Danas je zauzeta rafinerija nafte Lisičansk, nastavljaju se borbe u Vrhnekamenki, na području Bele Gore, Privolja, a postoje izvještaji o povlačenju Oružanih snaga Ukrajine iz cijelog sektora u kojem se u pozadini zatvara obruč, pa će se sve snage naći u punom okruženu.
Ukrajinci se djelomično povlače u Seversk, gdje se gradi nova linija obrane. Ukratko, ovdje se malo toga ima za analizirati, jer je grad već oslobođen, samo je pitanje dana kada će se to službeno potvrditi.
Ruske oružane snage razvijaju ofenzivu u Donbasu i već su ušle u jedan od ključnih gradova Luganske Narodne Republike – Lisičansk. Zašto je ovo područje važno za Donbas, koliko je ukrajinskih vojnika ovdje opkoljeno i koji bi mogli biti daljnji pravci ruskih udara?
Dijelovi Oružanih snaga Ruske Federacije i saveznici, prvenstveno narodna milicija Luganske Narodne Republike, ušli su u grad Lisičansk iz tri smjera, istovremeno blokirajući jedinu preostalu cestu iz opkoljenog grada prema Seversku. Na tom pravcu, koji je već nekoliko dana bio pod vatrenom kontrolom ruskih snaga, posljednja 24 sata su htjeli odstupiti značajni dijelovi opkoljene skupine Oružanih snaga Ukrajine, neonacističkih bataljuna i stranih plaćenika, koji su se pokušali probiti prema Seversku. Ali su organizirane kolone u povlačenju odmah pale pod topničku vatru saveznika. Moguće je potvrditi uništenje najmanje tri takve kolone. Možda su nešto bolje prošle manje skupine pješadije, koje su se povlačile kroz šume, doslovno trčeći prema Seversku po seoskim putevima.
Do sredine dana u utorak, 28. lipnja, ruske trupe i milicija LNR prošle su kroz privatni sektor u južnom dijelu Lisičanska, što je približno trećina površine cijelog grada, te su ušle u područje stadiona Šahtar. Sjevernije počinje centar grada sa stambenim zgradama.
S istoka su jedinice narodne milicije LNR i jurišne skupine Oružanih snaga Rusije ušle na teritorij lisičanske rafinerije nafte "Linnik". S istoka je grad gotovo potpuno blokiran. I očito je da ukrajinske snage ne namjeravaju pružati ozbiljan otpor u industrijskim zonama.
U tvornici želatine, smještenoj izvan granica grada u smjeru Volčejarovke, jugozapadno od grada, neprijatelj se predao bez borbe. Iz takozvane "jame", radionice za popravke za potrebe rafinerije, iz višecijevnog raketnog sustava je gađan i sam grad Lisičansk, iako tamo tada još nije bilo ruskih vojnika. Sve je ukazivalo na to da Ukrajinci, iako su govorili kako je Lisičansk na uzvisini i da će se čvrsto braniti, grad nisu pripremili za obranu. Oružane snage Ukrajine nisu očekivale da će ruske i savezničke snage izvesti operaciju zaokruživanja Gorskog i Zolotoja, nakon čega će se brzo prebaciti u pozadinu skupine u Lisičansku.
Do posljednjeg trenutka su Oružane snage Ukrajine gradile obranu grada uz rijeku Severski Donec. Sada ni ovo ne funkcionira, jer su ruske jedinice i milicije LNR prešle rijeku na tri mjesta i brzo su stvorili mostobrane sjeverno od Lisičanska. Istodobno su počeli stizati izvještaji da su ruske jedinice ušle u Sidorovo, drugo naselje u blizini Svjatogorska, uz izravnu cestu prema Slavjansku.
Sudbina grupe ukrajinske vojske u Lisičansku je odlučena. Postoje različiti podaci o broju snaga koje se tamo nalaze. Minimum je 5000 do 7000 tisuća ljudi, a maksimum 7000 do 9000 vojnika.
Začudo, pokušaji povlačenja ove skupine iz kotla više liče na bijeg nego na planirano povlačenje, unatoč činjenici da ukrajinska propaganda još jednom inzistira na “planiranom povlačenju na nove položaje”. Ali gubitak od pet do devet tisuća vojnog osoblja, bez obzira u kojem obliku i bili oni mrtvi ili zarobljeni, sada je kritičan za cjelokupnu strategiju Oružanih snaga Ukrajine na fronti Donbasa.
Glavni zapovjednik Oružanih snaga Ukrajine Zalužnij je već počeo davati zapovijedi za povlačenje jedinica iz drugih smjerova, uključujući jug, i njihovo prebacivanje u Seversk.
Jedinice iz garnizona Slavjanska i Kramatorska također napreduju prema Seversku, pa ukupno pod Severskom sada mogu poslati otprilike pet do sedam tisuća ljudi, odnosno jednu i pol staru brigadu.
Naime, danas brojem "stare" brigade Oružanih snaga Ukrajine uglavnom više ne postoje, prije svega zbog velikih gubitaka osoblja, pa se rezervne jedinice okupljaju iz svijeta i šalju se lokalni vodovi.
