Plenkovićeva čestitka Bozanićevog imendana, čega nije bilo ni u vrijeme najveće slizanosti Crkve i države, ipak zaslužuje ući u anale uzoritog poltronstva i ulizništva kada je riječ o odnosu hrvatskih političara prema Katoličkoj crkvi i njezinim čelnicima
Jučerašnji dan pamtit ćemo po bizarnim čestitkama. Predsjednica države prva je od čelnika ili čelnica europskih i zapadnih država koja je čestitala neokrunjenom ruskom caru Vladimiru Putinu na još jednoj izbornoj pobjedi. Poslala je Putinu opširnu i srdačnu čestitku kao da je ruski predsjednik, kojega je duljinom vladavine Rusijom pretekao jedino Staljin, pobijedio na besprijekornim demokratskim izborima i kao da je s njegovom vladavinom sve u savršenom redu.
Istog dana premijer Andrej Plenković čestitao je kardinalu Bozaniću – imendan!? I da ne bi bilo nikakve zabune, iz Banskih dvora poslali su medijima i tekst Plenkovićeve čestitke: »Uzoriti gospodine kardinale, u povodu Vašeg imendana, svetkovine svetoga Josipa, upućujem Vam srdačne čestitke. Neka Vas patron Crkve i obitelji te višestoljetni zaštitnik hrvatske domovine, svojom pravednošću i vjerom vodi putem Vašeg poslanja«.
Plenković ipak nije prvi dužnosnik koji je Bozaniću čestitao imendan. Učinila je to 2015., netom po dolasku na Pantovčak, predsjednica Grabar-Kitarović, ali tako što je Bozaniću istodobno čestitala i imendan i Uskrs. Bozanić joj je tada zahvalio u istom tonu, čestitavši joj Uskrs i preporučivši je »zagovoru Presvete Bogorodice Marije, zaštitnika Hrvatske svetoga Josipa i blaženog Alojzija Stepinca«.
No Plenkovićeva čestitka Bozanićevog imendana, čega nije bilo ni u vrijeme najveće slizanosti Crkve i države, ipak zaslužuje ući u anale uzoritog poltronstva i ulizništva kada je riječ o odnosu hrvatskih političara prema Katoličkoj crkvi i njezinim čelnicima. Ta čestitka potvrđuje koliko je Plenkoviću zagustilo. Ona je unikatan dokaz njegove stiske i panike zbog otpora ratifikaciji Istanbulske konvencije.
U tome treba tražiti i razlog javnog čestitanja imendana crkvenim velikodostojnicima. Očito je da Plenković i tako pokušava amortizirati rastuće nezadovoljstvo unutar crkvenih redova zbog ratifikacije Istanbulske konvencije. Hrvatski biskupi dvaput su se već jasno očitovali o tome, prvi put u rujnu, a drugi put u prosincu prošle godine, oba puta pozivajući saborske zastupnike da ne ratificiraju konvenciju. Za razliku od Vatikana, koji je podržao Istanbulsku konvenciju i sudjelovao u njezinom pisanju – kao, uostalom, i više HDZ-ovih vlada – hrvatski biskupi uvjeravaju da je Istanbulska konvencija štetna zbog navodne rodne ideologije.
No Plenkovića od načelnih stavova biskupa više brine opasnost da Crkva otvoreno podrži prosvjed protiv ratifikacije Istanbulske konvencije što ga najavljuju klerikalne udruge. Bez otvorene crkvene potpore i infrastrukture, naime, organizatori prosvjeda – kolikogod preko društvenih mreža poručivali da je ovo njihov najvažniji prosvjed dosad – mogu vjerojatno računati na stotine, a ne više na tisuće, a pogotovo ne na desetke tisuća prosvjednika protiv »rodne ideologije« i Plenkovića.
Ovaj prosvjed pokazat će i mogu li klerikalni aktivisti skupiti dovoljan broj potpisa za referendum. Zato se ne libe ni manipulacija, premda je cijela priča o rodnoj ideologiji velika manipulacija. Pokušavajući mobilizirati svoje sljedbenike pozivaju se na papu Franju, iako on nikad nije rekao ni slova protiv Istanbulske konvencije. Riječ je o borbi na sve ili ništa, u kojoj se ne biraju sredstva.
novilist
