Uočavanje vuka: Zašto je Antifa problem

Kada je Trump rekao da je u Charlottesvilleu s obje strane bilo nasilja, mnogi su ostali zapanjeni. Kako je samo mogao? Pogledajmo u uobičajeno priznate činjenice. S jedne strane su stajali bijeli suprematisti, pravi fašisti, koji nose članske iskaznice KKK-a. S druge strane su stajali antifašistički protu-prosvjednici koji samo žele jednakost i suosjećanje - svijet bez rasizma i opresije. U očima javnosti, jedna strana je toliko očigledno zla i degenerirana, a druga je toliko očigledno dobra i plemenita, te bi izjednačiti te dvije strane bilo ne samo moralno pogrešno, nego je također i znak da je Trump sigurno potajno bijeli suprematist. Nažalost, gotovo svaka od tih "činjenica" je pogrešna, nepotpuna ili krivo usmjerava. Kolektivna sljepoća na tu činjenicu je ozbiljno opasna.

• "Alternativna" činjenica #1: Nije svatko tko je prosvjedovao u Charlottesvilleu bio bijeli suprematist. Izgleda da tamo jeste bilo normalnih ljudi. To vrijedi za obje strane, jer siguran sam da je takvih bilo i među protuprosvjednicima.


• "Alternativna činjenica #2: Kao što su kasniji događaji u Berkeleyu razjasnili, Antifa je više od skupine dobronamjernih antifašističkih prosvjednika. Oni su radikalna skupina koja podržava i provodi nasilje protiv onih koje oni smatraju fašistima. Mainstream mediji su konačno to i primijetili (čak i Nancy Pelosi!).


• "Alternativna" činjenica #3: Bez obzira mislite li da je Trump zaista rasist ili ne, bio je u pravu kad je osudio nasilne ekstremiste na obje strane. Nazovite me staromodnim, ali pogled da je nasilje opravdano samo u slučaju samoobrane za mene je ispravan princip. No, Antifa je čini se usvojila Bushevu doktrinu o nasilju.

Prije nekih tjedan dana sam gledao video snimku prosvjednika i protuprosvjednika u Bostonu. (Ovaj put ne mogu pronaći baš taj video, ali ova dva vrijedi pogledati.) Jedan protuprosvjednik koji zastupa slobodu govora je komentirao kako Antifini prosvjednici koriste iste taktike kao i fašisti. Na njegov komentar se jedan od Antifinih ljudi podrugljivo nasmijao i rekao da ovaj pravi "moralnu ekvivalenciju" između fašista i onih koji se bore protiv fašizma i opresije. Kako bi itko razuman mogao učiniti takvu stvar? Pa, sumnjam da će ta osoba pročitati ovaj članak, ali pokušat ću objasniti zašto je od apsolutne važnosti da napravimo upravo takvu stvar.

Dijelim neke osjećaje s Antifom. Pročitajte opis autora ispod članka: Ne volim fašiste. (Iako me vjerojatno nikad ne bi pozvali na okupljanje Antife, zato što ne volim ni komuniste.) Mislim da je opresija zlo. Isto tako i rasizam. Mislim da jedna od najboljih stvari koju osoba može učiniti u svom životu jeste proučavati povijest nacističke Njemačke tako da se takva noćna mora više nikad ne ponovi.

No, ako skupine poput Antife zaista žele razumjeti zlo kako bi se protiv njega borili, onda moram reći da su žalosno naivni, i potpuno u krivu sa svojim shvaćanjem zla. Pali su u istu onu zamku u koju su drugi revolucionarni pokreti padali generacijama: nisu uvidjeli pravu prirodu političkog zla. Da pojednostavim: u korijenu problema nije fašizam. Fokusirat se na njega nikada neće biti učinkovito, i nikada neće spriječiti ponavljanje one vrste zla koju su nacisti prikazali. Štoviše, "Antifa režim" bi mogao na kraju izgledati strašno sličan onom Hitlerovom u svim svojim osnovama, ako ne u specifičnostima.

Sistem vlade koji bi bio utemeljen na ideologiji Antife bi teško mogao preživjeti dulje vrijeme, jer 'Antifu' čine predstavnici različitih 'identitetskih skupina' i prema tome nema evolucionarnu osnovu da ostane kohezivna. Kad bi došla na vlast, takva grupa bi neizbježno pala u unutarnje međusobne borbe i pogrome. Ako bi i preživjela taj proces, njena eventualna forma ne bi bila mnogo nalik onoj s kojom je počela. S druge strane, bijeli nacionalizam - ideologija koju Antifa zapravo oživljava suprotno svojem nadanju - ima evolucionarnu osnovu za kohezivnost, no nedostaje mu široka podrška u ovom vremenu. Dakle, i u teoriji i u praksi, politika identiteta ne može uspjeti kao održiva ideologija na kojoj bi se temeljile strukture vlasti i društvene strukture. (I ne, ne smatram da se Izrael može nazvati uspjehom u tom području.)

