Iduća tranša kešovine Zelenskom – koji sramotno hoda okolo i prosjači, a ne daje ništa zauzvrat! – isplatit će se u lipnju. Makar Europljani travu pasli? „Ukrajina über alles“? Dakako.
Neki dan dođe susjedov unuk ljutit i nesretan iz škole, prepričava djed na umirovljeničkoj partiji šaha u kvartovskom parku, a društvance igrača i kibica neodređeno vrti glavama. Momčić, je li, V. razred jedne zagrebačke osmoljetke ugledna književničkog imena i prezimena, dobio je četvorku iz „projekta“ (danas je i svako sranje – projekt, bilo u školi ili izvan nje) à la reklamna tiskovina trgovačkog centra s eurskim i kunskim cijenama artikala. Na kojem se uratku – naravno, to učiteljica baš nije smjela znati – baka itekako patila nekoliko dana te je „projekt“ na obiteljskom konziliju ocijenjen čistom peticom plus. „Ukrajinac Dmytro koji još ne zna hrvatski i jako je agresivan dobio je pet i nastavnica ga je pohvalila pred cijelim razredom, a ‘projekt’ mu je bio stoput gori od moga i svih ostalih“, citirao je šahist unuka. Djeca osjete nepravdu više i prije no odrasli, reagiraju burnije i proživljavaju je puno teže. I Hrvatska je, među inima u Europi, široka srca zbrinula tisuće ratnih izbjeglica iz Ukrajine i činjenica jest da se velik broj te djece našao u hrvatskim školama i vrtićima, da im je zbog nepoznavanja jezika teža integracija u novoj sredini, odnosno da im se iz razumljivih razloga empatije štošta gleda kroz prste.
„Svaka cijena“ znači nestanak Kugle u oblačiću nuklearne prašine u svemirskom beskonačju, pa… Nije da se itko usudi na tu „svaku cijenu“, ali zapravo ništa nije isključenoKontraproduktivna je pak u svakom smislu nepedagoška zloporaba ocjena koje nisu odraz znanja – osobito u okolnostima kada se djeca međusobno uspoređuju – budući da su izbor zanimanja, svojevrstan društveni ugled i napredovanje u životu zapravo strogo determinirani ili uvjetovani upravo ocjenama u školskom sustavu. Recimo, mališa iz naše priče, ne sasvim bez razloga, već u dječjoj dobi registrira protekcijsku vezu na (samo?) svoju štetu: Ukrajinac – nastavnica – petica. Kakva je to empatija? Ista ili slična onoj koja će odrasloj osobi u državi vrijednosti poput prakticiranih u Bijednoj Našoj (povlaštenik – autoritet na poziciji moći – nezaslužena nagrada) temeljito ogaditi društvenu zbílju s njezinim „vrijednostima“ masovnih figa u džepovima. Dobro, nije važno to što, je li, nitko iz statističke branše jamačno neće stručno vjerodostojno analizirati školski uspjeh ukrajinskih izbjeglica u hrvatskom sustavu budući da se unaprijed i odokativno već dade pogoditi: odličan plus. Ta vrst empatije tipa „Ukrajina über alles“ je ponajprije medvjeđa usluga Ukrajincima, koji ni u primisli nisu krivi za tragediju što su im je namrli gazde prljavog rata protiv mira i čovječnosti. Tim se gazdama znaju imena i prezimena.
Kao što se do jednoga jedinog znaju imena i prezimena politikantskih gâzda lakonotnog svakogodišnjega globalnog kiča Eurosonga, koji su lani ukrali pobjedu fenomenalnoj srbijanskoj kantautorici Ani Đurić Konstrakti s pjesmom „In Corpore Sano“ i očito ratnohuškači dodijelili ukrajinskoj skupini Kalush Orchestra s pjesmom „Stefania“. Ili ove godine na istoj paradi kiča i neukusa, gdje politika i profiti kroje rang-listu, stručni žiriji svih Hrvatskoj „izrazito prijateljskih“ zemalja iz tzv. europske obitelji (tvrdi CRO premijer Andrej Plenković, sic transit) krajnje ponižavajuće ne daju ni jedan jedini bod atraktivnoj hrvatskoj skupini Let 3 s nadasve aktualnom mirotvornom porukom u pjesmi „Mama ŠČ“, što je raspametila Europu. Samo se glasovima publike dohvatila 13. mjesta, sredine rang-liste. Mir u Europi i svijetu se više ne nosi, modu determiniraju proturuski dizajneri po ukrajinskim krojnim arcima. Traktor Leta 3 je kočio uzbrdo. Sva je sreća, je li, što šefica Europske komisije Ursula Röschen/Ružica von der Leyen i predsjednik Europskog vijeća Charles Michel – izabrani na dužnosti zbog tzv. zelene agende, ekološke svijesti par excellence – ne koče nikako kada se o trošku poreznih obveznika vozikaju svijetom ekstremnima zračnim zagađivačima, a konspirativno odobravaju trovanje Europljana jeftinim ukrajinskim žitom impregniranim ekstremnom dozom karcinogenih pesticida. Žitarice su proizvedene izvan EU standarda, i o tomu je javnost upravo izvijestio CRO europarlamentarac Ivan Vilibor Sinčić. Te otrove jedu i hrvatski ljudi, a domaće žito nitko ne otkupljuje. Pomaže se zaraćenoj Ukrajini trovanjem tzv. običnih/malih Europljana!?
