U vrijeme političkog cirkusa odnosno predizborne kampanje, često se spominje uloga i značaj medija, koherentnost samih kandidata i birača te njihova interaktivnost. Ključnu ulogu u predizbornoj kampanji (ludnici) odigrava medij koji je postao presudan faktor davnih 50-tih. i 60-tih. godina prošloga stoljeća pojavom tv-a. Od toga vremena do danas, mediji su postali najuspješniji koncepti marketinškog komuniciranja i postavili se kao savršen poligon za prenošenje političkih poruka i ideja na građane dajući pritom čitav niz političkih doktrina i ideologija kojima stvaraju sliku o konkretnom kandidatu.
Glavni slogan modernih medija Facebooka, YouTube-a,Twitter-a, Instagrama jest : „ privući birača, prodati kandidata te političku ideologiju i pritom dobro zaraditi.“ Suvremeniji mediji pružili su brži pristup podatcima i filtrirani pristup o konkretnim kandidatima, interaktivnost između interesnih skupina, povećanja stranačkog nadmetanja i u krajnjem slučaju potpuna uključenost građana u politiku. Tranzicija medija sa klasičnih formi dosadašnje komunikacije na jednu sasvim novu dimenziju donijela je sa sobom i neke loše karakteristike što u konačnici rezultira time da 40% građana uopće ne želi izaći na izbore. Zašto je tome tako i kako to promijeniti, mislim da bi se izborni kandidati trebali pitati mnogo prije izbora i predizborne kampanje. Ljudi su umorni od kvalija, od prozirne demagogije, od tzv. obećanog utopijskog društva, od kibernetičkih kandidata i naravno da će takvo očajno stanje društva rezultirati slabim odazivom građana na izbore.
Hrvatska politička scena u vrijeme predizborne kampanje posljednjih par godina pretvara se u jako lošu glumu rimskog teatra pod nazivom 'panem et circenses' doslovno 'kruha i cirkusa'. Amerikanizacija političkih kampanja sve je prisutnija kako u mnogim demokratksim državama, tako i u Republici Hrvatskoj. Medijatizirana politika, kako je definiraju Mazzoleni i Schulz (1999., 250), označuje "politiku koja je izgubila svoju autonomiju, koja je postala ovisna o masovnim medijima i oblikuje se u interakciji s masovnim medijima". Ukratko, nema više politike bez medija. Politika i mediji su postali međusobno zavisni, simbiotički ireverzibilno koherentni društveni faktori koji imaju veliku moć u svojim rukama. Mediji postaju "nezavisni", odnosno sada ovise o vlasnicima i oglašivačima što znači da su mediji postali marionete u rukama moćnika preko kojih oni nameću svoja pravile igre. Naravno tu se postavlja pitanje slobode medija i tiska, međutim trebamo ipak imati na umu da je cjelokupno naše društvo koncipirano na dobro nam znanim pojmovima mita i korupcije,'dat census honores' (novac daje počast) i očekivati potpunu slobodu i autonomiju medija bi značilo očekivati nešto potpuno relevantno i konvencionalno, a u mnogim zemljama ne isključujući pritom i našu to bi značilo očekivati apsurd, tragikomediju- očekivati Godota.
Mediji, javnost, javno mijenje oduvijek su imali ključnu ulogu u predizbornoj kampanji, jer stvara reputaciju o određenim ljudima, skupinama ljudi, političkim režimima i sl., a ono što možemo očekivati u budućnosti jest još veću njihovu konzistentnost u samoj kampanji te stvaranje političkog imidža koji će imati veliki utjecaj na ono što se zove naše društvo ,naša svakodnevnica i naša sudbina.
Po završetku jedino što mogu reći, a da je konstruktivno, jest činjenica da mediji uvelike mogu utjecati na mišljenje glasač,a pa čak i onih najkontroverznijih, jer pronalaze puteve u sve sfere i segmente ljudskoga života. Ali, jedina stvar koja prevladava od početka čovječanstva pa sve do danas je maieutičko razmišljanje jednoga maloga čovjeka koje će morati još više zaživjeti u budućnosti, jer samo transcedentalnim razmišljanjem moći ćemo doći do adekvatnih odgovora koje smo si postavili, a koje nam ne može dati niti jedan medij, stranka ili politički kandidat pa čak i u slučaju da prilikom takvoga načina razmišljanja i pogriješimo, znati ćemo da smo bili istovjetni sami sa sobom, dosljedni sami sebi- što naposljetku i je 'bit' ljudske egzistencije.
