Ako Andrej Plenković želi i dalje zidati evropsku karijeru na štetu javnog interesa instalirajući ukrajinski rat u Hrvatskoj, dužan je prethodno izboksati suglasnost predsjednika Repulike, političke oporbe i većine građana.
Ako predsjednica Europske komisije Ursula „Röschen/Ružica“ von der Leyen i visoki predstavnik EU-a za vanjsku politiku i sigurnost Josep Borrell Fontelles žele na teritoriju Unije obučavati za rat s Rusima prvi kontingent od cca 15.000 ukrajinskih vojnika – na to su pristali njemački kancelar Olaf Scholz i ratoborni poljski lider Andrzej Sebastian Duda, a među njih se sluganski gura i hrvatski premijer Andrej Plenković – neka najprije isposluju dopuštenje njemačkih građana i Katalonaca, pa odvedu ukrajinske vojake učiti ubijati i razarati na poligonima koje će osnovati, je li, na gromnoj okućnici obiteljskog imanja Von der Leyen u Beinhornu nedaleko od Hannovera te na prostranijoj livadi Borrellovoga rodnog La Pobla de Segur. Ako pak Plenković želi i dalje zidati europejsku karijeru na štetu svojih sugrađana i cijele Bijedne Naše skakanjem na svaki aport „drage Ursule“ i „dragog Charlesa“ – sad i operacionalizacijom nebulozne ideje o ratnom tečaju za ukrajinsku vojsku na tlu EU-a, kojega Ukrajina nije članica – dužan je prethodno izboksati suglasnost predsjednika RH i vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga, političke oporbe suodgovorne za opstojnost tzv. Samostalne, Neovisne i Suverene te, nadasve, dopusnicu većine građana Bijedne Naše o instaliranju ukrajinskog rata u Hrvatskoj. I tada mu više ništa – osim bogobojaznih Hvarana iz procesije „Za križon“ ne uspije li ih pridobiti za bruxellesku nebulozu – neće stajati na putu da „dragoj Ursuli“ i „dragom Charlesu“ za dušu i Uncle Samovo beskrajno zadovoljstvo organizira ukrajinskim vojacima tečaj ubijanja i razaranja na surom kamenjaru sela Svirča.
Predsjedniku RH nisu nadređeni ni premijer Plenković, ni vlada, ni HDZ-ova saborska tzv. stabilna većina, kamoli nekakav Joe Biden via „draga Ursula“, „dragi Charles“ i ini „mili i dragi“. Plenković se s razlogom boji te globalno nesposobne i zločeste činovničke družbe više no crnog vragaBesmislena je, nedopustiva, kontraproduktivna i oglavuobijajuća svaka druga premijerova promilitarna akcija samovoljnog/nasilnog dovođenja ukrajinskog rata u Hrvatsku, kako je predsjednik Republike komentirao medijima zasad nepreciziranu u pojedinostima Borrellovu najavu nakon zadnjeg sastanka ministara vanjskih poslova zemalja članica EU-a da Unija „planira pokrenuti vojnu obuku najmanje 15.000 ukrajinskih vojaka na teritoriju pojedinih zemalja članica“. Politico je objavio kako je na tom skupu smiješni/nesposobni hrvatski ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić-Radman – ni slučajno bez premijerova blagoslova i naputka – kandidirao svoju zemlju kao spremnu ustupiti svoje vojne poligone, HV-ove potencijale i stručnjake za učiti Ukrajince što učinkovitijem ratovanju. Koliko se moglo saznati o Unijinom planu, u RH bi se obučavalo ratne spasitelje, instruktore te dio vojne inženjerije, a Zapovjedništvo HV-a bi osnovalo i mobilne timove instruktora za obuku ukrajinskih pješaka i topnika. „Za sada nisu detaljno razrađeni planovi pa još uvijek nije poznato kada bi obuka počela, koliko bi ukrajinskih vojnika zaista stiglo u Hrvatsku te koliko bi hrvatskih instruktorskih timova obučavalo Ukrajince u inozemstvu“, izvijestio je novinar Jutarnjeg lista Krešimir Žabec.
