Ove godine obilježava se 150 godina od osnivanja Dobrovoljnog vatrogasnog društva u Slavonskom Brodu. Ovo društvo utjecalo je na cjelokupnu povijest grada i okolice. Kroz svoje humano djelovanje koje je bilo utemeljeno na dobroj volji, požrtvovnosti i nesebičnoj pomoći drugima, hrabro djelujući pod geslom "Vatru gasi, brata spasi", zadržalo je kontinuitet svoje humane i povijesne vrijednosti sve do danas.
Društvo je osnovano u Brodu 1872. godine. Kraj 19. stoljeća je vrijeme kada dolazi do brojnih promjena koje su utjecale na kulturnu, gospodarsku i političku sliku grada.
Ukinuta je Vojna krajina, Brod je proglašen gradom, upravu nad Bosnom preuzima Austrija što će imati presudan značaj i za naš grad i cijeli ovaj kraj. Brod se uvijek tijekom povijesti nalazio na značajnom geostrateškom položaju, na granici prema Bosni. Austro-ugarski vojnici u Bosnu su prešli upravo iz Broda, što je značilo početak aneksije. Kroz Brod je prolazila vojska, u Bosnu su prevožene sirovine i materijali, zbog čega je odlučeno da se u Brodu, zbog njegovog položaja, dovede željeznica te izgradi željeznički kolodvor. Dolaskom željeznice počinje se razvijati gospodarstvo. U Brod dolaze novi stanovnici iz raznih krajeva Austro-Ugarske, donoseći sa sobom kapital. Upravo je ovaj sloj stanovništva utemeljio i otvorio prve tvornice u gradu. Brod je do Prvog svjetskog rata bio najpoznatiji po drvnoj industriji, a nakon rata po Tvornici vagona, strojeva i mostova koja će se razviti u jednu od najuspješnijih tvornica tijekom 20. stoljeća, tvornicu "Đuro Đaković".
Razvojem industrije i trgovine, mijenja se i izgled grada. Ovaj period u povijesti Broda naziva se još i "zlatnim dobom". Grad se počinje uređivati i izgrađivati, utemeljuju se brojne kulturne ustanove što sa sobom donosi osnivanje kulturnih društava koja će utjecati na grad i njegove stanovnike.
Prvo društvo u gradu bilo je pjevačko društvo "Davor", osnovano 1871. godine. Godinu dana poslije osnovano je Dobrovoljno vatrogasno društvo. Ova društva su nastala iz samoinicijative i potrebe građana i uglavnom su davala ton društvenom životu Brođana.
Prema izvještaju Glavne skupštine vatrogasnog društva brodskoga iz 1874. godine, "duh asocijacije iliti udruživanja, koji je po svom svijetu, u sve slojeve rada ljudskoga zaronivši, bio kadar zasnovati i stvoriti toliko toga znamenitog i općem dobru korisna, počeo je naročito ova dva posljednja desetljeća i našim narodom gibati i potresati, tako da je i naš narod, pokoravajuć se tom duhu novog vremena i silnoj zapovjedi njegovoj, zaredao graditi i dizati sve, što se je u drugih naroda iskustvom pokazalo, da je lijepo, da je plemenito, da je probitačno i općem dobru korisno.
U toj dakle zapovjedi duha naprednoga tražite i prvi zarod zajednici našoj; pratite njezin razvoj, ocjenjujte sredstva, koja su ju gradila i prosuđujte prema tome rezultate, koje smo do danas polučili."
Presudni događaj kojim je potaknuto osnivanje Dobrovoljnog vatrogasnog društva u Brodu bio je požar u kojem je gorio sam centar grada (današnja Starčevićeva ulica, zapadna strana od Korza, na mjestu gdje se danas nalazi hotel Savus). Ovaj požar dogodio se 6. ožujka 1872. godine te je zahvatio nekoliko kuća što je dovelo do katastrofalnih posljedica. Od požara je stradalo 23 građana, a šteta je iznosila gotovo 100.000 forinti.
Nakon ovog događaja, nekoliko uglednih građana okupilo se u kući Joze Benčevića (vlasnika Crvene kuće u Širokom sokaku, tadašnjeg poznatog brodskog hotela) i tada su postavljeni temelji za osnivanjem Dobrovoljnog vatrogasnog društva. Iako se tijekom 19. stoljeća u nekoliko prilika pokušala organizirati profesionalna zaštita od požara, tek se 1872. godine formirala organizirana služba na dobrovoljnoj i humanoj osnovi.
