Godišnji izvještaj o stanju umjetničkih sloboda Hrvatsku je uvrstio među zemlje u kojima su prepoznati jasni obrasci ograničavanja slobode izražavanja i sudjelovanja u kulturnom životu.
Piše: Ivana Pejić
Prije nešto više od godinu dana osječku, ali i širu kulturnu scenu na noge je digao studentski rad prikazan u Muzeju likovnih umjetnosti na izložbi kojom se slavila deseta obljetnica postojanja studija fotografije na Umjetničkoj akademiji. "Skandal" je izazvala fotografija Pičkin dim Ane Petrović, koja je navodno vrijeđala osjećaje građana (ničim povezanom) činjenicom da je u Muzeju izložena u vrijeme Adventa. Interpretacija iznesena na sjednici Muzejskog vijeća potkrijepljena je pozivanjem na džoker kartu "niza primjedbi i kritika uznemirenih građana" – jezička na politički kalibriranoj vagi koji je ravnateljicu Jasminku Mesarić na koncu stajao pozicije.
Da njena smjena ima najmanje veze s umjetnošću u tekstu za Kulturpunkt primijetila je Ivana Đerđ-Dunđerović, koja ističe kako je premještanje fokusa javne rasprave na pitanje umjetničkih sloboda i cenzure ustvari iskusan manevar zaobilaženja stvarne teme slučaja – političke borbe za kontrolu nad institucijama i njihovim resursima. Pa iako je do javnosti stigla i osuda ovakve političke instrumentalizacije umjetnosti – osobito kada se radi o studentskim projektima – slučajevi poput ovog, upozoravaju iz Hrvatske sekcije AICA, otvaraju mogućnost cenzure svega što vrijeđa osjećaje nekog dijela društva, po potrebi izvlačeći iz rukava fantomski adut "uznemirenih građana".
A građane je u protekloj godini uznemiravalo štošta. Braniteljske udruge prosvjedovale su protiv emitiranja filma Ministarstvo ljubavi, a iz istih krugova tražila se i zabrana festivala ojkanja, tradicionalnog pučkog pjevanja upisanog u UNESCO-ov Popis nematerijalne kulturne baštine, koji se na koncu umjesto u kolovozu (rezerviranom za hrvatske proslave) odvio u listopadu, i to pod policijskom zaštitom. Na nepoćudan datum pala je i Europska noć kazališta, a na satiru se odgovaralo prijetnjama smrću. Razlozi su to zbog kojih je Hrvatska u ovogodišnjem Izvještaju o stanju umjetničkih sloboda navedena među zemljama u kojima su uočene stanovite (ne)pravilnosti ugrožavanja umjetničkih sloboda.
U poglavlju podnaslovljenom Ratni veterani kao kulturni cenzori navodi se kako "nasljeđe srpsko-hrvatskog oružanog sukoba i dalje prožima politički, društveni i kulturni život u Hrvatskoj. Kršenje slobode umjetničkog izražavanja obično se javlja oko obljetnica ratnih događaja, često bez javne osude. Tijekom 2018. godine konzervativna vlast uglavnom je odobravala zahtjeve za cenzurom koji dolaze iz krugova bivših branitelja i njihovih pristaša, nesrazmjerno usmjerenih prema umjetnosti koju stvara lokalna srpska manjina, srpski državaljani te domaći umjetnici koji se bave odgovornošću Hrvatske za zločine počinjene nad Srbima tijekom devedesetih".
Tradicionalni izvještaj o stanju umjetničkih sloboda objavljuje Freemuse, međunarodna organizacija za ljudska prava sa sjedištem u Kopenhagenu koja zagovara i štiti slobodu umjetničkog izražavanja. Ovogodišnje izdanje pod nazivom Whose Narratives Counts? donosi detaljnu analizu 673 slučaja kršenja umjetničkih sloboda zabilježena tijekom 2018. godine te ukazuje na obrasce i trendove ograničavanja slobode izražavanja koji se u njima mogu iščitati. Na globalnoj razini najveću zabrinutost izaziva zloupotreba zakona o borbi protiv terorizma, pod čijim je izgovorom prošle godine na zatvorske kazne osuđeno 19 umjetnika/ca, a pritvoreno njih još desetero.
"Antiterorističko zakonodavstvo i mjere za borbu protiv ekstremizma koriste se kako bi se ušutkali umjetnici/e koji kritiziraju vlade ili preispituju dominantne društvene vrijednost. Sloboda umjetničkog izražavanja na nezakonitim se osnovama ograničava na alarmantnom nivou, kako na globalnom sjeveru tako i na jugu, dok su žene, LGBTI i manjinski umjetnici posebno osjetljive mete", rezimirao je izvršni direktor Freemusea Srirak Plipat.
Iznesene analize upućuju na rastuću kulturu ušukavanja, koja najgore oblike poprima u zemljama koje sustavno ograničavaju slobodu izražavanja, dok su njihovi građani izloženi nezakonitim kaznenim progonima, proizvoljnim pritvorima i drugim oblicima zastrašivanja i dicipliniranja. U latentnije autoritativnim zemljama, praksa gušenja umjetničkih sloboda uglavnom se pojavljuje kao mehanizam navodne zaštite državnih zakona, javnog morala te društvenih i vjerskih normi, pri čemu se nacinonalno zakonodavstvo i politika stavlja u službu kojekakvih fantazmagoričkih ugroza.
Navedeni slučajevi iz domaćeg konteksta jasan su odraz opće političke hipokrizije, ili – birokratski formulirano – pokazuju da se "Hrvatska suočava s poteškoćama pri ispunjavanju ciljeva postavljenih 2018. godine u okviru Konvencije o zaštiti i promicanju raznolikosti kulturnih izričaja, kojom se obvezala promicati raznolikost i kulturni pluralizam kroz prakticiranje tolerancije i inkluzije manjinskih kulturnih skupina". U svom izvještaju Freemuse nudi i strateške preporuke, adresirane prije svega na hrvatsku vladu, koja bi trebala osuditi štetne prakse i osigurati dosljednu provedbu zakona koji jamče slobodu izražavanja i sudjelovanja u kulturnom životu. No, kada u pozivima na cenzuru sudjeluju i sami članovi vlade, a premijer opravdana međunarodna upozorenja otpisuje kao “pretjerano dramatiziranje”, sasvim je iluzorno očekivati da će ovakve (pre)poruke uistinu i stići do svojeg adresata.
kulturpunkt