„Ne podržavam tu ideju zato što ne podržavam upetljavanje Hrvatske u ovaj rat više nego što treba“, kazao je predsjednik RH Zoran Milanović medijima neki dan na margini svečane inauguracije novog rektora Sveučilišta u Zagrebu. „Korektni smo, solidarni, i to je to. Dalje od toga ne. Kao vrhovni zapovjednik, neću to odobriti. Nisam čuo za prijedlog, ali unaprijed kažem – to mi se ne sviđa, to je dovođenje rata u Hrvatsku. Ti koji to podržavaju neka se odu boriti u Ukrajinu. Hrvatska je već politički i humanitarno dosta učinila za Ukrajinu. Uključivo vojne donacije. Poslali su mi nekakav dopis da dam prethodno mišljenje vrhovnog zapovjednika za određena tehničko-materijalna sredstva koja bi se dala Ukrajini. To podržavam samo ako ćemo vrlo jasno dobiti zamjenska sredstva. Ne mogu podržati lišavanje krvotoka hrvatske obrane. Hrvatska obrana je na prvomu mjestu, onda dugo ništa, onda NATO i potom ostali.“
Prema anketi što ju je u odnosu na Milanovićevo kategoričko stajalište proveo Večernji list te reagiranja političke oporbe – listom je stala na Milanovićevu stranu – i čak 17.000 komentara čitatelja (do 19. listopada), 49,75 posto javnosti ne podržava „vježbe ukrajinske vojske u Hrvatskoj“. Dapače, drži domaća javnost, „zbog prijetnji iz regije je važnije ulagati u obuku naše vojske i stručnih kadrova“. Predstavnici političke oporbe što ih je anketirao Večernjakov novinar Juraj Filipović „nisu upućeni u detalje jer je vjerojatno riječ o nekakvoj inicijativi koju pregovara Vlada na razini Europske unije“. O pojedinostima „dovođenja ukrajinskog rata u RH“ ne znâ ni veteran Domovinskog rata, član saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost iz zastupničkog kluba Socijaldemokrata Franko Vidović, ali „mogu reći da je Milanović u pravu. Mi smo naprosto mala država kojoj nije za potrebu gurati se u prvi plan. Moramo igrati mudro i gledati širu sliku. Osim toga, Hrvatska je turistička država, nama ne trebaju naslovi svjetskih medija da Ukrajinci uz eksplozije održavaju vježbe uz naše more, ne treba nam da ljudi misle da smo samim time postali potencijalna meta Rusije. Ovu ideju bih podržao da se sve članice EU-a i NATO-a obavežu da će na svom teritoriju dopustiti obuku ukrajinskih postrojbi. No, to ovdje očito nije slučaj, nego se od RH traži da uz još neke zemlje ustupi prostor i infrastrukturu za nešto od čega nema konkretnog i opipljivog interesa.“
„Čija je to inicijativa?“ – retorički pita hrvatski branitelj, saborski zastupnik Domovinskog pokreta Stipo Mlinarić. „Plenkovićeva? Jandrokovićeva? Dok sam ja samoinicijativno kretao u rat u svibnju 1991., oni su se prešetavali bruxelleskim hodnicima, a sad glume velike demokrate i eurofile. Ja sam protiv takvih vježbi, ali ne zato što sam na Milanovićevoj strani. Ni on nije vidio dana rata. Što se mi uopće imamo miješati u tuđe sukobe pored Francuske, Njemačke, SAD-a koji tamo imaju jasne interese? Ukrajinu podržavamo politički, humanitarno, logistički i vojno, ali ovakve stvari nam ne trebaju. Realno, naša vojska je u rasulu. Radije bih vidio da se ulaže u mlade kadrove HV-a i da se njih obučava. Živimo u vrlo nezahvalnim vremenima.“ Ni Marijan Pavliček iz Hrvatskih suverenista nije bio ništa blaži: „To su gluposti! Što Hrvatska ima od toga? Predsjednik Milanović je sve lijepo obrazložio. Tko je Hrvatima 1991. godine dao prostor i logistiku za vojne vježbe? Gdje je tada bila ta demokratska Europa“? SDP „potpuno razumije zabrinutost predsjednika Republike, jer je obuka vojnika neke od zaraćenih strana uvijek – rizik“.
