Naša je zemlja po svim parametrima jedna od najsiromašnijih, gospodarski najneuspješnijih, ali i politički najneutjecajnijih članica EU-a. Po nizu ključnih pokazatelja smo na europskom dnu. Jedina smo članica koja nije uspjela kapitalizirati svoje članstvo u EU-u, ili barem to nije uspjela u mjeri u kojoj je to pošlo za rukom onima prije nas
Ako se pita Andreja Plenkovića, kada je riječ o europskim izborima stvari su kristalno jasne. Njegova je kandidacijska lista, kako je jučer poručio u svom monologu nakon njezine predaje Državnom izbornom povjerenstvu, »snažna« i »kvalitetna«, a na njoj su ljudi koji su »sjajni u svojim karijerama« i »verzirani u europskim politikama«.
Riječ je o ljudima koji »izrazito dobro razumiju« način funkcioniranja Europske unije i Europskog parlamenta, što se savršeno uklapa u Plenkovićevu uobičajenu retoriku kada je riječ o Hrvatskoj i Europi. Nema veze što HDZ-ovu listu predvodi mladi Karlo Ressler, koji za sebe kaže da se svakog dana trudi napredovati i da mu je najveći politički uzor Franjo Tuđman. To što ovaj put govori Plenkovićev odabranik i nije toliko bitno.
Plenković dobro zna da HDZ-ova disciplinirana biračka vojska glasa za stranku, a ne pojedince. Ključna Plenkovićeva poruka uoči europskih izbora svodi se na tezu da jedino on i njegovi suradnici razumiju Europu i Europsku uniju, dok drugi o tome nemaju pojma.
Ti drugi za Plenkovića su doslovce svi preostali akteri na hrvatskoj političkoj sceni, od krajnje desnice do ljevice. Nitko od njih, po njegovom sudu, ne zna kako funkcionira Unija, niti je upućen u proces donošenja europskih odluka.
Drugim riječima, Plenković uvjerava kako samo on i njegovi najbliži suradnici, koje je i stavio na HDZ-ovu kandidacijsku listu za europske izbore, mogu biti ozbiljni i pouzdani sugovornici o Hrvatskoj i Europi. Svi ostali su jednostavno populisti, neznalice i luzeri.
Na hrvatskoj političkoj sceni osim njega ne postoji nitko drugi tko uopće razumije ovu temu, jer dok se svi drugi »nabacuju floskulama« o Europi, jedino on zna kako je Hrvatska došla tu gdje jest i kamo treba ići. I nije da je Plenković posve u krivu.
Jer što vidimo kad pogledamo njegovu političku konkurenciju? Uz nekoliko rijetkih i vrijednih iznimaka, doista je uglavnom riječ o nadobudnim analfabetima i potpunim diletantima. Na jednoj su strani suverenisti i radikalni nacionalisti, kojima priča o Europi počinje i završava na blokadi Srbije, a na drugoj su pomalo izgubljeni socijaldemokrati, koji ne shvaćaju kako se o visini hrvatskih plaća i penzija ne odlučuje u Bruxellesu i Strasbourgu, nego u Hrvatskoj.
Problem s premijerovom tezom krije se u nečem drugom. Jer ako je Plenković toliko uspješan kada govorimo o Hrvatskoj i Europi, zašto je onda Hrvatska u toj istoj Europi baš toliko neuspješna? Ako je on tako savršen, kako to da je Hrvatska toliko nesavršena?
Naša je zemlja po svim parametrima jedna od najsiromašnijih, gospodarski najneuspješnijih, ali i politički najneutjecajnijih članica EU-a. Po nizu ključnih pokazatelja smo na europskom dnu. Jedina smo članica koja nije uspjela kapitalizirati svoje članstvo u EU-u, ili barem to nije uspjela u mjeri u kojoj je to pošlo za rukom onima prije nas.
Za to, naravno, nije kriva samo Plenkovićeva vlada, nego i vlade prije nje. Ali ni Plenkovićeva vlada nije približila Europu Hrvatskoj, niti je Plenković pomogao Hrvatskoj da pronađe svoje mjesto u Europi. I Plenkovićeva Hrvatska živi u svom izoliranom nacionalističkom balonu, daleko od Europe.
novilist