Glavni slogan modernih medija Facebooka, YouTube-a,Twitter-a, Instagrama jest : „ privući birača, prodati kandidata te političku ideologiju i pritom dobro zaraditi.“ Suvremeniji mediji pružili su brži pristup podatcima i filtrirani pristup o konkretnim kandidatima, interaktivnost između interesnih skupina, povećanja stranačkog nadmetanja i u krajnjem slučaju potpuna uključenost građana u politiku. Tranzicija medija sa klasičnih formi dosadašnje komunikacije na jednu sasvim novu dimenziju donijela je sa sobom i neke loše karakteristike što u konačnici rezultira time da 40% građana uopće ne želi izaći na izbore. Zašto je tome tako i kako to promijeniti, mislim da bi se izborni kandidati trebali pitati mnogo prije izbora i predizborne kampanje. Ljudi su umorni od kvalija, od prozirne demagogije, od tzv. obećanog utopijskog društva, od kibernetičkih kandidata i naravno da će takvo očajno stanje društva rezultirati slabim odazivom građana na izbore.
Hrvatska politička scena u vrijeme predizborne kampanje posljednjih par godina pretvara se u jako lošu glumu rimskog teatra pod nazivom 'panem et circenses' doslovno 'kruha i cirkusa'. Amerikanizacija političkih kampanja sve je prisutnija kako u mnogim demokratksim državama, tako i u Republici Hrvatskoj. Medijatizirana politika, kako je definiraju Mazzoleni i Schulz (1999., 250), označuje "politiku koja je izgubila svoju autonomiju, koja je postala ovisna o masovnim medijima i oblikuje se u interakciji s masovnim medijima". Ukratko, nema više politike bez medija. Politika i mediji su postali međusobno zavisni, simbiotički ireverzibilno koherentni društveni faktori koji imaju veliku moć u svojim rukama. Mediji postaju "nezavisni", odnosno sada ovise o vlasnicima i oglašivačima što znači da su mediji postali marionete u rukama moćnika preko kojih oni nameću svoja pravile igre. Naravno tu se postavlja pitanje slobode medija i tiska, međutim trebamo ipak imati na umu da je cjelokupno naše društvo koncipirano na dobro nam znanim pojmovima mita i korupcije,'dat census honores' (novac daje počast) i očekivati potpunu slobodu i autonomiju medija bi značilo očekivati nešto potpuno relevantno i konvencionalno, a u mnogim zemljama ne isključujući pritom i našu to bi značilo očekivati apsurd, tragikomediju- očekivati Godota.
Mediji, javnost, javno mijenje oduvijek su imali ključnu ulogu u predizbornoj kampanji, jer stvara reputaciju o određenim ljudima, skupinama ljudi, političkim režimima i sl., a ono što možemo očekivati u budućnosti jest još veću njihovu konzistentnost u samoj kampanji te stvaranje političkog imidža koji će imati veliki utjecaj na ono što se zove naše društvo ,naša svakodnevnica i naša sudbina.
Po završetku jedino što mogu reći, a da je konstruktivno, jest činjenica da mediji uvelike mogu utjecati na mišljenje glasač,a pa čak i onih najkontroverznijih, jer pronalaze puteve u sve sfere i segmente ljudskoga života. Ali, jedina stvar koja prevladava od početka čovječanstva pa sve do danas je maieutičko razmišljanje jednoga maloga čovjeka koje će morati još više zaživjeti u budućnosti, jer samo transcedentalnim razmišljanjem moći ćemo doći do adekvatnih odgovora koje smo si postavili, a koje nam ne može dati niti jedan medij, stranka ili politički kandidat pa čak i u slučaju da prilikom takvoga načina razmišljanja i pogriješimo, znati ćemo da smo bili istovjetni sami sa sobom, dosljedni sami sebi- što naposljetku i je 'bit' ljudske egzistencije.