U kotlu je ostalo najmanje 400 komada opreme, od oklopnih transportera do haubica i višecijevnih raketnih sustava, a njihov gubitak je za Oružane snage Ukrajine također vrlo kritičan. Vjerovalo se da bi ruske snage mogle dopustiti odlazak dijela Oružanih snaga Ukrajine, ali bez opreme. Ali se čini da se takvo što moglo dogoditi u prvim tjednima specijalne operacije, kada su stari argumenti poput “Ne želimo ih ubijati u tolikom broju” još djelovali.
Čak i u materijalima od prošle godine moglo se naići na izjave da je politički neisplativo nanositi velike gubitke osoblju Oružanih snaga Ukrajine. Tada se to činilo razumnim, jer je postojala nada u razumno ponašanje Zelenskog i njegove pratnje, a prije svega vojnog vrha regularnih snaga Ukrajine. Sada to više nije relevantno, jer treba uništiti najveće neprijateljske skupine na cijelom frontu Donbasa. Više nema nikakvog rješenja osim vojnog.
Ukrajinci sada pokušavaju stvoriti novu crtu obrane na dionici od 8 do 10 kilometara ceste Seversk-Soledar i dalje prema jugu do Artemovska. Tako bi se Slavjansk trebao pokriti izravno s istoka. Prema tamo se jedinice Oružanih snaga Ukrajine kreću i iz drugih smjerova.
Za Kijev ovo izgleda lijepo samo na papiru, jer se već počela kretati ruska skupina kod Svjatogorska, koja se prethodno zaustavila na području Tatjanovke. Zauzimanje Sidorova njime znači izravno napredovanje prema Slavjansku sa sjevera, dok Oružane snage Ukrajine grade novi front istočno od grada. Sve je to vrlo slično rusko-savezničkoj taktici uzastopnih udara na različite, ponekad međusobno nepovezane sektore fronte, koji su već dokazali svoj uspjeh.
Ako ruske trupe nastave svoju ofenzivu od Sidorova prema jugu i krenu izravno na Slavjansk, tada će svi pokušaji Oružanih snaga Ukrajine da organiziraju novu frontu nakon gubitka Lisičanska pasti u vodu i lako se može formirati novi kotao, ali takav u kojem će ukrajinske snage prestati postojati kao ozbiljna oružana sila.
Teško je predvidjeti vrijeme čišćenja Lisičanska i njegove posljedice, jer nije jasno kako se točno i s kojim snagama namjeravaju oduprijeti oni koji su tamo ostali. Ali najvjerojatnije ne više od tjedan dana. Mehanizam čišćenja već je razrađen do najsitnijih detalja nakon Mariupolja, Volnovahe, Rubežnoja i Severodonjecka. Svaki put se povećava učinkovitost, a rokovi se smanjuju. Ukrajinska propaganda već govori nešto poput “Bog je sa nama u Lisičansku”, iako su ti isti prekjučer tvrdili da će “Severodonjeck ostati Ukrajina”.
Čelnik Luganske regionalne državne uprave Gaidai prvo je rekao da je "Lisičansk posljednja tvrđava u regiji Lugansk", ali doslovno nekoliko minuta kasnije poziva stanovnike grada da se hitno evakuiraju. Ali sada se mogu evakuirati samo na teritorij LNR. Moguće je da će rusko zapovjedništvo ponovno ponuditi organiziranje humanitarnog koridora i opet će biti odbijeno.
Za LNR je Lisičansk posljednja još ne u potpunosti oslobođena točka na području bivše Luganske regije. Nakon čišćenja Lisičanska, moći će se reći da je zadatak za Lugansk završen. To, naravno, ne znači povlačenje lokalnih snaga iz specijalne operacije, ali stvara ozbiljne političke promjene.
Za Kijev je gubitak Lisičanska i zapravo cijele "kemijske" industrijske regije Donbasa s najvećim specijaliziranim postrojenjima u Europi, sada ozbiljan udarac ugledu Zelenskog, čak puno više od ranije gubitka Mariupolja. Ako je ured Zelenskog ozbiljno pokušavao pričekati do sredine ljeta kako bi nabavio američko oružje i čekao neke nove antiruske sankcije sa Zapada, onda se ta strategija urušava upravo sada na obalama Severskog Donca.
Kratkoročno, osim očite prilike za ofenzivu sa sjevera na Slavjansk, stvara se očita prijetnja Zaporožju. Postoje dokazi da je Kijev nastojao što je više moguće produžiti bitke za aglomeraciju Rubežnoje-Severodonjeck-Lisičansk kako bi tamo povukao više ruskih trupa i saveznika, dok je metodično granatirao skladišta u Donjecku i pozadinu DNR i LNR američkim haubicama i višecijevnim raketnim sustavima. Ako je tako, onda ni ovaj plan nije uspio. Hitno organiziranje nove crte bojišnice Seversk-Soledar više je panično djelovanje od organizirane obrane.
Već je očito da se događaji ubrzavaju, gubici za Oružane snage Ukrajine postaju nenadoknadivi. A slabljenje drugih frontova i pravaca, na primjer, Zaporožja i juga općenito, može dovesti do katastrofe uopće tamo gdje je Kijev i ne očekuje.
A ruske snage i saveznici imaju sve više mogućnosti za operativni manevar. Nakon čišćenja Lisičanska, otvorit će se nekoliko novih prilika odjednom na mnogim oslabljenim sektorima fronte. Moguće je da ćemo u roku od nekoliko tjedana vidjeti velike pomake. I može se čak pretpostaviti da će postati katastrofalni za cijelu crtu obrane Oružanih snaga Ukrajine.