Otkad je premijer Plenković ovlašteni autoritet za oktroirati državna mjerila za ustanoviti tzv. rusofiliju, nabijediti nekoga da jest rusofil i time valjda krvni neprijatelj tzv. hrvatofila, a isključivo su ti – s Plenkovićem i plenkovićancima, dakako – na tzv. pravoj strani i prava, i povijesti i morala?Rusija je još „davnih dana“ u povodu pristupanja RH NATO-u izvijestila službeni Zagreb o tomu da je „od sada“ – u slučaju njezina sukoba sa Sjevernoatlantskim savezom – „naša legitimna meta“. Prije koji mjesec je zbog priključenja RH SAD/EU/NATO-ovim tzv. sankcijama Rusiji te proglašenja nekolicine diplomata iz ruskog veleposlanstvasta osobama non grata (Plenković čak nije dopustio njihovom zrakoplovu da ih odveze u Moskvu, nego su se morali odvesti do Beograda, sic transit) stavljena na listu neprijateljskih država. Posljedice tih miješanja mogu biti kobnije no što itko može i zamisliti. I tko kaže da nekakav hipersonični projektil, nedajbože nuklearno napunjen, ne bi tresnuo posred poligona s ukrajinsko-hrvatskim vojnicima, posred vojarne u kojoj spavaju…, ako je – NATO-ova sramota do egzosfere, pa brzinski zataškana!? – šestotonski sovjetski dron („leteći autobus“) mogao neprimijećen/neoboren letjeti iz Ukrajine cijelu vječnost srcem NATO-ova tzv. obrambenog kišobrana pa tresnuti studentima pod prozore u širem središtu glavnoga grada treće NATO-ove članice? Navodno, zaštićene baš tim proturaketnim tzv. kišobranom što pokriva sav zračni prostor od Baltika do Crnog mora? I sad, nije moguće da hipersonični ruski projektil, neuhvatljiv radaru i PZO-u kojima raspolaže Zapad, osvetnički zvizne u kamenjar sela Svirča!?
Za vježbališta na obiteljskom imanju Beinhornu nedaleko od Hannovera i prostranijoj katalonskoj livadi La Pobla de Segura briga nas je baš kao i za lanjski snijeg, to je tuđi problem, ali Bijedna je Naša ipak naš rodni dom i ne smijemo svakoj samodopadnoj šuši dopustiti da ga dovodi u pitanje nerazboritošću i sigurnosnim istrčavanjem pred rudo. Koliko god, je li, nismo na istoj polit-ideološkoj ili barem sličnoj valnoj dužini, tom se Pavličeku mora priznati činjenica na koju podsjeća: „Tko je Hrvatima 1991. godine dao prostor i logistiku za vojne vježbe?“ Isti taj Bruxelles i isti taj Washington, da se i ne govori o Londonu, Parizu i takvima, udario je strogi embargo Hrvatskoj ne samo na uvoz oružja nego i na pravo na neophodnu obranu od uništenja u velikosrpskoj agresiji, čekao je cijelu 1991. godinu i kusur da iskrvari, da se uguši u vlastitoj krvi. Vidi što je u to doba činio u Beogradu američki veleposlanik Warren Zimmermann i zašto SAD nije priznao Sloveniju i RH sve do proljeća 1992. godine, iako je Vukovar već bio gotovo sravnjen sa zemljom i okupiran, a Dubrovnik teško oštećen, kao i mnogi gradovi i sela, odnosno kakvu su ulogu u ta kritična vremena odigrali visoki američki diplomati John Scanlan i Lawrence Eagleburger alias Lawrence of Serbia.
