Predsjednik tvrdi da je Covid-19 kao karijes, premijer misli da je smrtonosan, ali nedjeljom manje, desničari ga relativiziraju… Sve je to unutar našeg koordinatnog sustava, ali kad Radman usred novog stampeda korone kaže kako će to proći jer će virus mutirati i izumrijeti, onda je jasno da građani više nemaju kome vjerovati
Podnevni Dnevnik izvještava nas o požaru crkvenih zgrada u Mariji Bistrici, a vijest završava optimistički: plastični kip Gospe, u središtu požara, nije izgorio. Moćan žurnalistički ‘Te Deum’! Plastika u srcu vatre odolijeva temperaturama koje prže mramor, kamen i željezo, napokon ružičasta vijest u ovo nedoba, koje kao da je iscurilo iz Bregovićeva stiha o ‘vremenu otkazanih letova’. Očekujemo u središnjem Dnevniku javne televizije i vijesti o svjetlucanju Gospe s eBaya i poruke vidjelica iz Međugorja.
HRT brižno njeguje smisao za onostrano, ne samo u ‘Na rubu znanosti’, već i u središtu Informativnog programa. Večer prije, na dan kad je mladić iz Kutine automatskom puškom pucao po Vladi, ozlijedivši usput policajca, gledamo ‘Otvoreno’ na temu – korone. Dnevnik je, naravno, u studio pozvao ministra unutarnjih poslova kako bismo čuli službenu verziju, a na ovim prostorima čovjek je već genetski predisponiran gajiti nepovjerenje prema službenim istinama. Gledatelj koji želi informacije, objašnjenja i tumačenja ovostranog prebacit će, dakako, na RTL Direkt, koji živi od gledanosti pa urednicima ne pada na pamet preskakati teme dana.
Mladi napadač, sada već pokojnik, nije ostavio iza sebe nikakav zapis o motivima svoga čina, premda se iz njegova Facebook-profila može dosta toga zaključiti: bio je obožavatelj Thompsona, HOS-ovaca, sanjao je da puca na Srbe i sl. Nije dakle lijevi ekstremist ili neki manjinac, bogu hvala, a u Dnevniku N1 vidimo tko iskazuje razumijevanje za njega – Penava, Škoro, Krišto. To nadopunjuje forenziku motiva. Momak je gađao ono što desničarski mediji, bez ikakve osnove, ali radi huškanja ljudi, nazivaju hrvatsko-srpskom koalicijom. Hrvatska se nalazi na političkoj spirali propasti, orijentacija na hrvatsko-srpske, jugoslavensko-antijugoslavenske i slične arheološke teme muti pogled u sadašnjost, u stadu slijepih jednooki je kralj, ali fućka se raspirivačima desnila za to, oni su se smjestili na lukrativne pozicije i žive od eksploatacije mržnje. Mladi napadač pretvara se u heroja desnice. Međutim, Ante Tomić pita se, lucidno, što bi bilo da se napadač zvao Dušan, Milorad, Jovan ili Svetozar – mi dodajemo da se zvao Mehmed, Alija ili Musa – dok kolega Ivan Pandžić postavlja pitanje kako to da se pokojnik bunio zbog gaženja ‘ljuckih vrijednosti’, a po Fejsu je sanjario o pucanju na Srbe.
Voditelj Dnevnika Đurica Drobac govori o ‘pokušaju ubojstva policajca’ na Markovu trgu dva dana ranije i u kaznenopravnom, kriminalističkom i forenzičkom smislu sasvim je u pravu, ali bit ove priče nije ni pravna, ni kriminalistička, ni forenzička. Kad je 1934. stanoviti, ako se dobro sjećamo, Nikolajev u Lenjingradu pucao u sekretara partije Kirova, ubivši ga, nakon hapšenja saslušavao ga je osobno Staljin. Upitao ga je: ‘Zašto si, građanine, pucao u ovog dobrog čovjeka?’ Atentator mu je rekao: ‘Nisam pucao u Kirova. Pucao sam u Partiju.’ Mladi samoubojica pucao je u policajca, ali je gađao Vladu. Zadnji put kad su projektili pogodili Banske dvore, ciljali su Tuđmana. Što je gađano ovaj put? U razgovoru s dvojicom stručnjaka Branko Nađvinski u istom Dnevniku nije otišao dalje od analize devijantnog pojedinca. ‘Obitelj, obitelj, obitelj’, rekao je jedan sugovornik Nađvinskog. OK, slažemo se, ali ne bi li trebalo reći i Društvo, Društvo, Društvo? Ili Država, Država, Država?
