„Nalazimo se u vremenu velikih globalnih poremećaja i nedvojbeno je glavni uzrok tih poremećaja ruska agresija na Ukrajinu“, ponovo premijer Andrej Plenković puca u inflatorno-energetsko-recesijsku nogu ne samo svomu o(p)stanku na vlasti nego, a to je dugoročno najtragičnije, gospodarskom razvoju zemlje, životnom standardu tzv. običnih/malih sugrađana i istini. Jer, nisu Rusi krivi za nakaradnu EU i oponašateljsku joj CRO politiku – ponajmanje za to što su u Ukrajini izazvani ratovati protiv ekonomsko-vojne SAD-ove nakane da beskonkurentno gospodari tzv. monopolnim svijetom, koji odavno ne pristaje biti monopolan – već poimence političari u Washingtonu, Bruxellesu i Zagrebu kojima je izborno povjereno „preuzeti odgovornost“ za voditi SAD, EU i RH stazama napretka, suradnje, mira i globalne sigurnosti. A oni to ne rade, nepošteni su, neodgovorni, lažljivi i nesposobni. To je kvadratura kruga koju svijet još nije dorastao riješiti, pa će ju, po svoj prilici, rješavati sve češće/zazornije klimatske promjene katastrofalnih razmjera po raznim dijelovima globusa. U subverzivnoj, je li, zapadnoj režiji gramzljivoga megakorporativnog kapitalizma, koji gazi sve prirodne i ljudske vrijednosti u kronično bolesnoj otimačini profita
Marijan Vogrinec
Zadnjih 10 godina je Bijedna Naša kupovala ruski plin po dvadesetak eura za megavatsat (MWh). Prije dvije godine, je li – ustvrdio je premijer Andrej Plenković na vladinoj sjednici – moglo ga se kupiti i po 12 eura za MWh, koliko je i HEP tržio domaćim potrošačima, čije se ukupne potrebe mogu iz hrvatskih izvora zadovoljiti samo cca 35 posto i to pod uvjetom da Ina poveća proizvodnju za 10 posto i da sav taj plin ostane na našem tržištu. No, otkako se HDZ-Plenkovićeva vlada bez pitanja građana, na svoju ruku, ugađajući volji Washingtona via Bruxelles (euročelnici Ursula von der Leyen i Charles Michel) i bez obzira na nenormalno nabildanu cijenu koju će natovariti u siromaške novčanike hrvatskih kućanstava i gospodarstva neodgovorno, na dugoročnu nacionalnu štetu bila pridružila svekolikim eurounijskim/zapadnim tzv. sankcijama Rusiji zbog, navodno, „ničim izazvane (sic transit, ničim izazvane!?) ruske invazije na Ukrajinu“ (vidjela žaba da se konji potkivaju, pa i ona digla nogu?), cijena MWh plina je poskupjela više od 100 posto, na nekih 52 eura. U Uniji – koja si je mazohistički propucala energetsku nogu te joj prijeti recesijska made in USA gangrena – cijena je MWh plina poskupjela i više od 1000 posto. Sada lebdi u burzovnoj stratosferi na zastrašujućoj visini između 180 i 300 eura za MWh. Samouvjerena bez pokrića, HDZ-Plenkovićeva vlada pokušava polit-administrativni salto mortale, gurajući cijenu plina od 41 eura po MWh za kućanstva u hladnjak do 31. ožujka 2023.
Nije baš čuditi se CRO premijeru koji se – oponašajući valjda puno vičnije energetske revolveraše divljezapadnog pedigrea – igra magnumom 357, pa svako malo propuca nogu više životnom standardu sugrađana, nego sebi samomu jer, avaj, stasiti Andrej Plenković zbog „anemije“ nije bio sposoban odslužiti vojni rok kao većina muškaraca. Ali itekako je čuditi se jednoj Ursuli „Röschen/Ružici“ von der Leyen, je li, bivšoj njemačkoj ministrici obrane i majci sedmero djece, da se na mjestu predsjednice Europske komisije (moćne tzv. premijerke europske vlade) neodgovorno igra tzv. sankcijskim Heckler&Kochom VP70, pa kratkorafalno propucava noge rastućoj euroekonomiji te životnom standardu svojih pola milijarde energetski, prehrambeno i sigurnosno dobrostojećih, razvojno rastućih Europljana. Itekako treba savjesti, poštenog obraza i zdrave ekonomske pameti na poziciji tzv. preuzete odgovornosti u bruxelleskom staklenjaku, pa odlučiti u ime pola milijarde Europljana, odnosno u Banskim dvorima u ime 3,87 milijuna „Hrvatica i Hrvata i svih inih građanki i građana RH“ (sic transit) da se njihova gospodarstva i tzv. obični/mali ljudi više neće opskrbljivati plinom (ruskim) po 12/20/52 eura za MWh, nego ukapljenim (američkim iz škriljevaca, katarskim, australskim, etc.) po 216-300 eura ili još skupljim. Kakve veze ima ukrajinski rat s tom nakaradnom logikom!?