„Sloba je dobar čovjek, znam ga, i ekonomski je reformator“, zvonilo je Eagleburgerovo „prohrvatstvo“ Bijelom kućom, koja se čak do svibnja 1992. protivila sankcijama protiv Jugoslavije. Plenkovićeva se vlast, je li, besramno nudi Washingtonu via Bruxelles istrčavanjem pred rudo u mnogo čemu što nije u nacionalnom interesu, pa i sada obučavanjem ukrajinskih vojnika na hrvatskom tlu. „Tko je nama što ponudio kad su nas napali JNA i Srbi?“ – napisat će o toj ponudi Večernjakov komentator Milan Ivkošić. „Gotovo cijeli Zapad bio je na Miloševićevoj strani, a najviše razumijevanja za hrvatsku obranu, što će danas mnogi zanijekati, imali su – Rusi.“ A Rusi i Srbi povijesno su kao prst i nokat. Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić je to neki dan izravno poručio Bruxellesu odbijenicom ucjene za uvođenje tzv. sankcija Moskvi – „sve dok nas to egzistencijalno ne ugrozi“.
A sada taj isti Zapad u liku nekih drugih, jednako prijetvornih i sebičnih tzv. lidera – opet, ali puno sofisticiranije, članstvom u tzv. obiteljima u kojima je Pepeljuga – drži Bijednu Našu topovskim mesom i resursom imperijalnih/ekonomskih i inih svojih interese u ratu zbog kojega nije ni luk jela niti luk mirisala. Režimski/proamerički tzv. mainstream mediji drže štangu glavnim akterima proturuske histerije i tzv. ukrajinsku žrtvu te kolateralno globalnu energetsku, prehrambenu i sigurnosnu štetu u Europi i šire pripisuju isključivo ruskoj „ničim izazvanoj invaziji/agresiji na Ukrajinu“ (sic transit), dopuštajući politički neiskusnomu Volodimiru Zelenskomu, bivšem tv-komedijašu instaliranom na poziciju ukrajinskog predsjednika, danonoćno iskakati iz paštete zahtjevima, čak ucjenama, za financijsku prije svega, a onda i vojnu i humanitarnu pomoć Zapada. Prije rata jednoj od najkorumpiranijih zemalja u Europi, što je otvoreno kazao i predsjednik RH Milanović, do sada je sa Zapada poslano cca 35 milijardâ eura tzv. pomoći za oduprijeti se Rusima, ali on bez pardona traži još 55 milijardâ eura. Jer, „mi ne branimo samo svoju domovinu već i Uniju, Europu i cijeli svijet od zločinačke, agresivne ruske autokracije“. Rusi ante portas! – drámi Zelenski iz Kijeva, a Plenković se video-linkom obraća ukrajinskoj visokoj Radi (parlamentu) te obećava vile i kule svakovrsne potpore države iz koje se baš zbog pada životnog standarda, simbolične socijale, eksploatacijskog položaja radnika, raširene korupcije i kriminala, nepravde i nemorala iselilo blizu pola milijuna radno i fertilno najpotentnijih građana. Sada bi obučavao i ukrajinsku vojsku!?
Volodimir Zelenski nije niti će ikad položiti račun vjerovnicima o tomu na što je, kada, kako i zašto potrošio zapadnih cca 35 milijardâ,eura, pa na osnovi transparentnosti i jakih razloga ima obraza tražiti još 55 milijardâ. Je li taj novac zaustavio rusku tzv. specijalnu operaciju, smanjio broj smrti svojih sugrađana i razaranja, zaustavio izbjeglištvo, srušio Putinov režim, ojačao ukrajinsku ekonomiju…? Nije. Bi li dodatnih 55 milijardâ dolara, eura, funti ili čega već preokrenulo SAD/EU/NATO-ov i „partnera“ rat potiv Ruske Federacije na ukrajinskom tlu u korist zapadne pobjede? Ni slučajno. Bude li takvo što na vidiku, rat će jednom zauvijek okončati tzv. konačno rješenje kojim Putin uistinu ne blefira, jer ima zašto. Tko ne poznaje ruski mentalitet, srce i dušu naroda kojemu su njemački nacisti – pa i uz svesrdnu pomoć ukrajinskih naci-istomišljenika – zvjerski ubili cca 32 milijuna milijuna od ukupno usmrćenih cca 60 milijuna ljudi u Drugom svjetskom ratu, vrlo lako može dopasti situacije u kojoj se više neće stići ni iznenaditi svojom lošom procjenom. Zapadni trbuhozborac iz Kijeva se lakomisleno igra ognjem i drži svoje političko-ratne jatake bankomatom.