Epidemija u liberalnoj demokraciji poprima formu kakofonije! Predsjednik Republike tvrdi da je Covid-19 kao karijes; premijer misli da je Covid smrtonosan, ali nedjeljom manje pa Crkvi omogućuje pune mise jer su eksteritorijalne u odnosu na virus; desničari vjeruju da je Covid izmišljotina (neki sumnjiče Billa Gatesa, drugi Kineze), ali oni koji su ga iskusili (Zekanović) više se ne šale s teorijama urote. OK, dok Vidović Krišto relativizira virus, sve je unutar našeg koordinatnog sustava jasno, ali kad Miroslav Radman usred novog stampeda korone kaže kako će sve to proći jer će virus mutirati i izumrijeti, onda je posve jasno da građani više nemaju kome vjerovati. Odzvonilo je mitu o ‘stručnjacima’ – Radman je stručnjak isto kao i Đikić, pa tko je u pravu? Ako Radman i jest, njegova je izjava djelovala kao dobacivanje šibica masi piromana koji stoje pred suhom livadom. ‘U Hrvatskoj svake godine umre 51.000, 52.000 ljudi zbog raznih uzroka, 330 je umrlo od Covida. Samo po sebi, kada ništa ne bismo znali, nitko se ne bi strašno uplašio što na 51.000, 52.000 mrtvih godišnje zasad ima 330, možda 350 koji se pripisuju virusu’, kazao je Radman, dodajući ipak jedan disclaimer o potrebi za oprezom. ‘Zamislite da znanstveno vijeće ili ja osobno kažem ‘samo se relaksirajte, pravite se kao da se ništa ne događa’ i onda da bude 10.000 mrtvih. Ne može se govoriti protiv tog principa opreza, svaki je život dragocjen. Ali s druge stane, otprilike jedan posto populacije umire svake godine ako nema rata ili neke grozne epidemije. Jedan posto se rađa i to vam je život. Umire se i rađa se, a na ljudima koji su odgovorni za javno zdravlje je da s potrude da što manje ljudi umire i oni jako dobro obavljaju svoj posao’, rekao je Radman pa zaključio da kao genetičar predviđa da će ‘virus izumrijeti akumulacijom mutacija, svojih vlastitih grešaka u kopiranju, jer ti virusi koji imaju RNA, ne DNA kao genom mutiraju oko 100.000 puta više. Virus će možda izumrijeti od genetske smrti ako akumulira toliko mutacija grešaka. I to predviđam jer nemamo podataka za budućnost koja je po definiciji nepoznata’. A ako virus ne akumulira sve te pogreške?
Informativna emisija RTL-a nadnevka 17. listopada bila je krcata dobrim i zanimljivim prilozima, pravim vatrometom dobrih i zanimljivih reportaža. Najprije smo vidjeli grozne snimke mladog tragača za izgubljenim ‘ljuckim vrijednostima’ u jurišu na Banske dvore, potom smo čuli nevjerojatnu kanonadu uvreda ispucanih na relaciji premijer – predsjednik. ‘Počeo se pokazivati kao Kennedy ili Gandhi, čak i da jesi meta, o tome šutiš’, rekao je Milanović Plenkiju, pa nastavio: ‘Ako nisi u stanju živjeti s pritiskom, idi mami’ (lekarki, mogao je dodati, to ne spada u ‘ljucke vrijednosti’); ‘Riga vatru kao plameni jazavac.’ Plenković se zapitao: ‘Što se on toliko usprpošio oko tog Janafa, što nije bio tako prpošan kad je bio slučaj Rimac?’ Situacija podsjeća na Kinu u vrijeme Maoa i Čang Kaj-šeka: zemlja je postala ‘pretijesna za obojicu’, ali ovdje će se morati naučiti na miran suživot. Osuđeni su na to, da se poslužimo popularnim terminom iz početnice regionalnih odnosa.
U istoj emisiji saznali smo, između ostalog, za postojanje ‘digitalne demografije’ – znanstvenici na temelju pretraživanja internetskih tražilica predviđaju migracijske trendove iz ove baruštine. Dr. Tado Jurić, koji je znanstveno dokazao da mladi ljudi iz Hrvatske ne bježe zbog neimaštine nego zbog nepravde, objašnjava kako naši ljudi u tražilicu sve češće upisuju pojam Bewerbung, tj. gledaju na koji se način mogu zaposliti na njemačkom govornom području i koja su zanimanja tražena. ‘Ovdje imamo indiciju za novi val iseljavanja, najvjerojatnije prema Austriji i Njemačkoj’, kaže dr. Jurić. Na kraju je došla i sjajna, šarena priča o izložbi posvećenoj jednom od najšarmantnijih zagrebačkih i hrvatskih brendova, uz Teslu najvećem umu ovih krajeva, profesoru Baltazaru, liku iz crtića koji spada u najdojmljivije proizvode hrvatske audiovizualne industrije zadnjih stotinu godina. Riječka izložba bila je praznik vedrine, optimizma i vjere u razum, tako neophodan i tako deficitaran u ovim krajevima.
