Duspara je po tko zna koji put pokazao da slijedi vlastiti trag strastvenog, temperamentnog političara, ali uskotračnih shvaćanja politike i političkog, koji procesu uvjeravnja ljudi pristupa kao psihološkoj mješavini nepovjerenja, pa i prema najbližim suradnicima, i nametanja vlastitih vrijednosnih sudova. Također, svojim pristupom tvrde, nepopustljive lomljave problema i ultimativnim konfrontiranjem s neistomišljenicima, bez ikakve suptilnosti i diplomatičnosti ( Brifira li itko tog čovjeka? Upućuje li ga na važnost komunikacijskih vještina?) dokazao je da su Brođani u odnosu na centralnu vlast ustvari taoci takvog načina vođenja Grada od strane njegovog prvog čovjeka.
Pišući o stilu i komunikaciji s javnošću brodskih političkih institucija i njihovih predvodnika davnog 17. 11. 2009. godine (prije tri godine!!) na tada još uvijek živahnom portalu sbonline, u kolumni „O duhu vremena i nevremena“ – o gradonačelniku Duspari sam napisao: (pogledati kontekst!): ...S jedne je strane militantni, beskompromisni gradonačelnik Duspara na čelu odane dvorske svite i vojske sljedbenika spremne na marševe protiv institucija, štrajkanje glađu i križarske ratove za povratak svetih lokacija Grada...
Što se odonda promijenilo? Dosta, zapravo. Doktoru Mirku Duspari smanjila se odana svita, a povećala militantnost. Ulična svađa, koju je Duspara izazvao pred kamerama televizijskih kuća, s ministrom Zmajlovićem, neposredno prije početka facebook protestnog marša zbog zagađenja zraka, dokazuje generalnu tvrdnju da ...svi ti velevažni predstavnici upravno-teritorijalnih jedinica i zastupnici upravno-kulturnih središta koji su u svom javno-političkom djelovanju često vođeni golim interesima, propagandnim trikovima samopromocije i zapovijedima teledirigiranim iz stranačkih središnjica, zapravo nametnuto sudjeluju u oblikovanju slike brodske duhovne panorame, utječu na kulturološku klimu i slaganje piramide vrijednosti određenog mikrorazdoblja u povijesti Broda... A, u konkretnom slučaju, što je svojim najnovijim agresivnim, svađalačkim, nedomaćinskim i socijalno nepristojnim nastupom gradonačelnik Duspara opet pokazao? Po tko zna koji put pokazao je da slijedi vlastiti trag strastvenog, temperamentnog političara, ali uskotračnih shvaćanja politike i političkog, koji procesu uvjeravnja ljudi pristupa kao psihološkoj mješavini nepovjerenja, pa i prema najbližim suradnicima, i nametanja vlastitih vrijednosnih sudova. Također, svojim pristupom tvrde, nepopustljive lomljave problema i ultimativnim konfrontiranjem s neistomišljenicima, bez ikakve suptilnosti i diplomatičnosti ( Brifira li itko tog čovjeka? Upućuje li ga na važnost komunikacijskih vještina?) dokazao je da su Brođani u odnosu na centralnu vlast ustvari taoci takvog načina vođenja Grada od strane njegovog prvog čovjeka. Prije nekoliko dana na HTV-u je gostovao Stipe Gabrić Jambo. U raspravi je spomenuo nešto važno kao ilustraciju funkcioniranja političkih odnosa. Naime, on jednom tjedno iz Metkovića putuje u Zagreb, jer, rekao je, tamo kao gradonačelnik osobno lobira i gura sve što treba za dobrobit Metkovića. Naš Duspara se ne miče iz svoje kule bjelokosne u Tvrđavi, ne putuje ni u Zagreb, niti kod kolega u druge gradove. Nema razmjene ideja i iskustava, odsutno je lobiranje za Brod, a prisutni su silni papiri koje šalje. Ali, ako ništa drugo ne postiže, štedi na gorivu.