Ukrajina programirana u Washingtonu
Baš nikakve. Pogotovo ne nakon svih tektonskih poremećaja u globalnoj ekonomiji uvjetovanih dvogodišnjom pandemijom bolesti SARS-CoV-2 i prijekom potrebom konsolidacije potrganih međunarodnih komunikacija, prometnih i tržišnih odnosa Unija si je neodgovorno i dugoročno štetno propucala nogu energetskim analfabetizmom u lažnom celofanu obrane tzv. demokracije od tzv. autokracije, zapadnih tzv. vrijednosti i našeg načina života od ruske ugroze novovjekoga Petra Velikog, koji navodno sanja imperij u „svojim povijesnim granicama“ i želi reinkarnaciju SSSR-a. Da je i točna – kao što nije – ni ta izmišljotina američkog/zapadnog PR-a proturuske jastrebovštine ne bi smjela biti razlogom za tako neugodno uvaljivanje energetskoga kukavičjeg jajeta višemilijunskom potrošačkom korpusu budući da SAD-ov višedesetljetni rat nakon 1945. godine protiv SSSR-a, od 2014. protiv Ruske Federacije na trećem tlu, u Ukrajini, neće slomiti konkurentnu svjetsku velesilu ni postvariti pustu Uncle Samovu tlapnju o geopolitičkom, geostrateškom, ekonomskom i vojnom projektu tzv. monopolarnoga globalnog poretka („America First!“ ili „Američko 21. stoljeće“, „Euroazija od Lisabona do Vladivostoka“, „Šahovska ploča“, etc.) koji podrazumijeva svijet kao neupitan američki feud. Tempi passati. Rat u Ukrajini je programiran u Washingtonu u istom jastrebovu gnijezdu gdje i – da se ne ide dalje u prošlost – američko-zapadni rat u Vijetnamu, Afganistanu, Iraku, Libiji, Siriji…, krvavi kijevski Majdan 2014. godine, itsl.
I svaki put su u svaki od tih ratova i destabilizacija blatnjavo uvučene tzv. prvobrzinske europske zemlje i svaki put je izmišljen alibi za nekažnjenu agresiju, koji alibi ne bi ni premazan maslom progutao pametniji gladan pas. Rušenje njujorških „Blizanaca“, Saddamovo kemijsko oružje za masovno uništenje, Al-Gaddafijev teroristički vilajet, Al-Assadov teror i despotizam nad vlastitim narodom, ničim izazvan ruski napad, etc. su, je li, dovoljni da Ameri napadnu, ubijaju, razaraju, raseljavaju, pljačkaju… u ime, pazi sad: tzv. zapadnih demokratskih vrijednosti i našeg načina života!? Da se smrzneš! Kakve vražje američke vrijednosti u tuđoj zemlji koja ima svoje vrijednosti po više tisuća godina starije od Uncle Samovih i koje su u samim temeljima civilizacije, ne vonjaju po Divljem zapadu, po genocidu nad Indijancima, po ratnim i zločinima protiv čovječnosti širom svijeta, po žandarenju globusom, ucjenama tzv. sankcijama, etc. Bez da ikoga obavijesti, pita npr. Vijeće sigurnosti UN-a, bez da se ispriča za zlo naneseno drugima u gramzljivom otimanju nepripadnih resursa, SAD u to globalno otrovno nečovještvo licemjerno uvlači tzv. partnere – od EU-a do Australije, Kanade, Japana, marionete s Bliskog istoka, Azije, Afrike…
Nije dobro. Zaoštravanje odnosa na energetskom i prehrambenom planu dotjeralo je, kazali bi jarani, cara do duvara i sada, miroljubivi svijete, drž’ gaće. Ako takav svijet još postoji i ako ima ikakva upliva na ljude npr. tipa Josepha Robinette „Joe“ Bidena, Jr., koji neki dan pred tv-okom – ne prvi put! – pokazuje cijelom svijetu svoju izgubljenost u prostoru i vremenu, ne znâ za sebe, muva se amo-tamo pokraj govornice, zakorači za otići pa se vraća, bijelo gleda oko sebe, nesvjesno traži pomoć, a ne znâ čiju, kronična demencija ili što već, međutim, takav izgubljen lik što pada s bicikla, posrće na stepeništu Air Force Ona, spava na javnom skupu, itsl. na čelu je najmoćnije/najagresivnije države na svijetu, SAD-a, i drži prst na okidaču bombe sudnjeg dana. Je li normalno da netko tko ne znâ za sebe i tako je pozne dobi kao Biden sjedi na mjestu s kojega, dok kažeš pita, može izazvati nuklearni, posljednji rat u povijesti čovječanstva i jesu američki birači svjesni kakvu su ugrozu natovarili na glave svojih obitelji i cijelom svijetu!? Jesu li i eurounijske proameričke ancile, pa onda i CRO mali od kužine, prezadovoljni mrvicama ispod stola velikih i moćnih što ih komično nazivlju „zapadnim partnerima“ (sic transit), svjesni energetskog testa na kojemu nemaju šanse dobiti prolaznu ocjenu!? Ma, jesu, ali…
