Neću o globalnoj politici, jerbo je to tema predaleko od rodice. Da se vratim u grad kojem pripadam. On je tu oko rodice
Idu nam lokalni izbori u svibnju 2017. Svakoj jutra me do prije par godina budilo lupanje iz Đure Đakovića. Lupanje se utišalo, ali kontaminacija u svim poljima (čitaj: zagađenje) doslovno svega, ponajviše zraka. Nema više industrije samo još ponekad čujem šišmiše kaka kad je toplije ulaze i izlaze iz kutije od moje stare i izraubane drvene roletne. Malcom Gladwell jedan od omiljenih autora čije knjige volim čitati napisao je odličnu knigu Točka preokreta i još niz kvalitetnih naslova.
Preokreta kod nas nažalost nema ni u tragovima. Utjecaj medija na ishode izbora u je raznovrstani po Brođane upitno dobar.
Valjda zbog našeg mentaliteta u politici najviše pali izričaj svakog oblika svađe koji izaziva medijsku pozornost. Još ako svaki put uspiješ ispasti žrtva na konju si ili bolje rečeno vlasti Naš glas je potreban u svibnju svake 4 godine Tko se još sječa : http://gorila.jutarnji.hr/vijestigorila/gorila_vijesti/hrvatska_i_svijet/slavonija/crna_kronika/slavonski_brod_sumnja_na_prisutnost_mineralnih_ulja_u_vodi_za_pice/
Pred lokalne izbore 2009. Rafinerija nafte u Brodu počela je s radom 1968. godine, a u veljači 2007. godine je Vlada Reoublike Srpske državni kapital u toj kompaniji prodala kompaniji Rusima. Tu počinju naš problemi, nije da ih nije bilo ni prije toga. Krik očaj Brođana zabrinutih za budućnost vlastite djece, mediji su korektno prenosili. Godine prolaze, ali ništa se ne mijenja. Ministri se mijenjaju i obilaze naš grad s puno obećanja i s puno ako. Naravno ništa se poslije toga ne dogodi osim kolektivne političke amnezije i zaboravljanja obećanog. Važno je čiji si ti i u kojoj s partiji.
Do sad nije da je malo onih nego ih nema, koji se suočavaju s onom zastrašajućom neopozivošću odluke, da napokon presjeku i da bez straha od gubitka od vlastitih sinekura moć i krenu u bitku koja je i naše pravo, a to je čist zrak za sve Brođane. Naravno pobornik sam svakog oblika aktivizma mirnim putem, ali ako ne ide svih ovih godina. Deklarativna podrška je dobrodošla, ali s vremenom dopizdi i ona, kao i to vidit ćemo, uputit ćemo upit itd. Da mi živimo u Bosanskom Brodu šutjeli bi, jer ne bi imali izbora. Smrdi i njima i građani susjedne države i grada umiru na našoj pulmologiji..
Tko se još sječa narednih lokalnih izbora 2013 i bliskog susreta Zmajlović-Duspara, kao uvod u kampanju: http://www.index.hr/vijesti/clanak/glasna-prepirka-ministra-zmajlovica-i-gradonacelnika-duspare-nisam-ja-dosao-ovdje-olajavati-/644536.aspx.
Moj bliski susret s tom temom je bio na biofeedback treningu u Krapinskim Toplicama te 2013.
- DA li ste iz Slavonskog Broda, pitala me terapeutkinja na toj terapiji.
- Da zašto?
- Fakat da je vaš grad opasan i da smrdi.
- Smrdi, smrdi, yes, kuži me šta govorim. Naravno drugi dio nisam rekao.
- Vaš je gradonačelnik Mirko Duspara, Kakav je on?. Moj odgovor terapeutkinja nije razumjela. Naravno, najbolji.
Nego moja kćer se udala za Zmailovića, kaže. ShIt, još će me spržit bio-strujom. Zmajlovića nisam komentirao iz straha i pristojnosti.
