o prodaji sve ubojitijeg oružja predstavljaće novo svjedočanstvo da u EU ne planiraju primorati Ukrajinu na pregovore već planiraju natjerati Ukrajinu da potroši što više oružja i vojnika.
Petog februara 2024. godine šef evropske diplomatije Josep Borrell je u Varšavi zatražio od 27 zemalja članica EU-a da ”privremeno zaustave sav izvoz oružja prema bilo kojoj zemlji i preusmjere ga prema Ukrajini”. Zahtijeva od svih evropskih vlada da u tom smislu donesu političke odluke.
Od milion prošle godine obećanih granata, sve zemlje EU-a uspjele su skupiti ”samo” 330 hiljada. Inače, ove granate kalibra 155 mm trenutno se proizvode samo u 11 zemalja EU-a. Među njima je i Hrvatska.
Nisu ove militantne priče nastale u Borrellovoj glavi. On je samo izvršilac instrukcija grupe ljudi koji su procijenili i odlučili da se uništavanje Ukrajine ne smije prekidati. Stoga treba masovno proizvoditi oružje koje će se odmah koristiti. Vrlo je to isplativa rabota: drugi ginu, a novac s neba slijeće li slijeće.
Priču o kalibru 155 mm nastavljam u Donjoj Saksoniji, u gradu Unterlüßu, gdje se nalazi jedna od najvećih tvornica oružja u Njemačkoj. U toj tvornici je kancelar Olaf Scholz 12. februara 2024. godine položio kamen temeljac za novi kompleks za proizvodnju oružja i kazao: ”Evropa se mora okrenuti proizvodnji oružja u ogromnim količinama […] jer ne živimo u vremenu mira!”. Kakva porazna scena i izjava, kakav suton Evrope!
U toj novoj tvornici granata, njemačka kompanija Rheinmetall predviđa povećati proizvodnju najmanje deset puta, počevši od 2025. godine. I to, vidi vraga, baš proizvodnju granata kalibra 155 mm! Za početak bi se proizvodilo dvjesta hiljada godišnje, a stiglo bi se i do miliona jednog dana.
Sutradan sam na francuskoj državnoj televiziji gledao intervju s generalom koji je blizak političkim krugovima. Francuski vojni eksperti, inače, podijeljeni su na one iz kojih progovara struka i na one iz kojih progovara politika. Treba učiti od stručnjaka, a slušati političare. Tako politički general Dominique Trinquand 13. februara 2024. poručuje Ukrajini da se strpi do 2025. godine kad će Evropa biti u mogućnosti proizvesti mnogo više oružja nego danas.
Kakav cinizam, kakva bezočnost! Kao da im poručuje: samo ginite, vi bezvrijedni ljudi, ginite još godinu dana bez oružja, a kad ga dobijete ginućete masovno i herojski! Znamo da je cijena koju ćete platiti velika, ali vaša žrtva nama donosi profit!
Sljedećeg dana, 14. februara 2024. godine, Jens Stoltenberg, generalni sekretar NATO pakta, pozdravio je ”povećanje bez presedana troškova za odbranu u evropskim NATO članicama” i ushićen dodao da će u ovoj godini biti investirano u naoružanje 600 milijardi dolara više.
Istoga dana, francuski i njemački ministar odbrane, Sébastien Lecornu i Boris Pistorius najavili su ”koaliciju za podršku vazdušnoj odbrani Ukrajine”. Koaliciju će činiti 15 članica EU-a.
Ovdje neću ni navoditi svakodnevne slične izjave u SAD-u koje svojim proizvođačima oružja prebacuju silne milijarde predviđene tobože za pomoć Ukrajini.
Zaključak je lako izvući: rat u Ukrajini ne smije stati! Svemoćni proizvođači oružja preko političkih marioneta koji upravljaju moćnim državama zaradiće hiljade milijardi na ukrajinskoj i drugim tragedijama, tragedijama koje će sami izazvati.
U njima će život dati još stotine hiljada Ukrajinaca, Palestinaca i svih onih koji su bili i ostali kolateralna šteta nemorala i gramzivosti, uvijenih u plašt borbe za demokratiju i ljudska prava.
Nemoral i gramzivost vladaju i u Kijevu i drugim središtima moći u Ukrajini. CIA i Pentagon su saznali da su Zelenski i njegova ekipa tokom 2022. godine zaradili 400 miliona dolara kupujući od Rusa dizel ispod cijene. Razliku od koje su se obogatili i Zelenski i Rusi platili su Amerikanci.
Mnogi ukrajinski ministri i visoki činovnici masovno otvaraju kompanije u Poljskoj, Češkoj, ali i u Perzijskom zalivu i Izraelu. Preko njih se odvijaju operacije izvoza oružja i municije s privatnim trgovcima oružjem, uz obavezni bakšiš.