Jest da je to što se već gotovo godinu i pol događa u Ukrajini najveća strahota na europskom tlu nakon Drugoga svjetskog rata – ljudi ni krivi niti dužni umiru kao muhe svaki dan i svaku noć, smrt ne pita za dob, spol, (ne)vjeru, je li tko Ukrajinac ili Rus; zemlja paklenski nestaje u eksplozijama, ognju i dimu, a milijuni unesrećenih bježe iz domovine – međutim, pitati je najodgovornije za tragediju: predsjednika Volodimira Zelenskog, američkog lidera Josepha Robinette „Joe“ Bidena, Jr., EU-čelnike Ursulu Röschen/Ružicu von der Leyen i Charlesa Michela te ruskog vođu sa suprotne strane barikade Vladimira Vladimiroviča Putina zašto su dopustili, upustili se i dopuštaju „unedogled“ takav smak zdrave pameti. Nijedno od njih – a znaju bolje od ikoga! – neće priznati istinu o tomu zašto su svjesno, programirano i ciljano zanemarili, bagatelizirali i napokon sotonizirali i najmanju mogućnost dogovora o mirnom rješenju problema: ekonomsko-vojnog rivalstva svjetskih velesila radi dominacije na globusu te arogantno zapadno ugrožavanje nacionalnog suvereniteta i teritorijalne cjelovitosti Ruske Federacije širenjem NATO-a na Istok.
Treba pomoći ljudima u nesreći, suosjećati s njihovom patnjom za koju su krivi drugi, među prvima njihov „vođa“, ali to itekako ima razumnu mjeru i točnu cijenuE sada, da pesek nije kakio iza bukve, ulovio bi Dugouška. To će reći: da je Zelenski bio tzv. mirotvorne svijesti i savjesti, odgovoran za narod i državu – kao što uoči 24. veljače 2022. nije bio niti je dan-danas – pa nije žrtvovao živote tzv. običnih/malih Ukrajinaca i razorenu/spaljenu zemlju prljavim imperijalnim, profiterskim SAD/EU/NATO-ovim ratnim interesima i ciljevima, rata, humanitarnog armagedona u Ukrajini i jezivog inflatorno-sigurnosnog eha u Europi ne bi bilo. Odnosno, da se činovnički vrh EU-a u bruxelleskom staklenjaku nije dao hipnotizirati američkom ekonomsko-vojnom tzv. establishmentu obećanom „pobjedom zapadne demokracije nad ruskom autokracijom“ (Biden) te suicidno uvući u rat s Rusijom, Stari bi kontinent i ostatak svijeta već godinu i kusur mjeseci živjeli u miru. Je li, bogatije i sigurnije. Ni Uncle Sam – na globalnu sramotu zato što je razjapio usta više no što je kadar financijski (duguje vjerovnicima cca 32 bilijuna zelembaća, sic transit) – ne bi sad morao kuburiti s ozakonjanjem više gornje granice javnog zaduživanja, jer u protivnom uskoro više neće biti u stanju otplaćivati rate javnog duga i time survati Kuglu u recesiju.