Plenković na mig „drage Ursule“
Što reći o premijerskoj, ekonomskoj i ljudskoj logici Andreja Plenkovića koji je – govoreći na vladinoj sjednici o enormnom porastu cijena nafte, plina, struje i ugljena za što su, a tko bi drugi, isključivo krivi Rusi, a ne EU što se Bidenovom zapovijedi odrekao ruskih energenata bez kojih ne može – usporedio aktualne cijene s onima na isti dan prije dvije godine kako bi izlakirao svoju/vladinu politiku skrbi za državu i njezine građane? No, time je samo podebljao činjenicu da Bruxelles nije smio pristati na mantru kako je Zapad pozvan jedinstveno odustati od ruskih energenata jer će mu ekonomija zaglibiti u recesiji, a žitelji nepovratno osiromašiti i biti prisiljeni na najveća odricanja nakon Drugoga svjetskog rata. Je li ta Ukrajina poštena cijena? Nije i ne može biti, kao ni išta slično, jer potreba za energentima, očuvanjem životnog standarda Europljana i gospodarski napredak su neusporedivo preči od političkih inata bez smisla i pokrića. Neka Joe Biden osigura Uniji, pa i Bijednoj Našoj unutar tzv. obitelji, plin, struju, naftu, ugljen, hranu, itsl. u dovoljnim količinama, kontinuirano i po istim ili, još bolje, nižim cijenama od ruskih, pa će logika zapadnih tzv. sankcija barem odokativno imati smisla. Iako, naravno, neće zaustaviti ruski ratni stroj što masovno ubija i sustavno pretvara Ukrajinu u oranicu nakon jesenskoga dubokog pluženja – jer duet Biden-Zelenski uporno prijeti Kremlju NATO-ovim nuklearnim provijantom uz samu granicu – niti će pokoriti Rusku Federaciju i uništiti joj ekonomiju. Prevelika je to zemlja u svakom smislu da bi bilo moguće: što se babi snilo, to se babi zbilo.
Dakle, tvrdi Plenković na vladinoj internetskoj stranici, „barel nafte je prije dvije godine u ovo vrijeme koštao 47 dolara, lani 68 dolara, a danas 93 dolara. Cijena električne energije prije dvije godine bila je 45 eura MWh, lani 131 euro, a danas 534 eura po MWh. Što se tiče plina, prije dvije godine je MWh koštao 12 eura, lani 52, a danas je 216 eura. Tona ugljena je prije dvije godine koštala 61 dolar, lani 112 dolara, dok danas košta 380 dolara. To pokazuje do sada neviđen, izmijenjen kontekst globalnog poskupljenja“. E sad, da nije bilo njega i njegove vlade, koji su brižno skockali energetski paket za zaštitu tzv. običnih/malih sugrađana i ekonomije (neće reći da je to copy paste eurounijskih mjera; Plenković ništa ne čini na svoju ruku, nego tek na mig „drage Ursule“ i „dragog Charlesa“), „cijena plina za kućanstva je bila stabilna“, a „litra benzina bi koštala 12,57 kuna umjesto sadašnjih 10,62 kune, dizela 14,88 kuna umjesto 12,89 i plavog dizela 10,15 kuna umjesto sadašnjih 8,49 kuna“… Samo će HEP – kojemu će Ina vladinom odlukom navodno prodavati po proizvodnoj cijeni svu, 10 posto povećanu količinu plina s domaćih polja – platiti vladin energetski „zamrzivač“ nešto više od šest milijardâ kuna. A gdje su ini enormni gubici na razlikama između administrativnih i realnih cijena proizvoda i usluga koje kad-tad, ekonomska je logika, netko mora platiti, pa i po cijenu da neko vrijeme spekulativno izostanu s tržišta.
