U svibnju 2016. godine, kada sam podnosila kaznenu prijavu protiv svećenika Luke Prcele, potpredsjednik Vlade je bio čovjek koji nikada nije otišao u Jasenovac, na mjesto ministra kulture tek je postavljen povjesničar poznat po izjavi da je antifašizam u preambuli Ustava „floskula“, predsjednik Sabora sanjao je o povratku naziva Hrvatskog državnog sabora, predsjednica države na službene je svečanosti pozivala simpatizere nacizma, NDH i osuđene ratne zločince, a HRT je oslobađala duhove devedesetih, kada su televizija i radio pročišćavali genski sastav.
PROPOVIJEDANJE NDH EVANĐELJA: Zbog proustaške mise svećenik Luka Prcela mora na sud
CRKVA I HRT ZA RUČAK SERVIRALI - USTAŠTVO: Proustaška propovjed s oltara Kolindi nije zasmetala
Neupućenom bi čitatelju ovdje moglo sinuti da je hrvatski državni vrh, dakle, prije dvije godine otvoreno veličao ustaštvo, ali to nije tako jednostavno. Hrvatski državni vrh nikada nije imao petlje da potpiše da veliča ustaštvo, pošto se za to nikada nisu stekli povijesni uvjeti, nego je hrvatski državni vrh oduvijek podjebavao javnost u mozak, unoseći ustaštvo kao subliminalnu poruku u svaki politički govori i gestu, kasnije negirajući da je poruka ispravno očitana.
Hrvatski državni vrh oduvijek podjebavao javnost u mozak, unoseći ustaštvo kao subliminalnu poruku u svaki politički govori i gestu (FOTO: Lupiga.Com)
Trenutak kada je HTV u Prvom programu uživo puštena misa na kojoj Prcela kaže da „ne može oprostiti ovo što je Kolinda Grabar-Kitarović izjavila da hrvatska država, Nezavisna država, nije bila nezavisna država i da je bila zločinačka“, bio je doslovno savršen – barem se meni tako činilo – da se taj mak istjera na konac. Prcela je odranije slavan i slavljen po tome što je služio mise za Antu Pavelića i uspoređivao ga s Isusom, što znači da nije bilo dileme kakvog se verbalnog zločinca pušta u eter i što će uslijediti. Za slučaj da je netko slab s historijskim pamćenjem, nudim dva zgodna primjera.
„Poglavnik jest pobjegao, i to mu mnogi nisu oprostili, ali kako smo vidjeli iz današnjeg evanđelja, i Isus je pobjegao u Egipat. Tako je učinio i naš poglavnik, jer bi mu inače glava završila na panju“, govorio je davno Prcela, dok je krajem devedesetih postavljao pitanje “je li slučajno da je Pavelić umro na blagdan Nevine dječice”, a bio je i uvjeren da “danas imamo slobodnu Hrvatsku, zahvaljujući Paveliću koji se nastavio boriti”.
“Ja ne mogu nikako oprostiti ovo što je Kolinda Grabar Kitarović izjavila da Nezavisna država Hrvatska nije bila nezavisna i da je bila zločinačka”, poručio je s oltara ravno u program HTV-a Luka Prcela, pa nastavio: “Tko to kaže da je današnja Hrvatska država nezavisnija od one koja je bila od ’41. do ’45.? Ma, ja pitam ako je morala to reći pred Amerikancima, a onda postavljam njoj pitanje, a zašto nisi rekla pa nismo mi Hrvati bacili atomsku bombu na Hirošimu i Nagasaki?”.
Dakle, Prcela je 2016. godine pripušten u program javne televizije, svjesno i proračunato, u sklopu političkog revivala ustaštva koji je tada krenuo punim intenzitetom, zajedno s općim porastom nasilja prema svima kojima se to gadilo i koji su pokušali pružiti otpor i to je bio pravi trenutak da se od pravne države zatraži bilo kakav stav i podvlačenje crte. Da odmah raščistim – ni u jednom trenutku nisam vidjela Prcelu u zatvoru, niti s kakvom blažom kaznom, niti mi je to bilo važno. Očekivala sam odbačaj prijave, ali me zanimalo hoće li DORH, neovisan od svake vlasti, ”prosvjetiteljski” formulirati razloge za odbačaj kaznene prijave za javno poticanje na nasilje mržnju, podnesene po članku 325. stavak 4. U tom stavku stoji: (4) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se tko javno odobrava, poriče ili znatno umanjuje kazneno djelo genocida, zločina agresije, zločina protiv čovječnosti ili ratnog zločina, usmjereno prema skupini ljudi ili pripadniku skupine zbog njihove rasne, vjerske, nacionalne ili etničke pripadnosti, podrijetla ili boje kože, na način koji je prikladan potaknuti nasilje ili mržnju protiv takve skupine ili pripadnika te skupine. Uz minimum pravne pismenosti i obilje dokaznog materijala, ovdje je trebalo biti nesporno da je Prcela javno “znatno umanjio kazneno djelo genocida” upisanog u rasne zakone NDH, ali je moglo biti sporno je li to činio s namjerom da potakne na nasilje i mržnju, što je bitno obilježje kaznenog djela iz članka 325. KZ-a. Usput, jako je zanimljivo pitanje treba li ovo drugo dokazivati kad je prvo već dokazano, a još je zanimljivija gradualnost ovako opisanog kaznenog djela.
