Prvo su ih kao trgovce odjeće, obuće, cvijeća i svijeća izmjestili nasuprot klupama na improviziranoj pijaci, pored klupa s grnicajgom, jajima, čvarcima, masti, mandarinama... Posao je trpio. Nadali su se brzom povratku na stara mjesta, tamo gdje pripadaju, gdje ih mušterije poznaju. Kada su trgovce zelenjavom napokon premjestili na klupe ispod nove, natkrivene tržnice, na pristojne lokacije, njih su ostavili izvan malih trgovačkih smjerova i puteva koji koriste Brođani, njih su zaboravili. Oni žive od prometa, a promet se ostvaruje zahvaljujući trima uvjetima: lokaciji, lokaciji i lokaciji. A na ovoj lokaciji malo tko prolazi, a još manje kupuje.
Zaboravljeni, napušteni, odbačeni slušaju obećanja. Stalno se žale, rogobore, nadaju da će do Božića i Nove godine preseliti na frekventna mjesta, nešto zaraditi u to rastrošnije vrijeme odnosno smanjiti gubitke. Jučer je tržnicu obišao gradonačelnik Mirko Duspara. Požalili su se i njemu, zamolili ga da posreduje kod Komunalčevih „vlasti“, najmodavaca prostora. Lucija Pavić, trgovkinja u obrtu „Pavić“ kaže da je Komunalc nekome majka, a nekome maćeha i da se još samo u Dusparu uzdaju. Očekuju da ih on spasi i da je on to obećao. Plaćamo poreze kao i ostali, kaže.
Ovaj put, mi gradonačelniku nekako vjerujem da će obećano izvršiti. Neće mu to biti teško učiniti, ipak je on prvi građanin Broda, a kad bi učinio, puno bi učinio za te ljude. Ovim prilogom s fotografijom SBPeriskop ga podsjeća na obećanje koje je dao ljudima.