Nije tajna tko na kraju uvijek plaća ceh nakaradnih političkih odluka što se – zbog socijalnog mira, notornog populizma radi o(p)stanka na vlasti ili čega već – opiru temeljnim tržišnim zakonitostima i ekonomskoj logici, jer se ne može dohodovno poslovati ispod proizvodne ili nabavne cijene proizvoda i usluga. Uvijek, je li, ceh plaća krajnji kupac, potrošač, tzv. običan/mali građanin višestruko skuplje no što je ekonomski opravdano budući da se najprije namire svi u lancu prije njega. Gospodarski ministar Davor Filipović pohvalio se novinarima nakon vladine sjednice da će Ina „sav domaći plin prodavati HEP-u po trenutno najnižoj cijeni koju je odredila Hrvatska energetska regulatorna agencija (HERA), građanima po 41 euro za MWh dok je na burzi cijena 227 eura za MWh. HEP će taj plin distribuirati kućanstvima i institucijama, školama, bolnicama…“ Vlada je silom režiranih zlih okolnosti – pristala je na eurounijsko propucavanje svojih energetskih i životnostandardnih nogu sugrađana eda bi zlurado naudila nekima 150 milijuna rasnih sestara i braće u najvećoj zemlji na svijetu zato što ne žele smijeniti, skratiti za glavu ili što već Zapadu tako mrskog Vladimira Vladimiroviča – morala otvoriti „snažan, pravedan i sveobuhvatan paket mjera vrijedan 21 milijardu kuna“ koji će, Plenković lakira dalje, „zaštititi sve i omogućiti mirnu jesen i zimu“. Po kojoj cijeni i je li ta cijena pravedna, neizbježna, ekonomski i politički utemeljena, pak, čisto je retoričko pitanje na koje bi i sâm pokušaj odgovora izazvao jezu.
Tzv. običan/mali CRO čovo
„Svi akteri će sada znati kakvi će im biti troškovi i na koji način mogu funkcionirati u globalnim uvjetima koji su bitno drukčiji od realnosti koju mi (on i vlada, op. a.) sada stvaramo ovim mjerama“, prosiplje premijer iz nekoga svog paralelnog svemira optimizam bez pokrića budući da niz tzv. malih/manjih poduzetnika već gura ključ u bravu zbog „realnosti koju mi sada stvaramo“, a tzv. običan/mali CRO čovo – zadužen preko glave, satran troškovima života i s plaćom/mirovinom brzine kornjače u utrci s Ahilejem – mora u trgovačkom centru dobro razmisliti što si uopće može priuštiti. Više od litre suncokretova ulja mjesečno i po „zamrznutih“ 15,99 kuna (umjesto 19,99 kuna), više od četiri litre 2,8-postotnog mlijeka po jediničnih 7,39 kuna (umjesto 9,99 kuna), dva cijela pileta po 24,99 kuna za kilogram (dosad 34,99 kuna), dva-tri kilograma svinjske lopatice bez kosti mjesečno po 24,99 kuna (umjesto 36,99 kuna), kilogram miješanog mljevena mesa po 32,99 kuna (dosad 49,99 kuna), par kilograma brašna po 5,99 kuna za glatko umjesto 8,99 kuna, odnosno 6,29 kuna za oštro (dosad 8,99 kuna), kilogram šećera po 7,99 kuna (umjesto 9,99 kuna)…?
Čim se premijer, je li, vratio s redovnog bruxelleskog brifinga kod Ursule „Röschen/Ružice“ von der Leyen i bespogovorno kao dosad napamet naučio direktive o jesensko-zimskoj štednji plina i električne struje, vladin je copy paste paket nafutran i stanovitim elektroledom tako da će ljudi biti prisiljeni u trgovačkim centrima još revnije prevrtati kunu/euro na dlanu pri kupnji hrane i higijenskih potrepština – o odjeći i obući i dalje će samo sanjati – kako bi im ostalo novca za platiti struju. Naime, prosječna cijena od 59 eura za MWh vrijedit će do 31. ožujka 2023. samo za kućanstva koja u pola godine potroše do 2500 kWh struje, a 88 eura za kWh iznad tog limita. Financijska težina samo te mjere navodno iznosi 3,1 milijardu kuna. Jamačno će se pretpotopne petrolejke vratiti u mnoge domove – od 1,2 milijuna i kusur penzića, cca 800.000 ih preživljava na prosječno 2500 kuna mjesečno, npr. – gdje će kruh, mlijeko i sapun biti preči i od skromne betlehemske iluminacije. Pa ti vidi čija mati crnu vunu prede i što zapravo znači – u principu ipak neophodna, bez obzira na odgođeno plaćanje po znatno višoj cijeni – Plenković-vladina „bitno drukčija realnost koju mi sada stvaramo ovim mjerama“.