Volodimir Zelenski nije niti će ikad položiti račun vjerovnicima o tomu na što je, kada, kako i zašto potrošio zapadnih cca 35 milijardi eura, pa na osnovi transparentnosti i jakih razloga ima obraza tražiti još 55 milijardiU tom cirkusu, koji već neko vrijeme u Uniji i šire uzima krvavi danak, jer se ukrajinskom zlu ne naslućuje kraj budući da pregovore i mir nitko još niti ne spominje, sve se češće čuju glasovi nezadovoljstva svakodnevnim kijevskim filipikama bivše „zvijezde“ tv-komedija o ruskim zločinima, terorizmu, agresiji, egzekutorima, masovnim ubojstvima nedužnih civila, etc. ne bi li svijet slao još i još novca, najbolje oružje, nove plaćenike… Ali, nezaustavljivo se izlijevaju na ulice i trgove rijeke prosvjednika protiv SAD/EU/NATO-ovih tzv. sankcija Rusiji jer se građanima obijaju o glavu, protiv nakaradne, nepodmošljive i preskupe energetske politike EU-a što sije inflaciju/recesiju, grubo reducija prehrambene potrebe i ruši životni standard najvećeg dijela Europljana. Neke Ukrajini pogranične zemlje koje su prve humanitarno priskočile napadnutoj državi u pomoć, zbrinule milijune nesretnika među kojima iksti broj ratnih dezertera što se ne žele ubiti na ratištu za Zelenskog i mrionetski režim, Josepha Robinette „Joe“ Bidena, Ursulu „Röschen/Ružicu“ von der Leyen, bruxelleske sljedbenike i ine proturuske jastrebove dižu glas protiv bujajućeg tzv. humanitarnog vikend turizma ukrajinskih građana. Vikendom prekaze granicu, pokupe na Zapadu humanitarnu pomoć koliko mogu više, vrate se kući daleko od ratišta i preprodaju doneseno. Sljedeći vikend evo ih opet. Ni u nesreći i ratu nije zlato sve što sjaji!? Ratno profiterstvo? Itekakvo.
Bijedna Naša također se odmah uključila u globalnu akciju humanitarne, ali i svake druge pomoći ukrajinskom narodu, pa i prihvatom više tisuća izbjeglica među kojima je i stanovit broj dobrostojećih. Kao i svaki put u velikim nesrećama, prirodnim katastrofama, itsl., osobno samaritanstvo pojedinaca, suosjećanje i humanizam tzv. običnih/malih ljudi nadilazi ono namjenski plaćenoga državnog vrha i države, pa je tako otpočetka bilo i u slučaju dolaska izbjeglica iz Ukrajine. Hrvatska, koja nema dovoljno ni za sebe, na Plenkovićev je „humaniratni“ mig, ali i uz podignutu obrvu domaće javnosti, počela odvajati po 3600 kuna mjesečno ukrajinskim izbjeglicama, otvorila im radna mjesta, vrtiće i škole djeci, omogućila im koliko-toliko pristojan/normalan život, što je – tu i tamo su objavili mediji – znalo izazvati nezadovoljstvo u nekim sredinama, neugodno meškoljenje tih koji štošta od te skrbi mogu samo sanjati. Kao, „za Ukrajince ima, za nas i naše nema“!? Ovoga turističkoga top-ljeta moglo se u nekima od jadranskih hit-odredišta vidjeti pred luksuznim hotelima skupe automobile s ukrajinskim registracijskim tablicama i cijele obitelji na unajmljenim ležaljkama/suncobranima tik do mora po hotelskim plažama. Domaćini će još dugo moći samo sanjati i takve automobile i takvo ljetovanje dok im istodobno domovina nestaje u ratnom danse macabreu.
