Teško je ostati indiferentan dok u prostoriji Gradske blagajne, u kojoj plaćam račune, gledam, lijevo od ulaza, na zidu pričvršćenu uvećanu fotografiju/razglednicu. Prizor s vojnicima, zagledanih u fotoaparat anonimnog fotografa, u Tvrđavi, u Festungu Broda na Savi, grupiranih u blizini kapele sv. Ane – uzbudljivi je pritisak povijesti u obliku zarobljene svjetlosti na pažnju prisutnih. Odjeci te povijesti osjećaju se i danas u trudu muzealaca koji žive vojnike zamjenjuju realističnim lutkama.
Mirnodopska scena, snimljena najvjerojatnije u osvit Velikog rata, svjedoči o bezbrižnoj eri Autro-Ugarske monarhije. Carstvo će uskoro nestati u ratnom kovitlacu, kao možda i snimljeni vojnici u metežima bitaka. Okruženi ikonografijom tog doba, nenaviknuti na ritual slikanja, u krajoliku zamornog kasarnskog života koji se sastojao od rutinskog ispunjavanja vojničkih obveza za vrijeme dugog vojnog roka, okruženi nimalo uzbudljivim provincijalnim gradom, vojnici izgledaju spokojno u sjenama mršavog drveća. Ne zna se otkuda su regrutirani u Hrvatsko-slavonsko domobranstvo i kako podnose dril i mađarske oficire dok im govore: "Horvat nem ember!" Ni najveća estetska rigoroznost fotografiji ne bi oduzela uspjeli prikaz duha epohe, otkrivanje pogledu predah soldata u miru o kojima je Ivo Andrić rekao da su kao furuna ljeti.
Pitanje glasi: koliko vojnika ima na fotografiji? Do točnog broja možete doći samo ako uđete u Gradsku blagajnu. Ova, kojom ilustriram tekst, nije sasvim pouzdana za izreći točan broj.