portalnovosti
Dnevnik, HRT, 13. listopada, 12:00
Podnevni Dnevnik izvještava nas o požaru crkvenih zgrada u Mariji Bistrici, a vijest završava optimistički: plastični kip Gospe, u središtu požara, nije izgorio. Moćan žurnalistički ‘Te Deum’! Plastika u srcu vatre odolijeva temperaturama koje prže mramor, kamen i željezo, napokon ružičasta vijest u ovo nedoba, koje kao da je iscurilo iz Bregovićeva stiha o ‘vremenu otkazanih letova’. Očekujemo u središnjem Dnevniku javne televizije i vijesti o svjetlucanju Gospe s eBaya i poruke vidjelica iz Međugorja.
HRT brižno njeguje smisao za onostrano, ne samo u ‘Na rubu znanosti’, već i u središtu Informativnog programa. Večer prije, na dan kad je mladić iz Kutine automatskom puškom pucao po Vladi, ozlijedivši usput policajca, gledamo ‘Otvoreno’ na temu – korone. Dnevnik je, naravno, u studio pozvao ministra unutarnjih poslova kako bismo čuli službenu verziju, a na ovim prostorima čovjek je već genetski predisponiran gajiti nepovjerenje prema službenim istinama. Gledatelj koji želi informacije, objašnjenja i tumačenja ovostranog prebacit će, dakako, na RTL Direkt, koji živi od gledanosti pa urednicima ne pada na pamet preskakati teme dana.
Dnevnik u 18, N1, 14. listopada, 18:00
Mladi napadač, sada već pokojnik, nije ostavio iza sebe nikakav zapis o motivima svoga čina, premda se iz njegova Facebook-profila može dosta toga zaključiti: bio je obožavatelj Thompsona, HOS-ovaca, sanjao je da puca na Srbe i sl. Nije dakle lijevi ekstremist ili neki manjinac, bogu hvala, a u Dnevniku N1 vidimo tko iskazuje razumijevanje za njega – Penava, Škoro, Krišto. To nadopunjuje forenziku motiva. Momak je gađao ono što desničarski mediji, bez ikakve osnove, ali radi huškanja ljudi, nazivaju hrvatsko-srpskom koalicijom. Hrvatska se nalazi na političkoj spirali propasti, orijentacija na hrvatsko-srpske, jugoslavensko-antijugoslavenske i slične arheološke teme muti pogled u sadašnjost, u stadu slijepih jednooki je kralj, ali fućka se raspirivačima desnila za to, oni su se smjestili na lukrativne pozicije i žive od eksploatacije mržnje. Mladi napadač pretvara se u heroja desnice. Međutim, Ante Tomić pita se, lucidno, što bi bilo da se napadač zvao Dušan, Milorad, Jovan ili Svetozar – mi dodajemo da se zvao Mehmed, Alija ili Musa – dok kolega Ivan Pandžić postavlja pitanje kako to da se pokojnik bunio zbog gaženja ‘ljuckih vrijednosti’, a po Fejsu je sanjario o pucanju na Srbe.
Dnevnik, HRT, 14. listopada, 19:00
Voditelj Dnevnika Đurica Drobac govori o ‘pokušaju ubojstva policajca’ na Markovu trgu dva dana ranije i u kaznenopravnom, kriminalističkom i forenzičkom smislu sasvim je u pravu, ali bit ove priče nije ni pravna, ni kriminalistička, ni forenzička. Kad je 1934. stanoviti, ako se dobro sjećamo, Nikolajev u Lenjingradu pucao u sekretara partije Kirova, ubivši ga, nakon hapšenja saslušavao ga je osobno Staljin. Upitao ga je: ‘Zašto si, građanine, pucao u ovog dobrog čovjeka?’ Atentator mu je rekao: ‘Nisam pucao u Kirova. Pucao sam u Partiju.’ Mladi samoubojica pucao je u policajca, ali je gađao Vladu. Zadnji put kad su projektili pogodili Banske dvore, ciljali su Tuđmana. Što je gađano ovaj put? U razgovoru s dvojicom stručnjaka Branko Nađvinski u istom Dnevniku nije otišao dalje od analize devijantnog pojedinca. ‘Obitelj, obitelj, obitelj’, rekao je jedan sugovornik Nađvinskog. OK, slažemo se, ali ne bi li trebalo reći i Društvo, Društvo, Društvo? Ili Država, Država, Država?
