Zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša, rukovoditelj pogona Katoličke crkve u Hrvatskoj, rado se odazvao pozivu našeg lista za blagdanski intervju. Tako je nastalo štivo koje vam u ove svečarske dane s radošću nudimo.
Veleštovani nadbiskupe, zašto se crkveni vrh, na čelu s Vašom preuzvišenošću, nije oglasio povodom proustaških jaslica koje su uoči blagdana Božića postavljene u crkvi Gospe van Grada u Šibeniku?
Zato što je Božić poziv hrvatskomu narodu da prestane živjeti od poluistina i jednostranih sjećanja i da držeći se utjelovljene Istine, Isusa Krista, zajedno traži cjelovitu istinu koja liječi.
Koga liječi? Zar ne bi bilo normalno da na očitu zloupotrebu crkvenih prostorija u svrhu proustaške propagande, i to od strane samih svećenika, reagira barem Biskupska konferencija?
Mir na zemlji ne započinje u konferencijskim dvoranama, nego u srcima pojedinaca. Taj se pak mir ondje ne zaustavlja, nego zahvaća društvo, odnose među osobama, skupinama i narodima i tako postaje odraz Božjega mira.
O čemu Vi pričate? Što je to “odraz Božjeg mira”?
Anđeli pjesmom zazivaju mir, ali mir se ne može graditi na neistini, zaboravu ili iskrivljavanju stvarnosti.
Dobro, a kakvo je osobno mišljenje Vaše preuzvišenosti o jaslicama koje su načičkane šahovnicama s bijelim početnim poljem, ukrašene zastavom HOS-a i opremljene pseudopovijesnim tekstualnim prilozima o masovnom stradanju Hrvata pod strašnom partizanskom čizmom?
Slobodni smo u Kristu i upravo zato možemo, svatko na svojem mjestu, malim koracima mijenjati svijet: pravednim radom, kršćanskim odgojem djece, poštenim obavljanjem javne službe, hrabrim svjedočenjem istine u društvu koje se ponekad boji istine.
Vi dakle smatrate kako je istina sve ono što se kroz koncept šibenskih jaslica izravno poručuje: da je “Za dom spremni” stari hrvatski pozdrav, koji se koristi još od 16. stoljeća, da je Dalmaciju Talijanima prodao Ante Trumbić, a ne Ante Pavelić, da su partizani činili zločine “prerušeni u ustaške i domobranske odore” i slično?
Pravda je nužna i u suočavanju s prošlim ratovima i ideologijama. Mnogo je rana koje još bole: nedostojno pokopani, neistraženi zločini, ljudi koji još čekaju istinu o svojim najmilijima. Dužnost je države i društva, ali i vjerničke savjesti, tražiti da svaki čovjek dobije dostojanstven spomen i, gdje je moguće, vjernički pokop. To nije otvaranje starih sukoba, nego čin pravde i milosrđa.
Je li vi to mene zajebavate, preuzvišeni?
Božić nas poziva da se odreknemo jeftinih i ranjavajućih riječi, uvrjeda i manipulacija. Kršćanin je pozvan suzdržati se od toga da “hrani” podjele oštrim riječima i uvrjedljivim komentarima.
Ispričavam se, iako nisam kršćanin. Uzeo sam si previše slobode…
Sloboda znači i da mediji služe istini, a ne arbitrarnoj moći ili profitu. Sloboda koja rađa mir nije sloboda činiti što tko želi, nego sposobnost činiti dobro, iznutra, iz čista i oblikovana srca.
U redu, ispričao sam se. Isprovociralo me Vaše podržavanje – bilo šutnjom, bilo govorom – najotrcanijih revizionističkih floskula. Jer, za razliku od Vas, ja smatram da božićna instalacija u šibenskoj Gospi van Grada ne predstavlja “suočavanje s prošlim ratovima i ideologijama”, nego običnu profašističku svinjariju. Dotle da bi i bogomolji bolje pristajao naziv Gospa van Sebe.
Odrecite se jeftine retorike podjela. Otvorite prostor poštenu dijalogu, prihvaćanju stručnosti, slušanju različitih glasova.
Kakvih različitih glasova?
Za hrvatsko društvo živjeti u skladu s istinom znači hrabro gledati u vlastitu povijest. Znači priznati dobro koje je Bog činio po našim predcima, zahvalno čuvati uspomenu na one koji su žrtvovali život za slobodu i dostojanstvo naroda. No istina znači i ne bojati se priznati rane, nepravde i zločine, osobito prema nedužnima, bez obzira s koje strane dolazili.