Pa ti vidi čija mati crnu vunu prede. Kopaš u Ukrajini smrtnu jamu Putinu (vojni poraz, smjena vlasti u Kremlju tzv. događanjem naroda, atentat, globalna izolacija, itsl.), žandariš cijelim svijetom, vitlaš tomahavkom Kini nad glavom, mučki ubijaš iranske znanstvenike, žmiriš pred saudijskim ubojicama novinara, energetski ucjenjuješ „neposlušne“ suverene države po Kugli, itsl., besramno uzimaš tuđi novac radi sve novih i novih prijetnji oružjem, a bez novih zaduživanja u bjelosvjetskih lihvara više nisi kadar redovno otplaćivati dugove! Sramota nad sramotama za pojedinačno, je li, najmoćniju zemlju na svijetu. Trenutno i „najagresivniju“ (S. M. Hersh). I, da, globalno najgrlatiju u promociji licemjerne polit-propagandne tvorbe kojom SAD ucjenjuje (ne samo) sav proamerički Zapad: „Ukrajina über alles!“ Jer, sugeriraju prvi i najveći SAD/EU/NATO krivci za humanitarnu i ratnu tragediju nad tragedijama u Ukrajini: „Svi moramo dati sve od sebe za pomoću Ukrajini, koja brani demokraciju u Europi i cijelom svijetu, da pobijedi u ratu, istjera ruske agresore iz zemlje te se podigne iz pepela“. Zvuči ljudski, solidarno prihvatljivo, empatično i poticajno da nema onoga remetilačkog crva „ali“ što sumnjičavo propituje pozadinu „prihvatljivoga“, stvarne nakane udruženih propagandista i (ne)moguće posljedice te teze „Ukrajina über alles!“
Je li uistinu normalno – procjenjujući prave uzroke i nedvojbeno idejne i poslovodne krivce za rat i humanitarnu tragediju u toj „europskoj žitnici“ – Ukrajinu uzeti prioritetom i uzdići iznad svega što ključno determinira život pola milijarde žitelja Europe, ali ga i sigurnosno dovodi u pitanje izravnom armagedonskom prijetnjom? Nije u redu da krivci za rat peru prljavo rublje vlastite krivnje baš na građanima, koji luk nisu ni jeli niti mirisali, licemjerno uvjetujući empatiju/solidarnost s ljudima kojima su namrli tantalovske muke time da im je rat uzeo sve najvrjednije u životu, uključivo najmilije članove obitelji, dom i domovinu. Dakako da treba pomoći ljudima u nesreći, suosjećati s njihovom patnjom za koju su krivi drugi, među prvima njihov „vođa“ (à propos, slika i prilika istoimenoga iz svevremenske satire Radoja Domanovića), ali to itekako ima razumnu mjeru i točnu cijenu. Antiprotivne, je li, sasvim suprotne neodgovornomu, takorekuć svakominutnom iskakanju Zelenskoga iz tv-paštete: „Šaljite nam oružje! Još oružja, tenkove, raketne sustave, borbene avione…!“ Ni iz SAD/EU/NATO-ovih tabora jataka/mecena ukrajinske ratne nesreće se ne čuje ni abera o pregovorima o miru, samo: „Rat! Rat! Rat! Naoružavat ćemo Ukrajinu koliko god bude trebalo i dokle god bude trebalo! Moramo pobijediti Ruse po svaku cijenu!“ A Ruse se ne može pobijediti ni po koju cijenu, pogotovo ne – po svaku cijenu.
„Svaka cijena“, je li, znači nestanak Kugle u oblačiću nuklearne prašine u svemirskom beskonačju, pa… Nije da se itko usudi na tu „svaku cijenu“, ali budući da su i Zapad i Istok odustali od hladnoratovske doktrine tzv. ravnoteže straha i da, osobito u američkom gnijezdu proturuskih polit-vojnih hejtera koji Putina ne mogu smisliti ni nacrtanoga, divlje raste kobna fatamorgana tzv. pobjedničke/ratne prednosti prvim nuklearnim udarom, u odnosu na „svaku cijenu“ zapravo ništa nije isključeno. Ludi um nikad ne spava, a samorazmnožava se kao virusi, bakterije ili mravi vrste Mycocepurus smithii. Na Bidenov poziv i u njegovoj organizaciji se ovih dana time osobito licemjerno kompromitirao summit skupine G-7 u Hirošimi – gradu-žrtvi, gradu-simbolu ničim izazvane američke atomske raspamećenosti 1945. godine nad civilnim stanovništvom dvaju velikih japanskih gradova – iz koje je uznmirujuće poručeno urbi et orbi kako se nastavlja rat u Europi i najavljuje konfrontacija s Kinom. To izravno znači, komentirao je Tomislav Jakić u kolumni „Pa zar baš iz Hirošime?“ (portal Tačno.net), „daljnje zaoštravanje i destabilizaciju u svijetu. A što je kulminacija zaoštravanja i destabilizacije, to ljudi u Hirošimi dobro znaju. I pamte. ‘Veliki i mudri’ koji su se tamo okupili niti znaju, niti pamte. Pa nam je zato tako, kako jest. A kako će biti? Je li to zaista tako teško predvidjeti?“ Budući da uistinu nije – ljudi nisu blesavi kakvima ih drže polit-manipulatori tipa (i) čelnika skupine G-7 (iz koje je isključena Rusija kao osma članica, sic transit) – SAD/EU/NATO-ova operacija „Ukrajina über alles“ opasan je bumerang.