Prema prošlim iskustvima organiziranja grupa ljudi u suzbijanju požara došlo se do činjenice da je rad onog vatrogasnog društva koje je osnovano naredbom i čiji članovi rade "pod moraš", nije tako učinkovit kao rad onog vatrogasnog društva koje je utemeljeno na dobrovoljnoj osnovi čije članove pokreću na rad ideje čovjekoljublja i samopožrtvovanja.
Motiv dobrovoljnosti je ona moralna snaga, onaj moto koji ga usmjerava ka cilju, koji je nadasve human. Sam princip dobrovoljnosti, kad je u pitanju zaštita života i imovine drugih, sadrži i komponentu humanosti, zato za većinu vatrogasnih društava možemo reći da su dobrovoljna i humana.
Utemeljitelji Dobrovoljnog vatrogasnog društva u Brodu bili su Adolf Muller (gradski načelnik), Vaso Bratelj, Jakob Bauer, Joca Popović. Adolf Muller izabran je za prvog predsjednika, a Vaso Bratelj za tajnika.
Glavna skupština održana je u travnju iste godine, u prostorijama gradske "Kasine", omiljenom mjestu za druženje za koje su Brođane vezale lijepe uspomene.
Prema sačuvanim podacima o tome kakvo je raspoloženje vladalo tijekom ove prve skupštine može se saznati da "na prvoj skupštini dobrovoljnog vatrogasnog društva prosine duh zajedništva građanskog. Tomu je dokaz taj veliki broj učesnika".
U rujnu 1873. godine Zemaljsko vojno zapovjedništvo iz Zagreba potvrdilo je Pravila i Poslovnik Dobrovoljnog vatrogasnog društva kao i ime "Dobrovoljno vatrogasno društvo grada Broda".
U Pravilima su donesene odredbe kao što je primanje u članstvo, sastav odbora društva, sud časti, kazne, upravljanje imovinom društva, sazivanje glavne skupštine, znak vatrogasnog društva kao i izgled uniforme.
Tijekom ovih prvih godina nakon osnivanja, utemeljeni su također brojni društveni događaji u organizaciji vatrogasnog društva i na taj način ovo društvo postaje jedan od najvažnijih gradskih promotora kulture.
Počinju se organizirati Vatrogasni plesovi i zabave tradicionalnog, građanskog i općebrodskog karaktera. Ovi plesovi bili su omiljena mjesta zabave i tijekom 20. stoljeća.
Florijanske procesije također se počinju organizirati. Sveti Florijan zaštitnik je vatrogasaca te je bio zaštitnik grada od 1813. godine. Njegov dan obilježava se 4. svibnja.
Svečanosti je uvijek bilo nazočno nekoliko tisuća ljudi, koji su išli u procesiji od kipa sveca uz molitvu i pobožnu pjesmu. Prijepodnevna pobožnost završavala je misom. Svečanost se nastavljala popodne pučkom zabavom i često je trajala do kasno u noć.
Prve godine nakon utemeljenja obilježile su dobra organizacija, uzorna disciplina, human odnos prema ljudima, bez obzira na njihovo uvjerenje, nacionalnu i vjersku pripadnost, te su brodski vatrogasci na taj način stekli poštovanje i ljubav svojih sugrađana, što je bilo odlučujuća moralna komponenta da bi se nastavilo dalje.
Ovo društvo pratilo je sve promjene koje su se događale u političkom, gospodarskom, društvenom i kulturnom životu tijekom 20. stoljeća.
Prvi svjetski rat odrazio se i na rad Društva, jer su mnogi članovi bili zahvaćeni općom mobilizacijom.
Osjetio se gubitak u ljudstvu, snage su bile prorijeđene. Međutim, prestankom rata rad u Društvu ponovno oživljava, dolaze novi, mlađi ljudi da nastave tamo gdje se uslijed ratnih prilika stalo, tj. da se bore protiv stalnog neprijatelja ljudi, protiv vatre, novim i savršenijim sredstvima.
Razdoblje između dva rata obilježile su promjene na političkom planu. Revolucionarnim gibanjima do izražaja su došli novi pokreti i stranke, kao što je bio Radnički pokret te Radnička partija komunista. U Brodu se Radnički pokret javlja već početkom 20. stoljeća zbog velikog broja radnika koji rade u novootvorenim tvornicama. Nakon rata većinu u Gradskom zastupstvu u Brodu imali su komunisti iz čijih redova je bio izabran i gradski načelnik.
