Po povratku s mora u moj rodni Brod, prva stanica mi je bila pošta u kojoj sam podignuo 1250 kn osobne invalidnine.
I sam sam se iznenadio da se stepenice na Trgu hrvatskog proljeća popravljaju. Možda dobiju i rukohvat, pa budu prilagođenije za OSI koji hodaju.
http://www.sbperiskop.net/kolumne/vkrnic/vanja-krnic-pisi-propalo-konacna
Dva mjeseca nakon kolumne… Ne ne utvaram si da zbog nje popravljaju stepenice. Uostalom i drugi portali su pisali o tome.
Primijetio sam da je svježe asfaltirana traka buduće brodske „ aleje“ lišene samog svog pojma, svog značenja i... drvoreda. Gdje su nekad stanovala pluća našeg grada, sad stanuju asfalt i beton.
Drveće me od djetinjstva podsjeća na naš grad. Ispred rodne kuće u Gupčevoj stanovalo je drveće. Na putu do škole Nade Božić prolazio sam pored prekrasnih japanskih trešnji. Možda sam fulao naziv drveta. Danas u Gupčevoj caruje beton, a drveća oko moje, već zaboravljene rodne kuće, više nema, a u ostatku ulice postaju ugrožena vrsta.
Hladovine na betonu nema, kao ni mjesta drveću. Svi se, mislim, sjećamo Cesarčeve i kestena na potezu od Državnog arhiva do Derbija, nadam se da je tamo drveće pošteđeno. Svako drvo su pluća grada Broda, a mi već kontaminirani prekosavskim karcogenim zrakom, koji reže naša pluća. I iz ovostranog dijela Save. Mi ih održavamo podrezivanjem i rezanjem drveća. Jedino su asfalt, beton i papirnato plišana rodica postojani u našem gradu. Zašto na mjestu te papirnato plišane rodice ne naprave prekrasno betonsko parkiralište?
Drveće ima svrhu, ono nema stranku i treba nam. Uostalom,
U ulici Ksavera Šandora Đalskog više nema ni jednog drveta. Od pješačkog mosta do novog kružnog toka s desne strane ima ravno nula drveća. A toliko ih ima i s lijeve strane. Prije je ta ulica bila poznata po prekrasnim jablanima, koji su posječeni, a na njihovo mjesto je došao pobjednik beton, a zelenilo je otišlo u aorist. Sigurno ima još takvih primjera, ali pošto dobro ne vidim, tu ću stati…
Ne znam zašto kod nas se cesta ne bi prilagodila drvetu, kao cesta s ilustracije, koja je višekratno prilagođavana drvetu. Slika je u uslikana u Donjem Okrugu na Čiovu; prirodan kružni tok. Drvo kao kružni tok samo na moru, „ turbo kružno drvo“. U Slavonskom Brodu do takve fotografije ne bi mogli doći, zbog toga što je eliminacijom drvo uvijek višak.
Zelenilo naspram betona i asfalta, parkovi protiv popločenih trgova, drveće umjesto velebnih građevina. Naši preci što su znali da su parkovi pluća grada, da stabla snižavaju temperaturu, da je oku milija zelena od sive boje. Zato su i sadili, a pri tome nisu mislili da će sljedeće generacije to zapustiti i postepeno postepeno sjeći i gradu kao primarnu boju priuštiti sivu umjesto zelene.
I sam sam se iznenadio da se stepenice na Trgu hrvatskog proljeća popravljaju. Možda dobiju i rukohvat, pa budu prilagođenije za OSI koji hodaju.
http://www.sbperiskop.net/kolumne/vkrnic/vanja-krnic-pisi-propalo-konacna
Dva mjeseca nakon kolumne… Ne ne utvaram si da zbog nje popravljaju stepenice. Uostalom i drugi portali su pisali o tome.
Primijetio sam da je svježe asfaltirana traka buduće brodske „ aleje“ lišene samog svog pojma, svog značenja i... drvoreda. Gdje su nekad stanovala pluća našeg grada, sad stanuju asfalt i beton.
Drveće me od djetinjstva podsjeća na naš grad. Ispred rodne kuće u Gupčevoj stanovalo je drveće. Na putu do škole Nade Božić prolazio sam pored prekrasnih japanskih trešnji. Možda sam fulao naziv drveta. Danas u Gupčevoj caruje beton, a drveća oko moje, već zaboravljene rodne kuće, više nema, a u ostatku ulice postaju ugrožena vrsta.
