NATO je prije godinu dana, uništivši libijsku državu sa 10 000 zračnih napada i infiltriranim specijalnim postrojbama kopnene vojske, završio operaciju kodnog imena "Ujedinjeni zaštitnik", eliminirajući uz pomoć tajnih službi i samog Gaddafija. No s tim rat, sam po sebi, nije završio.
Pukotine, u koje se infiltrirao "klin" izvana, da bi se skinulo s dnevnog reda libijsko pitanje su se proširile i razgranale. U Bani Walidu (gradu sjedištu ljudi odanih bivšem predsjedniku Gaddafiju, koji je poprište žestokih obračuna proteklih dana), okruženom i bombardiranom od strane raznih milicija (stranačkih postrojbi) iz Misrate, u agoniji je cjelokupno stanovništvo.
Vlasti u Tripoliju kontroliraju samo manji dio "nove Libije", a ostatak se nalazi u vihoru oružanih sukoba raznih frakcija, ubojstava i nestanaka političkih oponenata. Prema izjavama predsjednika Mohameda Magariefa: "Uzrok tome su "kašnjenja i površnost" u ustroju nacionalne vojske. No, nema razloga za zabrinutost. Problem se upravo rješava."
Ali, kako se čini ne u Tripoliju, nego Washingtonu. SAD nakon što su vodile akciju "Ujedinjeni zaštitnik", sad su odlučile da zaštite "novu Libiju" poklanjajući joj čak i vojsku. Pentagon i Sate Department već su na djelu, osposobljavajući "elitne postrojbe" Libije, koje broje 500 ljudi. Jezgro oko kojega bi potom trebala nastati buduća vojska. Sredstva izdvojena za financiranje, samo u početku, iznose oko 8 milijuna dolara, preuzetih nakon smanjivanja pomoći Pakistanu za "antiterorističke operacije".
Službena misija "elitnih postrojbi", čije je osnivanje već odobreno u Kongresu biti će ta da "se suprotstave i eliminiraju terorističke organizacije i ekstremni pojedinci". Već je u tijeku selekcija ljudstva, koje odabiru i potvrđuju službenici Pentagona, State Departmenta i CIA-e. Na način da vrednuju fizičku sposobnost, način razmišljanja i povrh svega stav prema SAD-u.
Nužno je poznavati engleski jezik, (ili bolje "američki") , obzirom na to da će naredbe dolaziti na tom jeziku. Biti će, dakle, obučeni i "de facto" vođeni od strane zapovjednika američkih specijalnih postrojbi, koje će za tu potrebu biti prebačene u Libiju iz Pakistana i Yemena.
Potez koji ukazuje na stratešku suptilnost i proračunatost Washingtona.
Na prvom mjestu: trupe odabrane, obučene i zapovjedane od strane Pentagona , biti će nominalno libijske, no u biti će imati ulogu kao nekada kolonijalne trupe sačinjene od domicilnog stanovništva. A drugo, obzirom da će se do ustroja libijske vojske proći godine, premještanje američkih specijalnih postrojbi neće biti za potrebe tranzicije , nego stalna dislokacija.
SAD će raspolagati, dakle, vojnim bazama u Libiji, koje će biti povezane sa najbližima, onima na Siciliji. Već sad su Benghazi i drugi gradovi pod stalnom prismotrom bespilotnih letjelica koje polijeću iz baze Sigonella na Siciliji, a navođene od strane američke vojske. Baze će služiti kako za potrebe na terenu u samoj Libiji, no isto tako za druge dijelove kontinenta, gdje je "Afrički korpus" NATO snaga obavljao samo ove godine 14 velikih "vojnih vježbi". Te, neizbježni, Bliski Istok gdje su libijske milicije infiltrirane među sirijske pobunjenike.
I treće, SAD neće raspolagati samo vojnom silom na terenu, nego će imati utjecaj na politički i ekonomski život, koji će im garantirati pristup libijskoj nafti. A europski saveznici SAD-a? Bit će možda pozvani u ispomoć, no uvijek pod zapovjedništvom i komandom SAD-a. Veliki "doprinos" tom projektu može dati Italija, koja ima tridesetogodišnje kolonijalno iskustvo u Libiji u korištenju "ascara" (Gli Ascari ) - trupa odanih kolonijalnim vlastima, koje su se borile na strani Italije u agresiji na Etiopiju, činivši neviđene masakre, i krčeći put "velikom Mussolinijevom Imperiju".
globalresearch.ca/larte-della-guerra-rinascono-le-truppe-coloniali/5309361
Izvor: Advance
it.wikipedia.org