Ova politička gibanja odrazila su se i na članove vatrogasnog društva među kojima je bio i priličan broj onih koji nisu odgovarali tadašnjoj vlasti - bilo je članova HSS-a, te su 22 člana bili socijalisti i komunisti, zbog čega je Kraljevska banska uprava u Zagrebu svojim rješenjem raspustila Dobrovoljno vatrogasno društvo u Brodu, a cjelokupnu imovinu društva predala na čuvanje Gradskom načelstvu.
1933. godine društvo je dobilo naziv Dobrovoljna vatrogasna četa Slavonski Brod.
Nakon izbijanja Drugog svjetskog rata nije se društvo raspalo, ali se znatno smanjilo, kako u pogledu broja članova tako i u intezitetu djelovanja.
Po završetku rata, 1945. godine, Brod je nakon bombardiranja bio jedan od najrazorenijih gradova na ovom području.
Glavni razlog za nastavak djelovanja društva je bratstvo i druželjublje što u ovom razdoblju posebno dolazi do izražaja. Kroz svoju parolu "Vatru gasi, brata spasi!" vatrogasci sudjeluju na obnovi i zaštiti društvene imovine kao i u unapređenju života grada u poratnim godinama.
Tijekom 1950-ih vatrogastvo se počinje formirati na profesionalnoj osnovi, zajedno počinju djelovati profesionalni oblik vatrogastva s amaterskim (dobrovoljnim) društvom.
Prvi Zakon o dobrovoljnim vatrogasnim društvima u Hrvatskoj izdan je 1948. godine, a
Vatrogasni savez Jugoslavije osnovan je 1951. godine.
Tijekom 1960-ih godina dolazi do opadanja broja članova, društvo se bori s financijskim poteškoćama kao i zastarjelosti opreme što se nastavlja i tijekom 1970-ih.
Početkom 1989. godine počinje se osjećati krizno stanje u društvu koje je dovelo do političkih promjena.
Tijekom Domovinskog rata, Vatrogasni dom granatiran je dva puta 1992. godine, uslijed čega su nastala velika oštećenja.
Mnogi članovi priključili su se Hrvatskoj vojsci i Civilnoj zaštiti, a ostali članovi zajedno sa pripadnicima Profesionalne vatrogasne jedinice izlaze na požare uzrokovane ratnim razaranjima.
Godine nakon rata obilježile su saniranje ratnih šteta kao i obnovu Vatrogasnog doma.
1994. godine u Brodu je održana velika proslava dana Svetog Florijana na kojoj su prisustvovali predsjednik Hrvatske vatrogasne zajednice, pomoćnik ministra uprave, glavni zapovjednik Hrvatske vatrogasne zajednice i mnogi drugi.
Tada je postavljen novi kip Sv. Florijana na istoimeni trg. Ovaj kip društvu i gradu darovao je bračni par Pokopčić.
Početkom 21. stoljeća Dobrovoljno vatrogasno društvo nastavlja sa svojim aktivnostima,
odaziva se na dežurstva za potrebe grada, kulturnih, društvenih, crkvenih svečanosti.
Sudjeluje na vatrogasnim natjecanjima, susretima članova vatrogasnih društava iz cijele Hrvatske.
Također, kod elementarnih nepogoda, kao što su poplave, članovi društva aktivno sudjeluju u tehničkim intervencijama .
Prigodnim riječima sa zadnje proslave kojom se obilježavala 140-ta obljetnica dočekali smo novu te možemo zaključiti da "život ovog društva ići će i dalje zahvaljujući ljubavi pojedinaca, grupe i društva jer uvijek će trebati pomoći ugroženima od vatre, poplave ili drugih elementarnih nepogoda.
Dobrovoljno pomagati u spašavanju života, imovine i očuvanju prirode ponos je i dostojanstvo vatrogasaca,
Dužnost i obveza svih nas je da društveno i tjelesno, moralno i materijalno potpomognemo, sav ovaj rad koji su naši vatrogasci razvili tijekom ovih više od stotinu godina i ne dozvolimo da se ugasi ono što je stvarano i utkano u ove godine rada."
Uršula Bešlić
[caption id="attachment_165859" align="alignnone" width="540"] Razglednica oko 1910.[/caption]
[caption id="attachment_165861" align="alignnone" width="570"] Autoštrcaljka na motorni pogon 1923.[/caption]
[caption id="attachment_165862" align="alignnone" width="540"] Vatrogasni dom 1938.[/caption]