Utrka u računalnom „naoružanju“

Nakon što je u veljači Mathias Döpfner, izvršni direktor njemačkog medijskog diva Axel Springer, izjavio da umjetna inteligencija može „neovisno novinarstvo učiniti boljim nego što je ikada bilo – ili ga zamijeniti“, došla je prošli mjesec vijest da njihov tabloid Bild ukida dvjesto radnih mjesta te da će neke od otpuštenih ljudi zamijeniti UI.

Čisto digitalna medijska tvrtka?

Ovdje je riječ o botovima, automatiziranim programima koji rade na internetu, a sve su popularniji jer mogu automatizirati mnoge komunikacijske zadatke, što je dovelo do posve nove vrste online usluga. To su chatbotovi, društveni botovi programirani da oponašaju prirodne ljudske interakcije kao što su lajkanje, komentiranje, praćenje ili prestanak praćenja na platformama društvenih medija. Budući da tvrtke ciljaju na veće tržišne udjele i veću publiku, internetski botovi sve više sudjeluju u marketingu na društvenim mrežama. Zbog toga su se i društvene mreže i marketing našli u krizi jer moraju razlikovati ljudske reakcije od automatiziranih odgovora robota. Iz očitih razloga besmisleno je koncipirati reklamne kampanje na temelju ponašanja automata, a slično vrijedi i za društvene i političke analize: koliko nam za upoznavanje publike znače komentari koje ostavljaju botovi?

Iz te je perspektive još teže razumjeti najavljeni program Bilda, najprodavanijih novina u Europi, u kojem planiraju uštedjeti sto milijuna eura na taj način da za čitatelje pišu botovi umjesto ljudi. Izdavač je uposlenicima poslao cirkularni e-mail, koji je objavio konkurent Frankfurter Allgemeine Zeitung, da će se „nažalost razići s kolegama sa zadacima što ih u digitalnom svijetu obavlja UI i/ili automatizirani procesi“. FAZ usput tvrdi da ta otpuštanja uopće nemaju veze s umjetnom inteligencijom, nego da je zapravo riječ o tome da će koncern smanjiti broj tiskanih regionalnih izdanja s osamnaest na dvanaest, u skladu s Döpfnerovom najavom da će postati „čisto digitalna medijska tvrtka“.

Kineska soba

Da od umjetne inteligencije ne treba očekivati čuda, ukazao je američki filozof i semiotičar John Searle u misaonom eksperimentu zvanu Kineska soba. Searle se zamislio kako sjedi u sobi prateći računalni program za odgovaranje na kineskom. Program je jednostavan: utipkate niz znakova X kao pitanje, a program vam u odgovor da niz znakova Y. Ispod vrata sobe ljudi ubacuju kineske znakove, potom im ispod tih istih vrata Searle iz sobe gura druge znakove zauzvrat, u skladu s preporukom kompjutora. Searle ne razumije ni mrvice kineskog, a ipak, prateći program za odgovaranje na računalu šalje odgovarajuće nizove kineskih znakova natrag, što navodi one vani da pogrešno pretpostave da u sobi postoji govornik kineskog.

U popularnoj se kulturi kao razdjelnica računalne inteligencije često navodi Turingov test: ako čovjek iz razgovora ne može zaključiti je li mu sugovornik ljudsko biće ili kompjutor, smatra se da je računalo prošlo Turingov test, i da možemo govoriti o umjetnoj inteligenciji. Međutim, očiti je zaključak Searlova argumenta da čak i ako se računalo uspije programirati tako da se čini da ono razumije jezik, pravo razumijevanje ipak se ne može proizvesti; zbog toga je Turingov test neadekvatan ako se želimo osloniti na sposobnosti stroja da zamijeni čovjeka. Searle je ustvrdio da računala samo koriste sintaktička pravila za manipuliranje nizovima simbola, ali ne razumiju ni njihovo značenje ni njihovu semantiku.

A sada – kiborzi

Imajući rečeno u vidu, još smo više sumnjičavi prema Döpfnerovu predviđanju da će umjetna inteligencija uskoro biti bolja u „prikupljanju informacija“ od stvarnih novinara te da će preživjeti samo izdavači koji su stvorili „najbolji originalni sadržaj“, poput istraživačkih novinara i originalnih komentara. Budući da se uvijek u stroju krije duh, to jest čovjek, jedan od mogućih putova bilo bi korištenje kiborga – ljudi potpomognutih robotima ili botova potpomognutih ljudima. I oni su već aktivni u medijskom svijetu, primjerice za automatizirano objavljivanje na društvenim mrežama. Već se dugo, naime, može primijetiti da istaknute osobe katkad objavljuju generičke poruke, samo da održe online prisutnost; ljudi pišu takve postove, a bot zakazuje vrijeme objave. To se, dakako, ne smije raditi previše često jer će pratitelji postati sumnjičavi, a katkad se zna dići i panika da je influencer umro, što bi bila zbilja velika šteta. U takvim slučajevima ljudska polovica kiborga može reagirati i preuzeti kontrolu nad internetskim računom.

**********

UI i kriza novina

Glasnogovornik Bilda, najprodava­nijih novina u Europi, izjavio je ovih dana: „Vjerujemo u mogućnosti umjetne inteligencije. Želimo ih koristiti u Axel Springeru kako bismo poboljšali novinarstvo i dugoročno održali neovisno novinarstvo. Temi pristupamo otvorena uma i trenutačno imamo mnoge inicijative s kojima istražujemo područja primjene UI za naše novinarske brendove, kako u proizvodnim procesima redakcija tako i u odnosu na iskustvo čitatelja.“ No tih je čitatelja sve manje: prodaja Bilda pala je s 4,5 milijuna primjeraka prije dvadesetak godina na nešto više od milijun prošle godine.