Evo nekih stvari koje bi svi već trebali znati:

Crnci nisu kolektivno zli. Bijelci nisu kolektivno zli. Azijati nisu kolektivno zli. Moguće je da neke zemlje mogu imati veći ili manji broj zlih ljudi, no u prosjeku, takvi ljudi su uvijek samo djelić globalne populacije. Kad kažem zli, mislim na ljude čije ponašanje uzrokuje onakvu štetu drugima kakvu većina ljudi smatra neprihvatljivom: fizički napad, silovanje, kronično zlostavljanje, zlobna obmana, prevare i krađe raznih vrsta, i tako dalje. Svaka grupa ima takve tipove ljudi. Svrstavati ljude u lako prepoznatljive grupe - obično na temelju neke biološke kategorije koja nema ništa sa stvarnim karakterom te osobe - je rijetko učinkovito za razumijevanje, popravljanje, i sprječavanje problema našeg svijeta, te nije dobra osnova na kojoj bi se strukturiralo društvo.

Isto vrijedi i za većinu drugih kategorija koje po navici koristimo kako bi nam svijet imao smisla. Neki primjeri:

• Nacionalne države: Nisu svi Rusi zli. Nisu svi Sjevernokorejanci zli. Nisu svi Iranci zli. Neki Amerikanci su zli. Neki Britanci su zli. Neki Kanađani su zli. I neke vlade su više zle od drugih.


• Religija: Nisu svi muslimani zli. Neki kršćani i židovi su jednako zli koliko i pripadnici ISIS-a. Međutim, neki religijski pokreti su utjecajniji i više zli od drugih.


• Ekonomija: Nisu svi komunisti zli. Neki kapitalisti su zli. Neki ekonomski sistemi su vjerojatno bolji od drugih, ali potrebno je nešto više od ekonomske politike da bi rezultiralo zlom tipa nacista ili sovjeta.


• Politika: Nisu svi fašisti bili zli. Nisu svi Demokrati ili Republikanci dobri ljudi. Demokracije isto tako nisu slobodne od političkog zla.


• Klase: Nisu svi bogati ljudi zli. Neki siromašni ljudi su zli.

Ovo je skoro preočigledno za shvatiti. Siguran sam da bi se većina ljudi mogla sjetiti nekih primjera iz tih kategorija: npr. propovjednike prevarante u svim vjerama, pokvarene i besramne političare svih stranaka. Nažalost, to ne sprječava ljude da i dalje zauzimaju pogrešan stav. Crkvena zajednica može žestoko odbiti prihvatiti to da je njihov svećenik pedofil. Nacionalna vojska može opravdavati mučenja i pogubljenja bez suđenja dok istovremeno vjeruje da je njihovo upuštanje u takve zločine manje zlo nego kad njihovi neprijatelj čine istu stvar. Zlo u našoj vlastitoj grupi je zanemarljivo ili opravdano, dok se isto zlo u našem neprijatelju smatra kolektivnim i neprihvatljivim.

Ako bi SJW-i koji za sve okrivljuju bijele ljude stali i razmislili na trenutak, možda bi uvidjeli koliko idiotsko je zapravo njihovo shvaćanje političkog i društvenog zla. Zamislite na trenutak svijet bez bijelaca. Bi li to riješilo ikoji problem našeg svijeta? Teško. I dalje bi bilo mnogo psihopata. I dalje bi bilo prevaranata, silovatelja, ubojica, te tiranina koji bi rado ubili milijune drugih ne-bijelaca i stvorili fašističke, totalitarne režime. Misliti drukčije od toga bi bilo rasistički, među ostalim stvarima.

Sada zamislite svijet bez fašista. U Sovjetskom savezu nije bilo fašizma, no pogledajte kako je to svejedno na kraju ispalo. Pametnom dosta.

Postoji jednostavna činjenica iza svih prethodnih primjera: svaka grupa sadrži raznovrsne tipove ljudi. Članovi tih grupa se ne mogu prikazati nekim prosjekom kao da su svi identični. Uvijek postoje vukovi među ovcama - a i ovce mogu postati vrlo nasilne. "Anti-komunistički" pokret u drugoj polovici 20. stoljeća je bio pun bivših i trenutnih nacista. "Anti-fašistički" pokret je također već dugo vremena pun ekstremnih komunista. Oprostite mi ako odbijem birati između smrti od ugriza zmije i uboda škorpiona. Ljevica ima svoje tiranine i autoritarce baš kao i desnica.