Ako sankcije zbog veličanju NDH ovise o tome je li to povrijedilo nečije osjećaje, a dodatno i o tome da li je taj voljan uvjerljivo svjedočiti na sudu o vlastitoj “uznemirenosti”, to znači da pravna država s veličanjem NDH nema problema ako su svi građani fašisti, nacisti ili su naprosto apatični ili prestrašeni (FOTO: SNV)
Ulaženja u nijanse mogli smo se nauživati da živimo u Velikoj Britaniji i da smo bili u prilici pratiti proces za klevetu što ga je protiv američke historičarke Deborah Lipstadt 1966. godine pokrenuo poricatelj Holokausta David Irving, pa izgubio proces, novce i karijeru. No, takvo što je za naše pravosuđe nemoguća misija. Uglavnom, da je DORH odbacio kaznenu prijavu uz obrazloženje da Prcela nije namjeravao potaknuti na nasilje ili mržnju, iako je nesumnjivo negirao zločinački karakter NDH, takva bi odluka bila u gabaritima zakona, ali bi barem (možda, tko će više znati) potaknula javnu raspravu o tome omogućava li Kazneni zakon RH upornu neperfidnu promociju fašizma i nacizma i treba li što mijenjati. Međutim, DORH nikada nije obrazložio zašto odbacuje kaznenu prijavu koju je supotpisalo tridesetak osoba, a Prcelino “djelo” odlučilo prekvalificirati u prekršaj protiv “moralnih osjećaja” građana. To smatram presudnim i zaista ogavnim skandalom u ovom cijelom slučaju.
Sročivši optužnicu prema članku 14. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, u kojem stoji da će se sankcionirati "kaznom u protuvrijednosti domaće valute od 50 do 200 DEM ili kaznom zatvora do 30 dana tko na javnom mjestu vrijeđa ili omalovažava moralne osjećaje građana”, DORH je u potpunosti subjektivizirao pitanje društvenog odnosa prema fašizmu i nacizmu i time učinio važan korak prema potonuću svake nade da ovdje itko išta razumije. Ako sankcije zbog veličanju NDH ovise o tome je li to povrijedilo nečije osjećaje, a dodatno i o tome da li je taj voljan uvjerljivo svjedočiti na sudu o vlastitoj “uznemirenosti”, to znači da pravna država s veličanjem NDH nema problema ako su svi građani fašisti, nacisti ili su naprosto apatični ili prestrašeni.
Budući da je DORH institucija odvojena od vlasti – neovisno o tome što je to floskula – osigurava kontinuitet pravnog postupanja prema djelima iz svoje nadležnosti, ovo bi trebao biti znak da su fekalije u kojima trenutno plivamo čak i Hasanbegoviću i sličnim političkim pojavama daleko iznad glave. Sutkinja Općinskog suda u Splitu zapravo je potpuno dosljedno shizofreno shvatila stvari i odbacila ovu DORH-ovu kvalifikaciju. U oslobađajućoj prvostupanjskoj presudi ona zaključuje da “iako je Prcelin govor uznemirio dio javnosti”, on predstavlja oblik “izražavanja pojedinca” zaštićenog člankom 38. Ustava RH koji jamči slobodu mišljenja i izražavanja. Iako nije točno da se sloboda mišljenja i izražavanja proteže sve do slavljenja zločinačkih režima, odnosno do iznošenja zakonski zabranjenog sadržaja, nema ničeg fatalno netočnog u tumačenju da “uznemiravanje moralnih osjećaja dijela javnosti” ne može biti ograničavajuće za slobodu govora.