Je li uistinu normalno Ukrajinu uzeti prioritetom i uzdići iznad svega što ključno determinira život pola milijarde žitelja Europe, ali ga i sigurnosno dovodi u pitanje izravnom armagedonskom prijetnjom?„Kako se može ‘najsnažnije osuđivati ruski agresivni rat protiv Ukrajine’, kako se može osuđivati okupacija tuđega teritorija, a zanemariti pri tome ratove i ratne pohode što ih Zapad (SAD i NATO) vode širom svijeta, a bez mandata Vijeća sigurnosti UN, ‘zaboraviti’ činjenicu da Sjedinjene Države danas drže pod okupacijom dio teritorija suverene države Sirije, gdje bez ikakvih skrupula crpe naftu iz (sirijskih) naftnih izvora?“ – retorički pita Tomislav Jakić, bivši vanjskopolitički komentator-mentor HRT-a i svojedobno vanjskopolitički savjetnik predsjednika RH Stjepana Mesića. „Ima li netko odgovore? Jer mi samo pitamo. Kako se može potvrđivati privrženost slobodnoj trgovini, a prešutjeti da su ne samo načela slobodne trgovine, nego i neprikosnovenost privatnog vlasništva dovedeni u pitanje sankcijama što ih SAD i EU namežu Rusiji? Kako se može govoriti o energgetskoj krizi, o krizi hrane i optuživati za to isključivo Rusiju, kada je više nego očito da su to posljedice sankcija protiv Rusije, a ne ruskih jednostranih i ničim izazvanih poteza? Pitamo, pitati se valjda još smije, pri čemu činjenicu da ruski upad u Ukrajinu predstavlja povredu međunarodnog prava ni na koji način ne dovodimo u pitanje.“ Međutim, za dobrobit Kugle i pacifističke svijesti, pak, itekako je na mjestu pitanje: što misliti i kako se odnositi prema ljudima kojima je prvo pri buđenju i zadnje prije no što usnu dreknuti urbi et orbi „Ukrajina über alles“ i pritom držati čvrsto stisnutu figu iza leđa!?
Naizgled zreli ljudi, pa i oni poznije dobi (npr. šef eurounijske diplomacije Josep Borrell Fontelles, za kojega se do ukrajinskog rata nije znalo da postoji, sic transit), je li, ratnohuškački bubnu pred globalnim auditorijem i opetuju očite proturuske i protukineske neistine, mrzilačke optužbe izvan svake pameti i prijetnje od kojih, ostvare li se, čovječanstvo istog trena ide u vražju mater, pa ozbiljnih lica bulje u tv-oko uvjereni kako su moćni, kako imaju pravo svaku notornu slaboumnost upakirati u lažni celofan tzv. istine i kako im globalni publikum ima vjerovati do posljednjeg slova, zareza i točke!? Jer, mi smo istina. Osobno. Mi, Biden, Von der Leyen, Stoltenberg, u samonedostatnom zapadnobalkanskom CRO bantustanu Andrej Plenković… (Pro)američka oda ratu „Ukrajina über alles“ je oda smrti i nesreći ukrajinskog naroda i (šire) Plavog planeta, nije oda životu, miru, čovjekoljublju, napretku, suradnji i zajedništvu sve dok tzv. ljudi nazbilj (dum Marin) – a većina su na Kugli! – budu dopuštali da se glas tzv. ljudi nahvao jače i dalje čuje od njihova i čini nepopravljive štete.
Sve dok tzv. obični/mali Europljani budu dopuštali Ursuli Röschen/Ružici von der Leyen i CRO žitelji Andreju Plenkoviću da im obiteljima odbijaju od usta eda bi Unija poslala Ukrajini novih 1,5 milijardâ eura u četvrtoj tranši od obećanih 18 milijardâ eura tzv. pomoći iz mikrofinancijskog paketa (od početka godine je već uplaćeno 7,5 milijardâ eura) za plaće i mirovine, škole, bolnice, skloništa za raseljene… À propos, je li, baš za neke osnovne životne potrebe u kojima je, npr. Bijedna Naša deficitarna, jer „država nema novca“, pa… U RH, dok je Plenkovića za premijera, bog je najprije – drugima napravio bradu. SAD/EU/NATO-ova praksa agende „Ukrajina über alles“ rezultirala je od 24. veljače 2022. do danas s više od 70 milijardâ tzv. pomoći. Bez obzira na činjenicu da kijevski režim nije ispoštovao niti dan-danas poštuje uvjet za europske bjanko mjenice tzv. pomoći: jačanje vladavine prava u (do rata) najkorumpiranijoj zemlji na Starom kontinentu i veća transparentnost u trošenju javnog novca. Iduća tranša kešovine Zelenskom – koji sramotno hoda okolo i prosjači, a ne daje ništa zauzvrat! – isplatit će se u lipnju. Makar Europljani travu pasli? „Ukrajina über alles“? Dakako.