A predsjednik RH otvoreno poručuje da Hrvatska nema ni razloga, ni novca niti potrebe ratno uvježbavati ukrajinsku vojsku. Kao vrhovni zapovjednik, kaže, „to neću dopustiti. Ponašamo se civilizirano i to je sve“. Ima li pravo? Očekivano, premijer je Plenković izvan sebe od nemoćna bijesa skočio na zadnje noge: „Hrvatska već mjesecima vladinim odlukama podržava Ukrajinu ne samo politički, diplomatski, humanitarno, ekonomski i financijski već i slanjem vojne pomoći i, ako je to netko od ovih bojkotera i proruskih političara zaboravio, bilo bi dobro da to osvijesti“, naglasio je na vladinoj sjednici. „Ne radi se ni o kakvom ulasku Hrvatske u rat, nego o politici u sklopu šire aktivnosti EU-a kroz misiju pomoći treniranjem instruktora. Ministar Grlić-Radman je iskazao načelnu spremnost RH za sudjelovanje u obuci ukrajinskih vojnika. U obuci. Uz Hrvatsku je još 12 zemalja iskazalo spremnost da obuka bude na njihovom teritoriju. Dakle, radimo ono što je potpuno na tragu naše politike, konzistentne i prije 24. veljače i poslije. Nismo od onih koji su do 24. veljače kalkulirali. I zato sam zgrožen reagiranjem predsjednika Republike, a još više njegovih trabanata u Saboru, koji u biti razotkrivaju svoja proruska stajališta. Evo, pitajmo vladina potpredsjednika (Tomu Medveda, op. a.) jesu li možda u Hrvatsku u Domovinskom ratu dolazili instruktori drugih vojskâ. Jesu. Jesu li se naši vojnici išli obučavati u druge zemlje? Jesu. Što je ovdje čudno? Dronovi kamikaze padaju po Kijevu, a ovdje se najedanput ova začuđena ekipa, koja nije bila u stanju dignuti ruku za Deklaraciju o Ukrajini prije 24. veljače, nego su tek poslije stali na pravu stranu povijesti, iščuđava. Vlada će i dalje biti na pravoj strani i prava, i povijesti i morala. A ovi drugi? To ćemo vidjeti. Vrednovat će se za čiji račun rade, za koga rade i zašto to rade. To su temeljna i ključna pitanja“.
Koliko i zašto Plenković gura Bijednu Našu na „pravu stranu i prava, i povijesti i morala“ – koju Ameri od samog naseljavanja u Novom svijetu nesankcioniranim genocidom, imperijalizmom, ucjenama i žandarenjem uzduž i poprijeko globusa drže na pogrešnoj strani i prava, i povijesti i morala – pokazat će najbliža budućnost. Povratnim udarcem bumeranga posred čela i akterima „konzistentne vladine politike prije i poslije 24. Veljače i tzv. običnim/malim „Hrvaticama i Hrvatima i svim drugim, je li, građankama i građanima RH“ (sic transit)? Spočitavajući „zaboravljivost“ Milanoviću i „trabantima“ (proruskih stajališta!?), sâm zaboravlja da ta njegova batina-prijetnja „vrednovat će se za čiji račun rade, za koga rade i zašto to rade“ ima dva kraja. Kazna će ovisiti o tomu tko, kada i zašto i koji kraj ima u rukama, pa…