Oprostite, preuzvišeni, ali to Vaše “bez obzira s koje strane” me potiče na smijeh… Kao što znate, ne možemo ni zamisliti da se putem nekih jaslica u nekoj od bezbroj hrvatskih crkvi obilježe mjesta stradanja od ustaškog terora, da se i na taj način “priznaju rane, nepravde i zločini”, da se na primjer uz neki prikladan simbol, smješten kraj figurica Isusa i njegove familije, vjernički puk upozna s genocidom u Jasenovcu, ili da se uz takve jaslice izvjesi zastava Prve proleterske brigade NOV-a, ili da se u popratnome tekstu naznači da Dalmaciju u okrilje Domovine nisu vratili ni Ante Pavelić ni Ante Trumbić, nego ju je vratio Josip Broz… Naprotiv, to “bez obzira s koje strane”, što se crkvenoga teritorija tiče, ne dolazi u obzir, te možemo očekivati samo jaslice iz kojih pršti nesuzdržana ljubav prema Endehaziji.
Istina i pravda bez ljubavi mogu postati tvrde i hladne. Božić nas poziva da u hrvatskom društvu ponovo otkrijemo ljepotu ljubavi.
Čak i prema Endehaziji? Meni ste maloprije prigovorili da zloupotrebljavam slobodu kad mi se omakne psovka, a popovima tolerirate slobodu da veličaju ustaštvo?
Nakon više od tri desetljeća političke neovisnosti naše domovine dobro shvaćamo da za hrvatsko društvo sloboda znači puno više od političke neovisnosti. Ona znači slobodu savjesti koja nije kupljena interesima ili zastrašena pritiscima, te slobodu vjernika da javno ispovijedaju svoju vjeru i žive po njezinim načelima.
Hoćete reći da su proustaške jaslice dolično svjedočanstvo o javnom ispovijedanju vjere i životu po njenim načelima?
Hrvatski narod u sebi nosi duboko iskustvo stradanja, ratova, nepravda, ali i veliko bogatstvo vjere, kulture solidarnosti. U Jubilejskoj godini, koja je u Svetom pismu uvijek bila vrijeme obnove pravednih odnosa, pozvani smo na obnovu društvenoga poretka tako da nitko ne bude zaboravljen, a pravednost ne ostane samo pojam, nego postane stil zajedničkog života.
Taj “stil zajedničkog života”, znači, podrazumijeva svesrdno crkveno servisiranja agresivnog nacionalizma čak i na Božić?
Božić je poziv da dopustimo da Krist svojim rođenjem obnovi sve ono što je u nama i među nama oštećeno grijehom i što nam je oduzelo mir.
Ipak, nije li taj sićušni Krist u kolijevci, okružen najbližom svojtom, bezočno zloupotrijebljen kada mu se natovari striktna politička i ideološka funkcija, poglavito ona nacističke provenijencije, a k tome još i krivotvori nacionalnost, pa ispada da on sam, skupa s Marijom, Josipom i šačicom kraljeva, poručuje da je “Za dom spremni” bio drevni hrvatski pozdrav?
Neka nam svaki susret s novorođenim Djetetom u jaslicama pomogne shvatiti da Bog računa s nama. Ne s nekim drugim, dalekim i nepoznatim, nego s nama, ovdje i sada.
Čak i ako je Dijete okruženo ustaškim šahovnicama i zastavama HOS-a?
Dijete koje leži u betlehemskim jaslama isti je onaj Krist koji na križu daruje svoj život, a u uskrsnuću pobjeđuje grijeh i smrt. On jedini može podariti mir koji svijet ne može dati.
A majka? Hoće li ona Djetetu promijeniti pelene ako se ono usere od straha kada vidi djelo bogobojaznih šibenskih dizajnera?
Neka Marija, Majka Božja i Kraljica mira, zajedno sa svetim Josipom, blaženim Alojzijem Stepincem i svim svetima, isprosi da hrvatski narod bude narod pomirenja i nade, narod otvoren Božjemu miru i spreman taj mir dijeliti s drugima.
Ajme…
Amen.
(Odgovori su u potpunosti preuzeti iz božićne poruke zagrebačkoga nadbiskupa, mons. Dražena Kutleše.)
portalnovosti