Kao podnositeljica prijave protiv Prcele doista ne želim da bude osuđen jer je uvrijedio osjećaje tridesetak njezinih potpisnika, i to ne samo zato što se iste stvari može sjetiti netko koga npr. vrijeđaju gay parade. Radi se o tome da, unatoč prilično velikom iskustvu, nisam ni razmotrila mogućnost da DORH i sudovi do ove mjere unakarade ovaj slučaj i svedu ga na “tankoćutnost” pojedinaca koji ne bi napunili ni omanju kafanu. Time je prženje famoznog dijela javnosti vječnom vatrom nedovršenog i nedorečenog ustaštva savršeno zaokruženo, jer ispada da nema načina da se eksplicitno ustaštvo istjera na čistac ni izvan arene političkih manipulatora, a pritom ne ugrozi i vlastita načela.
lupiga
PROPOVIJEDANJE NDH EVANĐELJA: Zbog proustaške mise svećenik Luka Prcela mora na sud
CRKVA I HRT ZA RUČAK SERVIRALI - USTAŠTVO: Proustaška propovjed s oltara Kolindi nije zasmetala
Neupućenom bi čitatelju ovdje moglo sinuti da je hrvatski državni vrh, dakle, prije dvije godine otvoreno veličao ustaštvo, ali to nije tako jednostavno. Hrvatski državni vrh nikada nije imao petlje da potpiše da veliča ustaštvo, pošto se za to nikada nisu stekli povijesni uvjeti, nego je hrvatski državni vrh oduvijek podjebavao javnost u mozak, unoseći ustaštvo kao subliminalnu poruku u svaki politički govori i gestu, kasnije negirajući da je poruka ispravno očitana.
Hrvatski državni vrh oduvijek podjebavao javnost u mozak, unoseći ustaštvo kao subliminalnu poruku u svaki politički govori i gestu (FOTO: Lupiga.Com)
Trenutak kada je HTV u Prvom programu uživo puštena misa na kojoj Prcela kaže da „ne može oprostiti ovo što je Kolinda Grabar-Kitarović izjavila da hrvatska država, Nezavisna država, nije bila nezavisna država i da je bila zločinačka“, bio je doslovno savršen – barem se meni tako činilo – da se taj mak istjera na konac. Prcela je odranije slavan i slavljen po tome što je služio mise za Antu Pavelića i uspoređivao ga s Isusom, što znači da nije bilo dileme kakvog se verbalnog zločinca pušta u eter i što će uslijediti. Za slučaj da je netko slab s historijskim pamćenjem, nudim dva zgodna primjera.
„Poglavnik jest pobjegao, i to mu mnogi nisu oprostili, ali kako smo vidjeli iz današnjeg evanđelja, i Isus je pobjegao u Egipat. Tako je učinio i naš poglavnik, jer bi mu inače glava završila na panju“, govorio je davno Prcela, dok je krajem devedesetih postavljao pitanje “je li slučajno da je Pavelić umro na blagdan Nevine dječice”, a bio je i uvjeren da “danas imamo slobodnu Hrvatsku, zahvaljujući Paveliću koji se nastavio boriti”.
“Ja ne mogu nikako oprostiti ovo što je Kolinda Grabar Kitarović izjavila da Nezavisna država Hrvatska nije bila nezavisna i da je bila zločinačka”, poručio je s oltara ravno u program HTV-a Luka Prcela, pa nastavio: “Tko to kaže da je današnja Hrvatska država nezavisnija od one koja je bila od ’41. do ’45.? Ma, ja pitam ako je morala to reći pred Amerikancima, a onda postavljam njoj pitanje, a zašto nisi rekla pa nismo mi Hrvati bacili atomsku bombu na Hirošimu i Nagasaki?”.
Dakle, Prcela je 2016. godine pripušten u program javne televizije, svjesno i proračunato, u sklopu političkog revivala ustaštva koji je tada krenuo punim intenzitetom, zajedno s općim porastom nasilja prema svima kojima se to gadilo i koji su pokušali pružiti otpor i to je bio pravi trenutak da se od pravne države zatraži bilo kakav stav i podvlačenje crte. Da odmah raščistim – ni u jednom trenutku nisam vidjela Prcelu u zatvoru, niti s kakvom blažom kaznom, niti mi je to bilo važno. Očekivala sam odbačaj prijave, ali me zanimalo hoće li DORH, neovisan od svake vlasti, ”prosvjetiteljski” formulirati razloge za odbačaj kaznene prijave za javno poticanje na nasilje mržnju, podnesene po članku 325. stavak 4. U tom stavku stoji: (4) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se tko javno odobrava, poriče ili znatno umanjuje kazneno djelo genocida, zločina agresije, zločina protiv čovječnosti ili ratnog zločina, usmjereno prema skupini ljudi ili pripadniku skupine zbog njihove rasne, vjerske, nacionalne ili etničke pripadnosti, podrijetla ili boje kože, na način koji je prikladan potaknuti nasilje ili mržnju protiv takve skupine ili pripadnika te skupine. Uz minimum pravne pismenosti i obilje dokaznog materijala, ovdje je trebalo biti nesporno da je Prcela javno “znatno umanjio kazneno djelo genocida” upisanog u rasne zakone NDH, ali je moglo biti sporno je li to činio s namjerom da potakne na nasilje i mržnju, što je bitno obilježje kaznenog djela iz članka 325. KZ-a. Usput, jako je zanimljivo pitanje treba li ovo drugo dokazivati kad je prvo već dokazano, a još je zanimljivija gradualnost ovako opisanog kaznenog djela.