Žudeći egomanski za okusom javnog priznanja gradonačelnik Duspara koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim zbog svojih nemalih političkih potencijala i kontroverznog nastupa u koji je uključen i neprimjerni rječnik, u nakani da opravda svoje odluke, javno se ponaša kao slon u trgovini stakla, kao stroj za proizvodnju neprijatelja, na štetu sebi, političkoj klimi u Gradu i građanima.
Pišući o stilu i komunikaciji s javnošću brodskih političkih institucija i njihovih predvodnika davnog 17. 11. 2009. godine (prije tri godine!!) na tada još uvijek živahnom portalu sbonline, u kolumni „O duhu vremena i nevremena“ – o gradonačelniku Duspari sam napisao: (pogledati kontekst!): ...S jedne je strane militantni, beskompromisni gradonačelnik Duspara na čelu odane dvorske svite i vojske sljedbenika spremne na marševe protiv institucija, štrajkanje glađu i križarske ratove za povratak svetih lokacija Grada...
Što se odonda promijenilo? Dosta, zapravo. Doktoru Mirku Duspari smanjila se odana svita, a povećala militantnost. Ulična svađa, koju je Duspara izazvao pred kamerama televizijskih kuća, s ministrom Zmajlovićem, neposredno prije početka facebook protestnog marša zbog zagađenja zraka, dokazuje generalnu tvrdnju da ...svi ti velevažni predstavnici upravno-teritorijalnih jedinica i zastupnici upravno-kulturnih središta koji su u svom javno-političkom djelovanju često vođeni golim interesima, propagandnim trikovima samopromocije i zapovijedima teledirigiranim iz stranačkih središnjica, zapravo nametnuto sudjeluju u oblikovanju slike brodske duhovne panorame, utječu na kulturološku klimu i slaganje piramide vrijednosti određenog mikrorazdoblja u povijesti Broda... A, u konkretnom slučaju, što je svojim najnovijim agresivnim, svađalačkim, nedomaćinskim i socijalno nepristojnim nastupom gradonačelnik Duspara opet pokazao? Po tko zna koji put pokazao je da slijedi vlastiti trag strastvenog, temperamentnog političara, ali uskotračnih shvaćanja politike i političkog, koji procesu uvjeravnja ljudi pristupa kao psihološkoj mješavini nepovjerenja, pa i prema najbližim suradnicima, i nametanja vlastitih vrijednosnih sudova. Također, svojim pristupom tvrde, nepopustljive lomljave problema i ultimativnim konfrontiranjem s neistomišljenicima, bez ikakve suptilnosti i diplomatičnosti ( Brifira li itko tog čovjeka? Upućuje li ga na važnost komunikacijskih vještina?) dokazao je da su Brođani u odnosu na centralnu vlast ustvari taoci takvog načina vođenja Grada od strane njegovog prvog čovjeka. Prije nekoliko dana na HTV-u je gostovao Stipe Gabrić Jambo. U raspravi je spomenuo nešto važno kao ilustraciju funkcioniranja političkih odnosa. Naime, on jednom tjedno iz Metkovića putuje u Zagreb, jer, rekao je, tamo kao gradonačelnik osobno lobira i gura sve što treba za dobrobit Metkovića. Naš Duspara se ne miče iz svoje kule bjelokosne u Tvrđavi, ne putuje ni u Zagreb, niti kod kolega u druge gradove. Nema razmjene ideja i iskustava, odsutno je lobiranje za Brod, a prisutni su silni papiri koje šalje. Ali, ako ništa drugo ne postiže, štedi na gorivu.
Žudeći egomanski za okusom javnog priznanja gradonačelnik Duspara koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim zbog svojih nemalih političkih potencijala i kontroverznog nastupa u koji je uključen i neprimjerni rječnik, u nakani da opravda svoje odluke, javno se ponaša kao slon u trgovini stakla, kao stroj za proizvodnju neprijatelja, na štetu sebi, političkoj klimi u Gradu i građanima.
