kaže joj kako više ne može
nizašto preuzeti odgovornost,
kako je potamnio iznutra,
kako u njega više ne dopiru
svjetlost i boje,
kako su njegovi luminali
zakriljeni
gustim zavjesama
neostvarenih očekivanja,
gorčine, hotimične osame
i umrtvljenosti duha.
kaže joj kako se spotiče
u mraku vlastite kuće.

govori mu kako je
njegovo razgrađivanje volje
pristajanje na život u sarkofagu,
kako je oporo mirenje
sa stanjem neprozirnosti
zazivanje bezizlaza,
kako je lako prepustiti se
omami ništavila,
kako je njegovo
sprječavanje samog sebe
odluka koju mora opozvati.
govori mu da uzme
ono najosnovnije
i zaputi se izvan sebe.