Ako sankcije zbog veličanju NDH ovise o tome je li to povrijedilo nečije osjećaje, a dodatno i o tome da li je taj voljan uvjerljivo svjedočiti na sudu o vlastitoj “uznemirenosti”, to znači da pravna država s veličanjem NDH nema problema ako su svi građani fašisti, nacisti ili su naprosto apatični ili prestrašeni (FOTO: SNV)
Ulaženja u nijanse mogli smo se nauživati da živimo u Velikoj Britaniji i da smo bili u prilici pratiti proces za klevetu što ga je protiv američke historičarke Deborah Lipstadt 1966. godine pokrenuo poricatelj Holokausta David Irving, pa izgubio proces, novce i karijeru. No, takvo što je za naše pravosuđe nemoguća misija. Uglavnom, da je DORH odbacio kaznenu prijavu uz obrazloženje da Prcela nije namjeravao potaknuti na nasilje ili mržnju, iako je nesumnjivo negirao zločinački karakter NDH, takva bi odluka bila u gabaritima zakona, ali bi barem (možda, tko će više znati) potaknula javnu raspravu o tome omogućava li Kazneni zakon RH upornu neperfidnu promociju fašizma i nacizma i treba li što mijenjati. Međutim, DORH nikada nije obrazložio zašto odbacuje kaznenu prijavu koju je supotpisalo tridesetak osoba, a Prcelino “djelo” odlučilo prekvalificirati u prekršaj protiv “moralnih osjećaja” građana. To smatram presudnim i zaista ogavnim skandalom u ovom cijelom slučaju.
Sročivši optužnicu prema članku 14. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, u kojem stoji da će se sankcionirati "kaznom u protuvrijednosti domaće valute od 50 do 200 DEM ili kaznom zatvora do 30 dana tko na javnom mjestu vrijeđa ili omalovažava moralne osjećaje građana”, DORH je u potpunosti subjektivizirao pitanje društvenog odnosa prema fašizmu i nacizmu i time učinio važan korak prema potonuću svake nade da ovdje itko išta razumije. Ako sankcije zbog veličanju NDH ovise o tome je li to povrijedilo nečije osjećaje, a dodatno i o tome da li je taj voljan uvjerljivo svjedočiti na sudu o vlastitoj “uznemirenosti”, to znači da pravna država s veličanjem NDH nema problema ako su svi građani fašisti, nacisti ili su naprosto apatični ili prestrašeni.
Budući da je DORH institucija odvojena od vlasti – neovisno o tome što je to floskula – osigurava kontinuitet pravnog postupanja prema djelima iz svoje nadležnosti, ovo bi trebao biti znak da su fekalije u kojima trenutno plivamo čak i Hasanbegoviću i sličnim političkim pojavama daleko iznad glave. Sutkinja Općinskog suda u Splitu zapravo je potpuno dosljedno shizofreno shvatila stvari i odbacila ovu DORH-ovu kvalifikaciju. U oslobađajućoj prvostupanjskoj presudi ona zaključuje da “iako je Prcelin govor uznemirio dio javnosti”, on predstavlja oblik “izražavanja pojedinca” zaštićenog člankom 38. Ustava RH koji jamči slobodu mišljenja i izražavanja. Iako nije točno da se sloboda mišljenja i izražavanja proteže sve do slavljenja zločinačkih režima, odnosno do iznošenja zakonski zabranjenog sadržaja, nema ničeg fatalno netočnog u tumačenju da “uznemiravanje moralnih osjećaja dijela javnosti” ne može biti ograničavajuće za slobodu govora.
Kao podnositeljica prijave protiv Prcele doista ne želim da bude osuđen jer je uvrijedio osjećaje tridesetak njezinih potpisnika, i to ne samo zato što se iste stvari može sjetiti netko koga npr. vrijeđaju gay parade. Radi se o tome da, unatoč prilično velikom iskustvu, nisam ni razmotrila mogućnost da DORH i sudovi do ove mjere unakarade ovaj slučaj i svedu ga na “tankoćutnost” pojedinaca koji ne bi napunili ni omanju kafanu. Time je prženje famoznog dijela javnosti vječnom vatrom nedovršenog i nedorečenog ustaštva savršeno zaokruženo, jer ispada da nema načina da se eksplicitno ustaštvo istjera na čistac ni izvan arene političkih manipulatora, a pritom ne ugrozi i vlastita načela.
lupiga