Hladovine na betonu nema, kao ni mjesta drveću. Svi se, mislim, sjećamo Cesarčeve i kestena na potezu od Državnog arhiva do Derbija, nadam se da je tamo drveće pošteđeno. Svako drvo su pluća grada Broda, a mi već kontaminirani prekosavskim karcogenim zrakom, koji reže naša pluća. I iz ovostranog dijela Save. Mi ih održavamo podrezivanjem i rezanjem drveća. Jedino su asfalt, beton i papirnato plišana rodica postojani u našem gradu. Zašto na mjestu te papirnato plišane rodice ne naprave prekrasno betonsko parkiralište?
Drveće ima svrhu, ono nema stranku i treba nam. Uostalom,
- Drveće proizvodi kisik. Svako biće na planeti, udiše kisik, i bez njega, život kakav znamo ne bi bio moguć. Planeta bez drveća je planeta bez kisika, a planeta bez kisika je planeta bez ljudi. Jedno stablo prosječne veličine proizvede u jednoj godine dovoljno kisika za jednu četvoročlanu porodicu.
- Drveće upija ugljendioksid. Ljudi izdišu, drveće udiše. Ta veza je nešto što održava ovaj svijet u savršenom skladu.
- Drveće sprečava eroziju. Klizišta mogu da budu veoma opasna po živote i imovinu ljudi, a ne postoji bolji način da se klizišta spriječe nego da se kritična područja prekriju šumom.
- Drveće prečišćava zemljište. Drveće apsorbira štetne supstance i kemikalije iz zemljišta i ponaša se kao filter, prečišćavajući tako zemlju, čineći je pogodnom za uzgajanje i rast drugih biljaka.
- Drveće nam osigurava hlad u toku vrelih ljetnih dana. Mjesto bez drveća može biti i do 6 stepeni toplije od mjesta na kojem krošnje blokiraju zrake sunca. Svako ko je doživio da se nađe na plus 40 stepeni, bez ijednog zaklona oko sebe, zna koliko je hlad drveta ili šume poželjan u tom trenutku.
- Drveće prigušuje buku. Buka se smatra vidom velikog zagađenja životne sredine, a koje je naročito izraženo posljednjih decenija, s razvojem tehnologije.
- Drveće je dom, sklonište i zaštita za mnoge životinje. Ono im, također, predstavlja i nepresušan izvor hrane.
- Drveće štiti od jakih vjetrova. Dobro je poznato da drvoredi i šume mogu zaštititi cijela naselja i gradove od udara jakih vjetrova, tako što prave živi zid i sprečavaju vjetrove da dostignu maksimalnu snagu.
- Drveće uljepšava okolinu. Svakako je ljepše da vam pogled puca na nepregledne šume, nego na nepregledne divlje deponije otpada… Pogled na zelenilo ima opuštajući efekat, usporava rad srca i smanjuje stres
U ulici Ksavera Šandora Đalskog više nema ni jednog drveta. Od pješačkog mosta do novog kružnog toka s desne strane ima ravno nula drveća. A toliko ih ima i s lijeve strane. Prije je ta ulica bila poznata po prekrasnim jablanima, koji su posječeni, a na njihovo mjesto je došao pobjednik beton, a zelenilo je otišlo u aorist. Sigurno ima još takvih primjera, ali pošto dobro ne vidim, tu ću stati…
Ne znam zašto kod nas se cesta ne bi prilagodila drvetu, kao cesta s ilustracije, koja je višekratno prilagođavana drvetu. Slika je u uslikana u Donjem Okrugu na Čiovu; prirodan kružni tok. Drvo kao kružni tok samo na moru, „ turbo kružno drvo“. U Slavonskom Brodu do takve fotografije ne bi mogli doći, zbog toga što je eliminacijom drvo uvijek višak.
Zelenilo naspram betona i asfalta, parkovi protiv popločenih trgova, drveće umjesto velebnih građevina. Naši preci što su znali da su parkovi pluća grada, da stabla snižavaju temperaturu, da je oku milija zelena od sive boje. Zato su i sadili, a pri tome nisu mislili da će sljedeće generacije to zapustiti i postepeno postepeno sjeći i gradu kao primarnu boju priuštiti sivu umjesto zelene.