N1 News, 16. listopada, 13:50
Epidemija u liberalnoj demokraciji poprima formu kakofonije! Predsjednik Republike tvrdi da je Covid-19 kao karijes; premijer misli da je Covid smrtonosan, ali nedjeljom manje pa Crkvi omogućuje pune mise jer su eksteritorijalne u odnosu na virus; desničari vjeruju da je Covid izmišljotina (neki sumnjiče Billa Gatesa, drugi Kineze), ali oni koji su ga iskusili (Zekanović) više se ne šale s teorijama urote. OK, dok Vidović Krišto relativizira virus, sve je unutar našeg koordinatnog sustava jasno, ali kad Miroslav Radman usred novog stampeda korone kaže kako će sve to proći jer će virus mutirati i izumrijeti, onda je posve jasno da građani više nemaju kome vjerovati. Odzvonilo je mitu o ‘stručnjacima’ – Radman je stručnjak isto kao i Đikić, pa tko je u pravu? Ako Radman i jest, njegova je izjava djelovala kao dobacivanje šibica masi piromana koji stoje pred suhom livadom. ‘U Hrvatskoj svake godine umre 51.000, 52.000 ljudi zbog raznih uzroka, 330 je umrlo od Covida. Samo po sebi, kada ništa ne bismo znali, nitko se ne bi strašno uplašio što na 51.000, 52.000 mrtvih godišnje zasad ima 330, možda 350 koji se pripisuju virusu’, kazao je Radman, dodajući ipak jedan disclaimer o potrebi za oprezom. ‘Zamislite da znanstveno vijeće ili ja osobno kažem ‘samo se relaksirajte, pravite se kao da se ništa ne događa’ i onda da bude 10.000 mrtvih. Ne može se govoriti protiv tog principa opreza, svaki je život dragocjen. Ali s druge stane, otprilike jedan posto populacije umire svake godine ako nema rata ili neke grozne epidemije. Jedan posto se rađa i to vam je život. Umire se i rađa se, a na ljudima koji su odgovorni za javno zdravlje je da s potrude da što manje ljudi umire i oni jako dobro obavljaju svoj posao’, rekao je Radman pa zaključio da kao genetičar predviđa da će ‘virus izumrijeti akumulacijom mutacija, svojih vlastitih grešaka u kopiranju, jer ti virusi koji imaju RNA, ne DNA kao genom mutiraju oko 100.000 puta više. Virus će možda izumrijeti od genetske smrti ako akumulira toliko mutacija grešaka. I to predviđam jer nemamo podataka za budućnost koja je po definiciji nepoznata’. A ako virus ne akumulira sve te pogreške?
RTL Danas, 17. listopada, 18:30
Informativna emisija RTL-a nadnevka 17. listopada bila je krcata dobrim i zanimljivim prilozima, pravim vatrometom dobrih i zanimljivih reportaža. Najprije smo vidjeli grozne snimke mladog tragača za izgubljenim ‘ljuckim vrijednostima’ u jurišu na Banske dvore, potom smo čuli nevjerojatnu kanonadu uvreda ispucanih na relaciji premijer – predsjednik. ‘Počeo se pokazivati kao Kennedy ili Gandhi, čak i da jesi meta, o tome šutiš’, rekao je Milanović Plenkiju, pa nastavio: ‘Ako nisi u stanju živjeti s pritiskom, idi mami’ (lekarki, mogao je dodati, to ne spada u ‘ljucke vrijednosti’); ‘Riga vatru kao plameni jazavac.’ Plenković se zapitao: ‘Što se on toliko usprpošio oko tog Janafa, što nije bio tako prpošan kad je bio slučaj Rimac?’ Situacija podsjeća na Kinu u vrijeme Maoa i Čang Kaj-šeka: zemlja je postala ‘pretijesna za obojicu’, ali ovdje će se morati naučiti na miran suživot. Osuđeni su na to, da se poslužimo popularnim terminom iz početnice regionalnih odnosa.
U istoj emisiji saznali smo, između ostalog, za postojanje ‘digitalne demografije’ – znanstvenici na temelju pretraživanja internetskih tražilica predviđaju migracijske trendove iz ove baruštine. Dr. Tado Jurić, koji je znanstveno dokazao da mladi ljudi iz Hrvatske ne bježe zbog neimaštine nego zbog nepravde, objašnjava kako naši ljudi u tražilicu sve češće upisuju pojam Bewerbung, tj. gledaju na koji se način mogu zaposliti na njemačkom govornom području i koja su zanimanja tražena. ‘Ovdje imamo indiciju za novi val iseljavanja, najvjerojatnije prema Austriji i Njemačkoj’, kaže dr. Jurić. Na kraju je došla i sjajna, šarena priča o izložbi posvećenoj jednom od najšarmantnijih zagrebačkih i hrvatskih brendova, uz Teslu najvećem umu ovih krajeva, profesoru Baltazaru, liku iz crtića koji spada u najdojmljivije proizvode hrvatske audiovizualne industrije zadnjih stotinu godina. Riječka izložba bila je praznik vedrine, optimizma i vjere u razum, tako neophodan i tako deficitaran u ovim krajevima.
portalnovosti