Nadriliječnik na propucanu nogu lijepi flaster bez da očistio ranu, pa je dezinficirao i preventivno odgovarajućim medikamentom preduhitrio, je li, mogući gangrenozni proces. Kad se već, nije želio izbjeći propucavanje, a mogao je i morao. Barem na način kako to, recimo, suverenistički čini i činio je „protueuropejski“ Mađar Viktor Orbán. Pa digao tlak i Bruxellesu i Kijevu ne samo izjavom da „ukrajinski rat nije mađarski rat“, odnosno da ne dopušta „mađarskim državnim teritorijem prevoziti zapadno oružje u Ukrajinu“ nego i novim dugoročnim podebljanjem energetske suradnje s Ruskom Federacijom – čak povećanjem uporabe nuklearne energije u proizvodnji električne struje – unatoč radikalnim SAD/EU/NATO-ovim i „partnerskim“ tzv. sankcijama Moskvi. „Odricanje od ruskih energenata bi stajalo mađarsko gospodarstvo i kućanstva više od 18 milijardâ eura“, poručio je novi/stari premijer Viktor Orbán Bruxellesu. „To bi pak izazvalo neviđeni kolaps u našoj zemlji, a to si ne smijemo i nećemo dopustiti.“ Ni Mađarska, doduše, kao ni EU i ostatak svijeta, nije pošteđena oštra zuba korozivne inflacije potaknute prije dvije godine pandemijom virusa SARS-CoV-2 i znatnim poremećajima na globalnom tržištu, ali šalje poruku o tomu da nije zlato sve što u Breuxellesu/Zapadu sjaji i da nije pametno, je li, skočiti u bunar, ako drugi skaču.
Vrijeme globalnih poremećaja
Bog je najprije sebi napravio bradu, a svaka čast tzv. europskoj obitelji, zajedništvu, solidarnosti i tako tomu nečem dok ozbiljno ne zagrmi. A uistinu je gadno zagrmjelo već 2014. godine na Krimu i još intenzivnije 24. veljače 2022. u ostatku Ukrajine, pa je pametno ne igrati se oružjem kojim si možeš propucati nogu. Pogotovo kad zbog „anemije“ nisi služio s muškarcima svoje dobi obavezni vojni rok domovini, nego o pucanju znaš tek iz filmskih krimića i vesterna kojima Ameri, doduše vješto, ali ipak samo licemjerno lakiraju genocidno-kriminalnu nacionalnu prošlost. Otuda i ozakonjena sloboda – jedina takva država na svijetu! – svakom punoljetnomu posjedovati oružje, kupiti ga kao što se kupuje kruh ili mlijeko. Čega se ti ljudi boje? Što će im oružje, ako ga formalno ne smiju upotrijebiti kad im padne na pamet? A kad tamo, gotovo dnevno tzv. žuta minuta nekog revolveraškog idiota, čak u policijskoj odori, zgrozi svijet.
„Nalazimo se u vremenu velikih globalnih poremećaja i nedvojbeno je glavni uzrok tih poremećaja ruska agresija na Ukrajinu“, ponovo premijer Plenković puca u inflatorno-energetsko-recesijsku nogu ne samo svomu o(p)stanku na vlasti nego, a to je dugoročno najtragičnije, gospodarskom razvoju zemlje, životnom standardu tzv. običnih/malih sugrađana i istini. Jer, nisu Rusi krivi za nakaradnu EU i oponašateljsku joj CRO politiku – ponajmanje za to što su u Ukrajini izazvani ratovati protiv ekonomsko-vojne SAD-ove nakane da beskonkurentno gospodari tzv. monopolnim svijetom, koji odavno ne pristaje biti monopolan – već poimence političari u Washingtonu, Bruxellesu i Zagrebu kojima je izborno povjereno „preuzeti odgovornost“ za voditi SAD, EU i RH stazama napretka, suradnje, mira i globalne sigurnosti. A oni to ne rade, nepošteni su, neodgovorni, lažljivi i nesposobni. To je kvadratura kruga koju svijet još nije dorastao riješiti, pa će ju, po svoj prilici, rješavati sve češće/zazornije klimatske promjene katastrofalnih razmjera po raznim dijelovima globusa. U subverzivnoj, je li, zapadnoj režiji gramzljivoga megakorporativnog kapitalizma, koji gazi sve prirodne i ljudske vrijednosti u kronično bolesnoj otimačini profita.