„Zgroženost ucviljene babe“, smjesta je Milanović komentirao premijerov istup. „Ma, ja sam zgrožen što je on kralj lopova, a on je zgrožen time što sam rekao da neću dopustiti da se Hrvatska uvuče u rat. Mi smo u ratu preko NATO-a s Rusijom. A tko je ruski čovjek, sitna metoda… Ja sam rekao gdje je to naučio… U ovoj situaciji je to opasno. Tuđman to nikad ne bi radio. Pa, jesam li ja Rusiji predao Agrokor ili Plenković? Tko je onda ruski čovjek? Ja ovdje štitim hrvatsku mladost. Neću dopustiti da ju ljudi koji gledaju samo svoje interese uvlače u bilo što, što je minimum solidarnosti. Hrvatski vojnici nisu školovani da bi vodili tuđe ratove. Ovo nije u našem dvorištu. Ponašamo se civilizirano, to je sve. Ako ovo nije rat, onda ni Hrvatska nije bila u ratu. Ovaj rat nije nikad objavljen, ali je rat koji je vojnički izazvala Rusija, a Zapad se formirao u svemu, osim u tomu da šalje ljude. Neću dopustiti da šačica šarlatana, kojima su samo njihovi interesi bitni, uvlači RH u bilo što, osim u potrebno. Hrvatska, dok sam ja predsjednik, neće sudjelovati u tomu. RH će darovati Ukrajini 14 helikoptera? Što ćemo dobiti zauzvrat? To košta. Traže moje mišljenje, a ja o tomu ne odlučujem. Od mene nećeš dobiti pro forma mišljenje dok mi o tomu ne daš sve podatke. A on je zgrožen!? Ja nisam zgrožen, Plenkovićevo ponašanje je dosljedno… On dolazi kao frustrirani ćaća, dođe kući, izbeštima ženu i namlati djecu…
Teoretski je moguće da me zaobiđu dvotrećinskom većinom u Saboru (što HDZ nema šanse dobiti, op. a.), ali na meni je upozoriti na retardiranost takve politike. Tko glasa za to, u ovoj situaciji za mene nije normalan. Ako hrvatski instruktori, koje nemamo ni za sebe, krenu učiti vještinama Ukrajince koji već osam mjeseci krvavo ratuju i imaju znanje veće od Amerikanaca bilo gdje, tu govorimo o smislu ove parade. To je farsa. Politički gledano, ne želim da se HV aktivno povezuje s tim. Rat se vodi na teritoriju treće države, koja nije članica NATO-a, novcem i opremom dviju najvećih članica NATO-a, ali i ostalih. Dalje od toga neće moći. Nekada, kad bi netko nekoga optužio da je ruski čovjek, dobio bi metak. Plenković se služi metodama Udbe. To ne govoriš, reci mi da sam gluplji od tebe, kilaviji, a ne da ti, koji si Rusima predao Agrokor, meni govoriš da sam ruski čovjek.“
Ergo, otkad je premijer Plenković ovlašteni autoritet za oktroirati državna mjerila za ustanoviti tzv. rusofiliju, nabijediti nekoga da jest rusofil i time valjda krvni neprijatelj tzv. hrvatofila, a isključivo su ti – s Plenkovićem i plenkovićancima, dakako – na tzv. pravoj strani i prava, i povijesti i morala? Tzv. rusofili – civilizacijski blesava objeda kao i sve na etničkoj, rasnoj, rodnoj, vjerskoj, etc. osnovi – nezazorna su, normalna pojava čak u najrazvikanijim samohvalnim tzv. zapadnim demokracijama kojima RH nikad neće biti ni do gležnja. Ako si Plenković uzima za pravo hrustiti se i u kompi s Washingtonom via Bruxelles mrzilački prijetiti Rusima, gurajući Bijednu Našu sječivom energetsko-sigurnosnog žileta, demokratski je legitimno, osobito u polit-ideološkoj oporbi, i sasvim suprotno stajalište koje može ili uopće ne mora biti ni u kakvoj vezi s tzv. rusofilijom. U tzv. bespućima hrvatske zbiljnosti (sic transit), avaj, teški je krimen, je li, i tzv. srbofilija, jugonostalgija, komunizam/socijalizam, ateizam, sekularizam, injsl., što je također kretenizam na entu. Ljudi su živjeli u neka doba, bili uvjereni u neke vrijednosti, pripadali nekim pojavnostima, simpatizirali ili patili zbog nečega/nekoga…
