Film se otvara kadrom mosta u nastanku, koji povezuje dvije obale zaljeva u Bostonu, gradu gdje se radnja djela odvija. Gradilište je mjesto gdje Sean (Shia LaBeouf) radi kao manualni građevinski radnik. Njegova partnerica Martha (Vanessa Kirby) bogata je i u svojoj tvrtki visokorangirana poslovna žena, koja je upravo krenula na rodiljski dopust. Njezina također bogata majka Elizabeth (Ellen Burstyn) ne voli kćerina odabranika zbog njegova niskog društvenoga statusa i neuglađenosti. Sean manje zarađuje te nema dovoljno dobru društvenu pozadinu da bi parirao supruginoj obitelji. Redatelj Kornel Mundruczo i scenaristica Kata Weber već u prilogu filma postavljaju klasno napetu situaciju: Elizabeth kupuje paru luksuzni automobil, a i raskošan stan u kojem žive očito nisu sami priskrbili. Unatoč partnerskoj prisnosti, gledatelj shvaća da nejednako porijeklo iz prikrajka utječe na dinamiku zajedničkoga života te ometa međusobne odnose. Napose se to vidi u odnosu Seana i punice mu, koja ne propušta mogućnost spočitati mu navodnu manju vrijednost ili manjak sposobnosti.
Martha je ujedno svjesna svoga bogatoga porijekla, što se očituje u njezinu držanju te sklonosti skupoj i pomodnoj odjeći. Sean je ponešto stereotipno prikazan kao nemaran u odijevanju, gruboga humora, neprofinjene komunikacije te odveć mačističkoga ponašanja i naravno s problemom alkoholizma u prošlosti, koji samo vreba da se ponovno manifestira. Most koji se gradi ujedno ima i simboličku funkciju – sugerira povezivanje suprotnih strana, čime omogućuje lakšu komunikaciju. Radnja filma odvija se relativno kratko, kroz nekoliko hladnijih mjeseci, što je naznačeno intertitlovima. Kako vrijeme odmiče, tako i gradnja mosta napreduje, da bi u konačnici bio dovršen. Kad napokon spoji dvije obale, komunikacija među likovima doživljava kritički vrhunac i posljedično rasap, što je potaknuto osobnom traumom.
Pieces of a Woman ipak nije film o partnerskom odnosu kroz prizmu klasne problematike – što je svakako poticajna ideja, koliko je posrijedi studija karaktera glavne protagonistice, na što upućuje i sam naslov. Martha se naime odlučila na pomodnu opciju poroda kod kuće jer, kako sama kaže, „htjela je da dijete samo odluči kada želi doći na svijet”. Pri porodu, na kojem je prisutna primalja ali ne i liječnik, mnoge stvari mogu krenuti po zlu te bez blizine mnogih blagodati koje nam je donijela znanost mogu rezultirati izgubljenim životom. Upravo se to događa s tek rođenom kćeri filmskoga para. Naravno, javnost, kako to biva u kulturi društvenih mreža, ne može dočekati da se okuša u javnom linču pa primalja biva izvedena pred sud kako bi se procijenila njezina eventualna društvena transgresija. Upravo Marthino svjedočenje može je poslati na višegodišnju robiju. Iako ne želi sudjelovati u javnosti više nego napetom procesu, obitelj je nagovara da zauzme odgovornu poziciju svjedoka jer će joj to pomoći da odradi proces žalovanja pošto je ta grozna primalja sasvim i sigurno pogriješila.
Prva četvrtina filma, odnosno prvih tridesetak minuta impresivno je postavljeno te većina, nakon kratkoga prologa koji nas upoznaje s likovima i njihovim egzistencijalnim kontekstom, otpada na scenu poroda koju Mundruczo izvrsno inscenira: dinamično, neposredno, često naglašavajući facijalnu ekspresivnost glumaca, prilikom čega se očituje sumnja u ispravnost njihovih odluka i postupaka. Na taj način postiže se gradacija napetosti: u toj izravnoj, realistički oblikovanoj sekvenci poroda neprestano je prisutan osjećaj da će nešto krenuti po zlu. Takav oblik neposrednosti redatelju nije stran, treba se prisjetiti samo njegova sjajnoga filma White God (2014). Nakon toga slijedi vremenski skok te se u preostale tri četvrtine film bavi sagledavanjem učinka tragičnoga događaja na svakodnevne živote likova i posljedično međuljudske odnose. U usporedbi s prvim segmentom, nešto su slabije i za nijansu predugačke.
Djelo postavlja zanimljivu perspektivu, iako nikad ne moralizira ili optužuje: okolina razapinje primalju, no nitko ne postavlja pitanje tko je donio odluku da se porod odvija kod kuće bez liječnika i koliko su donositelji odluka bili svjesni kakvim to posljedicama može rezultirati. Mundruczo i Weber, katkada se čini, nisu uvijek sigurni bi li se opredijelili za razmatranje te moralne problematike ili im je intrigantnije sagledavanje procesa žalovanja Marthe, koju je odlično utjelovila britanska glumica Vanessa Kirby. Smrt djeteta posljedično dovodi do raskola među partnerima jer svatko od njih reagira na svoj način te se osjeća odijeljeno od boli drugoga. Pritom i okolina, napose bliža obitelj, ima određena očekivanja od njih. Između takvih prohtjeva Martha treba balansirati te naposljetku shvaća da odmazda nije rješenje te joj neće omogućiti da se bolje osjeća. Jednim dijelom, kroz priču, ona se uspijeva osloboditi snažnog utjecaja svoje autoritarne majke te se uhvatiti ukoštac s proradom traume. Ostvarenje u velikoj mjeri upravo počiva na glumačkoj izvedbi Kirby.
Pieces of a Woman ponešto je neujednačeno ostvarenje. Nakon spomenutih izvrsnih prvih pola sata, redatelj i scenaristica se znaju kolebati te u pozadinskim pričama često zabrazde na odveć poznat teren obiteljskih prijepora. Pritom su najveći adut ostvarenja glumačke izvedbe.