Skupine poput Antife strahuju od 'Trumpokaliptične' budućnosti u kojoj bi se Meksikanci, muslimani i CNN-ovi reporteri slali u koncentracijske logore - i ostali koji ih podupiru. Strahuju od: "Odbacite sve te ljude koje mrzimo, ili ćemo vas zatvoriti ili ubiti." Ideološka desnica strahuje od budućnosti u kojoj bi kulturalni marksisti provodili režim političke korektnosti, gdje bi svi koji propituju njihove ciljeve bili poslani u gulag. Desnica strahuje od: "Prihvatite sve te ljude koje mrzite, ili ćemo vas zatvoriti ili ubiti." I jedan i drugi scenarij su noćna mora koja bi se mogla obistiniti. No takvi režimi bi imali mnogo toga zajedničkog. Oba provode totalitarni konformizam i rješavaju se neprijatelja s birokratskom učinkovitošću. Opet: zmija, škorpion.

Zatim postoji problem oko toga tko odlučuje tko je fašist. Svi se možemo složiti da su fašisti loši. No možemo li se složiti tko je fašist, a tko nije? Naizgled svi u Sovjetskom savezu su se složili da fašisti i "suradnici neprijateljskog Zapada" jesu loši. Međutim, ovo je problem: osudili su jako mnogo potpuno nevinih ljudi na doživotnu kaznu u gulagu - ili metak u glavu - samo na temelju prenapuhanih optužbi, zlonamjernih prijavljivanja od drugih ljudi, ili najmanjeg dokaza suprotstavljanja onima na vlasti i službenoj ideologiji. Ako vas takva vizija privlači, slobodno se pridružite Antifi.

Dr. Debra Soh je objavila sljedeće nedavno na Twitteru, koje je samo napola šala:

Ili još jasnije:

Različite grupe ljudi će se uvijek razilaziti u uvjerenjima. Tako je oduvijek bilo i uvijek će i biti. Stoga će uvijek biti sukoba izvučenih iz svih tih kategorija koje sam spomenuo gore: nacionalnost, politika, rasa, religija, itd. Međutim, postoji jedna stvar oko koje se većina svih tih grupa može složiti i raditi zajedno: sprječavanje najgorih vrsta političkog zla. Velika većina konzervativaca ne želi hitlerijanski režim. Velika većina liberala ne želi staljinistički režim. Možda ga dobiju, no to bi samo bio rezultat njihove vlastite ignorancije i nesposobnosti da spaze vukove u svojoj grupi.

Evo i ključne točke koju svi propuštaju: isti tipovi ljudi su odgovorni za iste tipove političkog zla, bilo fašističkog, komunističkog, islamističkog, ili kojeg god. I sve to je iznešeno u Političkoj ponerologiji. Ukratko, evo kako se scenarij razvija, uvijek na isti način kroz povijest, bez obzira na ideologiju koja se servira:

• Neki shizoidni ideolog se pojavi sa svojom utopijskom besmislicom - rješenjem svih "naših" problema.


• Ta besmislica zagrije mnogo ljudi, jer govori o pretrpljenim nepravdama čovjeka i obećava mu bolju budućnost.


• Ti ljudi oforme pokret kako bi "uzeli moć u svoje ruke", kako bi se borili i suprotstavili onima za koje se odredilo da su "odgovorni" za trenutno stanje stvari.


• Njihovo fokusiranje na 'vanjsko zlo' učini taj pokret slijepim na opažanje zla u vlastitim redovima.


• Zlo unutar te grupe polako ali sigurno zadobiva sve veću moć nad njom, jer vukovi uživaju u takvim stvarima.


• "Pravi vjernici" počnu opravdavati nasilje pokreta jer sve je to za dobru svrhu. No, i neki pravi vjernici imaju svoje granice.


• Psihopati u grupi - sada na ključnim pozicijama - odsijeku sve takve unutar grupe koji počnu propitivati smjer razvijanja stvari.


• Nakon nekoliko selektivnih probiranja kroz koje se rješavaju nepodobnih/inferiornih članova grupe, pokret zadobiva političku moć. Nitko nije siguran od "pravde" koju dijeli vodstvo grupe.


• Totalitarna noćna mora.

To je pravac u kojem se Antifa kreće. Ako dobiju ono što žele, možda rezultat toga neće biti "fašizam", ali neće biti ništa bolje od fašizma. Ako ne uspiju, reakcija koju će isprovocirati od desnice bi mogla biti jednako loša. Stvarni politički operatori ne mare koja će strana "pobijediti", sve dok oni mogu iskoristiti kaos i integrirati sebe u bilo koju stranu koja "pobijedi".