U demokratski zrelijim zajednicama i promijenjenim okolnostima to nije razlog za negativno etiketiranje i progon tih što žale za prošlim ili što nisu u ukrajinskom ratu za SAD/EU/NATO – koji u ukrajinskom ratu tragično manipuliraju režimom u Kijevu i time uzrokuju najveću energetsku i krizu hrane, inflacije i pada životnog standarda nakon Drugoga svjetskog rata – nego smatraju da je SAD/EU/NATO u svom ekonomskom, geopolitičkom i geostrateškom interesu ciljano isprovocirao Vladimira Vladimiroviča na tzv. specijalnu operaciju u Ukrajini ne bi li naočigled isprepadanog svijeta imali „alibi“ za megakorporativnu uzurpaciju tzv. najunosnije nekretnine na globusu (dr. sc. Slavko Kulić). Hrvatsko-ruska povijest bilježi i uspone (i prije panslavenskih zauzetosti u 17. stoljeću svećenika, jezikoslovca i političara Jurja Križanića) i padove (npr. sramotna epizoda 1941.-1943. godine ustaške 369. pojačane pješačke pukovnije, uništene početkom veljače 1943. u Staljingradu), pa se to nastavlja. Je li Plenković na tzv. pravoj strani i prava, i povijesti i morala kada na aport „drage Ursule“ i Josepa Borrella Fontellesa diže rampu hrvatskih vojnih poligona stranoj vojsci ili Milanović svojim: „No pasaran“?
E sad, budući da su ga eurounijski gazde na dvodnevnom summitu EU-a u Bruxellesu pitali za zdravlje junačko u vezi s tim „no pasaran“, premijer je Plenković pobrzao medijski školskim streljivom prekomjerno granatirati Milanovića: „Odluka o uključivanju RH u obuku ukrajinske vojske je donesena i tu nema rasprave. Svi mislimo otprilike isto. Budžet te misije je oko 100 milijuna eura. Ne znači da će doći 100.000 vojnika, pa onda ići u Ukrajinu. Tu nema ništa posebno. Hrvatska nije neutralna, članica je EU-a i NATO-a i zauzela je stav solidarnosti s Ukrajinom. Milanović će morati objasniti zašto je protiv.“ Malo morgen! Prvo, predsjednik RH je kao vrhovni zapovjednik HV-a ustavno ovlašten ne dopustiti ukrajinskom, tuđem ratu kontaminirati hrvatsko tlo. Drugo, nikakav Plenković, vlada ili nedajbože Bruxelles ili Washington nemaju ovlasti odlučiti o vojnoj stvari hrvatske države protivno volji predsjednika RH i vrhovnog zapovjednika OSRH i bez dvotrećinske većine najvišega predstavničko-zakonodavnog tijela u zemlji. Treće, koliki je trošak hrvatskih poreznih obveznika u tih 100.000 eura? Četvrto, komu će to Milanović „morati objasniti zašto je protiv“ (sic transit)? Već je vrlo jasno hrvatskoj javnosti objasni svoje „no pasaran“. Ona ga je, za razliku od Plenkovića u Banske dvore, izravno, poimence u jednoj izbornoj jedinici uzela za vođu države/vojske i samo je njoj odgovoran. Dužan objasniti što i zašto čini.
Predsjedniku RH nisu nadređeni ni premijer Plenković, ni vlada, ni HDZ-ova saborska tzv. stabilna većina, kamoli nekakav Joe Biden via „draga Ursula“, „dragi Charles“ i ini „mili i dragi“. Plenković se s razlogom boji te globalno nesposobne i zločeste činovničke družbe više no crnog vraga, uvjeren kako o njihovoj naklonosti ovisi možebitna njegova diplomatska apanaža/karijera na eurounijskom vrhu. Pa širom otvara hrvatska vrata tuđem, američko-ruskom ratu u Ukrajini?