**********

Mnogo je toksičnija uporaba kiborga u širenju lažnih vijesti i dezinformacija, kada se kiborzi predstavljaju kao prave osobe. Oni svoje virtualno postojanje pokrivaju šaljući zahtjeve za prijateljstvom autentičnim korisnicima, predstavljajući se imenima i fotografijama živih ljudi. Takvih se hibridnih pojava može vidjeti mnogo u komentarima ispod članaka na portalima, pogotovo kad je riječ o vrućim političkim temama, pri čemu je očito da jedan čovjek upravlja s više kiborških računa.

Roboti se u novinarstvu koriste već neko vrijeme. Pričalo se da je Yahoo! sportsko novinarstvo gotovo posve automatizirao, a da Associated Press umjetnu inteligenciju koristi za brzo pretraživanje Twittera, Facebooka, Pinteresta i LinkedIna kako bi na tim društvenim mrežama otkrio vijesti; navodno njegov NewsWhip može u realnom vremenu upozoriti novinare na razvoj vijesti o kojoj pišu te znatno smanjiti pogreške u izvješćivanju. Osim toga, već je bilo poznato da se Bloomberg za svoja financijska izvješća koristi programom Cyborg, Forbes rabi umjetnu inteligenciju zvanu Bertie, Washington Post koristio se programom Heliograf, novinari BBC-ja služili su se Juiceom, djelatnici Reutersa imaju program News Tracer koji im traži vijesti, a zna se i da se New York Times koristi UI-tehnologijom za provjeru podatka. No recentni događaji bacaju sjenu na te optimistične pothvate.

Naime, tehnološka mrežna stranica Cnet također se koristila umjetnom inteligencijom za pisanje članaka koje su poslije ljudski urednici skenirali radi utvrđivanja točnosti – i to tako da je Cnet u siječnju, nakon izvješća da se više od polovine članaka mora ispraviti, priznao da projekt ima ograničenja. U travnju su izdavači njemačkog tjednika Die Aktuelle smijenili svog urednika i ispričali se obitelji Michaela Schumachera nakon što je objavio intervju s legendom Formule 1 koji je u potpunosti generirala UI. Svi znamo, osim robota, da se sedmerostruki svjetski prvak F1 nije u javnosti pojavio od prosinca 2013. zbog teške ozljede mozga zadobivene u skijaškoj nesreći.

Um nije računalo

Hoće li zbilja više ljudi čitati novine, ili barem internetske portale, budu li sadržaje punili roboti? Ili će barem za nakladnika troškovi biti manji – broj se čitatelja neće povećati, ali botovi neće tražiti socijalno, mirovinsko, godišnji odmor, plaćenu pauzu i mjesto za parkiranje. No temeljno pitanje ipak ostaje: je li umjetna inteligencija uopće inteligentna? Šira implikacija Searleova argumenta jest da ljudski umovi uopće nisu računalni sustavi, to jest sustavi za obradu informacija nalik računalima, kao što se danas posvuda implicira – inače nam ne bi ni palo na pamet da bi UI mogla zamijeniti čovjeka. Umovi su, dokazuje on, ipak biološki uvjetovani, to jest tjelesno, a računala mogu u najboljem slučaju simulirati te biološke procese. Searle nam pokazuje da implementacija računalnog programa sama po sebi nije dovoljna za svijest ili intencionalnost. Rad kompjutora, ma koliko to danas bilo zamagljeno uvođenjem virtualnih neuronskih mreža, definiran je isključivo formalno ili sintaktički, dok umovi imaju stvarni mentalni ili semantički sadržaj. Mi ne možemo doći od sintaktičkog do semantičkog samo korištenjem sintaktičkih operacija, tvrdi on, i to svakako treba imati na umu kada god pročitamo neki bombastičan naslov što nas uvjerava da će UI preuzeti kontrolu nad ljudskom rasom; u stroju nema ničega što čovjek već nije tamo stavio.

Zatvoreni krug

Možemo, međutim, predvidjeti kamo će nas doista odvesti naša opsesija kvantitetom, kojom poričemo manjak kvalitete umjetne inteligencije. Sve veći broj botova i kiborga u virtualnom prostoru povećat će količinu online sadržaja na neslućene potencije. U boljoj varijanti imat ćemo milijun puta više vijesti, više zanimljivosti, više kulinarskih recepata, više savjeta da unaprijedimo svoju igru šaha ili bilijara, više videa s kućnim ljubimcima; u onoj crnjoj varijanti imat ćemo milijardu puta više hejterskih komentara, više trolova po portalima, više lažnih vijesti i dezinformacija, a sve zahvaljujući marljivim nevidljivim automatima koji će sve to tražiti, slagati i objavljivati za nas. I što će onda poduzeti jadni primjerak ljudskog roda? Morat će angažirati umjetnu inteligenciju da za njega čita, provjerava i odabire ono što je istinito, korisno i zanimljivo. Naoružaju li se nakladnici botovima, njima će se naoružati i čitatelji, pa ćemo imati apsurdnu situaciju da će kompjutori pisati samo za druge kompjutore. Možda će se tada konačno čovjek okrenuti čovjeku.

matica