U proljeće 2023. godine, u Kijevu je boravio šef CIA-e, William Burns. Osoba koja je imala uvid u transkript susreta u Kijevu između Burnsa i ukrajinskog civilnog i vojnog rukovodstva saopštila je da je susret ličio na film o mafiji iz pedesetih godina prošlog stoljeća.
Burns je kazao Zelenskom da zna sve o velikoj korupciji u Ukrajini i predao mu listu imena 35 visokih funkcionera i generala povezanih s korupcijom. Kad je iznio pojedinosti, prisutni Ukrajinci su bili bijesni na Zelenskog jer su spoznali da on uzima najveći dio dobiti, a oni tek manji! U zapisniku ne piše da li se neko javio i kazao da on ne uzima ništa!
Iako imaju sve dokaze Amerikanci zasad ne stavljaju ukrajinsku političku mafiju na čuvenu američku crnu listu.
”Otkrilo se” takođe da je Vrhovni sud leglo korupcije, a da je samo predsjednik suda uzeo 2,7 miliona dolara. A mi u Bosni se ljutimo na predsjednika Suda BiH kome je Zdravko Mamić kao znak pažnje poklonio neki skupocjeni sat! Čisti amaterizam u odnosu na ukrajinske profesionalce!
Osim ruske teritorijalne gramzivosti i ukrajinske koruptivne gramzivosti, treći problem koji ukrajinskoj tragediji daje snažan a skriven pečat je ekonomska gramzivost Zapada. Krupnom zapadnom kapitalu Ukrajina nije postala atraktivna od februara 2022. godine već još mnogo ranije.
Prije petnaestak godina bačeno je oko na obradivo poljoprivredno područje Ukrajine. Ono je po površini veće od Italije.
Avgusta 2011. godine WikiLeaks je objavio da je State Department lobirao na svjetskom nivou u korist korporacije Monsanto i sličnih kompanija koje se bave biotehnologijom.
Maja 2013. Monsanto najavljuje velike investicije u Ukrajini. Slučajno ili ne, 28. jula 2013. godine Svjetska banka i Međunarodni monetarni fond odobravaju zajam Ukrajini u iznosu od 17 milijardi dolara. Ugovorom o zajmu predviđena je proizvodnja genetički modificiranih kultura, kao i korištenje genetski modificiranih organizama u poljoprivredi.
Još prije ruskog napada, Vlada Ukrajine najavila je svoje zadovoljstvo što će se ”u Ukrajini razviti kapitalistička tržišna ekonomija unutar EU-a, podržana od strane NATO-a”.
To je faktički značilo da će javne investicije biti bačene u drugi plan, osim onih koje se odnose na tendere, lake izvore velike nelegalne zarade. Sindikati će biti rasformirani, a novo privredno zakonodavstvo trebalo bi otkloniti bilo koju prepreku dominaciji stranog kapitala.
Šefovima preduzeća će biti ostavljena mogućnost da bace takođe u drugi plan prava i interese radnika, socijalne i javne zavode. Partija Zelenskog je izglasala zakone koji onemogućavaju kolektivne pregovore, kao i druge mjere zaštite rada i radnika u Ukrajini. Reagirala je Međunarodna organizacija rada, ali mlako i nečujno, reda radi.
Tokom rata, ukrajinska vlada prodala je zapadnim preduzećima vlastita velika preduzeća. Lijeve partije koje su se bunile zbog ovog naglog prelaska na nemilosrdni neoliberalizam zabranjene su i proglašene proruskim. Sve socijalne institucije iz sovjetskog doba su ukinute. O tome se u zapadnim medijima, razumljivo, nikad ne govori.
Konferencije za obnovu Ukrajine, održane u Luganu 2022. i Londonu 2023. godine, daju mogućnost da se razabere kako je Ukrajini predodređeno da postane model ultraliberalnog kapitalizma. Nove pojedinosti saznaćemo u junu prilikom treće konferencije u Berlinu.
Nema ovdje humanizma ni milosrđa. Ukrajina je samo središnja poluga strategije ekonomske dominacije Zapada u kojem dobivaju multinacionalne kompanije, a obični ljudi stostruko gube.
Gosti se sve više uživljavaju u ulozi domaćina. Odlučeno je da će Fond za razvoj Ukrajine voditi BlackRock i banka J. P. Morgan. Cilj Fonda je rasporediti kapital u nekoliko ključnih sektora: tehnologija, logistika i saobraćajni koridori, zelena energija, prirodni izvori, rekonstrukcija infrastruktura, numerizacija, poljoprivreda i ishrana, zdravlje i farmaceutski proizvodi.
Sve je spremno, samo da mir dođe. A mir stiže onog dana kad to odrede i odluče oni koji nisu Ukrajinci. Dotad, teritorijalno amputirana s Istoka i ekonomski poharana sa Zapada, Ukrajina ostaje dobrovoljna žrtva savremenog svijeta na oltaru beščašća moćnika koji u sjeni tragedije i smrti uživaju u šuštanju dolara.