Naravno oba puta je aktualni gradonačelnik senzibilirao javnost na svoju stranu, Sudbina svih koji se žele bavit politikom u ovoj urbano/ lokalno / seljačkoj politici, ne ovisi više o podupirateljima nečije politike, bez obzira na politički svjetonazor, nego o o onih 1% koji se nalaze na vrhu ljestvice „ političkih“ zarada, koji si mogu priuštiti da doniraju 10-ak tisuća pa nadalje svome političkom kandidatu, koji ih drži u tih 1%. Meritokracija (engl. meritocracy, od lat. meritum: zasluga; vrijednost + -kracija), stvaranje upravljačke elite prema sposobnostima; vladavina ljudi od znanja, vrijednih, mjerodavnih intelektualaca i poslovnih ljudi koji su stručni u donošenju bitnih odluka. je kod nas osnova svega pa i očekivanja od politike Kod nas u slučaju ovog pojma je sve obrnuto, jedino je formula primjenjiva: IQ (njegova visina nije bitna, a ni poželjna) + uloženi napor (što manji) = vrijednost (u tuzemnim i inozemnim valutama).
Idu nam lokalni izbori u svibnju 2017. Svakoj jutra me do prije par godina budilo lupanje iz Đure Đakovića. Lupanje se utišalo, ali kontaminacija u svim poljima (čitaj: zagađenje) doslovno svega, ponajviše zraka. Nema više industrije samo još ponekad čujem šišmiše kaka kad je toplije ulaze i izlaze iz kutije od moje stare i izraubane drvene roletne. Malcom Gladwell jedan od omiljenih autora čije knjige volim čitati napisao je odličnu knigu Točka preokreta i još niz kvalitetnih naslova.
Preokreta kod nas nažalost nema ni u tragovima. Utjecaj medija na ishode izbora u je raznovrstani po Brođane upitno dobar.
Valjda zbog našeg mentaliteta u politici najviše pali izričaj svakog oblika svađe koji izaziva medijsku pozornost. Još ako svaki put uspiješ ispasti žrtva na konju si ili bolje rečeno vlasti Naš glas je potreban u svibnju svake 4 godine Tko se još sječa : http://gorila.jutarnji.hr/vijestigorila/gorila_vijesti/hrvatska_i_svijet/slavonija/crna_kronika/slavonski_brod_sumnja_na_prisutnost_mineralnih_ulja_u_vodi_za_pice/
Pred lokalne izbore 2009. Rafinerija nafte u Brodu počela je s radom 1968. godine, a u veljači 2007. godine je Vlada Reoublike Srpske državni kapital u toj kompaniji prodala kompaniji Rusima. Tu počinju naš problemi, nije da ih nije bilo ni prije toga. Krik očaj Brođana zabrinutih za budućnost vlastite djece, mediji su korektno prenosili. Godine prolaze, ali ništa se ne mijenja. Ministri se mijenjaju i obilaze naš grad s puno obećanja i s puno ako. Naravno ništa se poslije toga ne dogodi osim kolektivne političke amnezije i zaboravljanja obećanog. Važno je čiji si ti i u kojoj s partiji.
Do sad nije da je malo onih nego ih nema, koji se suočavaju s onom zastrašajućom neopozivošću odluke, da napokon presjeku i da bez straha od gubitka od vlastitih sinekura moć i krenu u bitku koja je i naše pravo, a to je čist zrak za sve Brođane. Naravno pobornik sam svakog oblika aktivizma mirnim putem, ali ako ne ide svih ovih godina. Deklarativna podrška je dobrodošla, ali s vremenom dopizdi i ona, kao i to vidit ćemo, uputit ćemo upit itd. Da mi živimo u Bosanskom Brodu šutjeli bi, jer ne bi imali izbora. Smrdi i njima i građani susjedne države i grada umiru na našoj pulmologiji..
Tko se još sječa narednih lokalnih izbora 2013 i bliskog susreta Zmajlović-Duspara, kao uvod u kampanju: http://www.index.hr/vijesti/clanak/glasna-prepirka-ministra-zmajlovica-i-gradonacelnika-duspare-nisam-ja-dosao-ovdje-olajavati-/644536.aspx.
Moj bliski susret s tom temom je bio na biofeedback treningu u Krapinskim Toplicama te 2013.
- DA li ste iz Slavonskog Broda, pitala me terapeutkinja na toj terapiji.
- Da zašto?
- Fakat da je vaš grad opasan i da smrdi.
- Smrdi, smrdi, yes, kuži me šta govorim. Naravno drugi dio nisam rekao.
- Vaš je gradonačelnik Mirko Duspara, Kakav je on?. Moj odgovor terapeutkinja nije razumjela. Naravno, najbolji.
Nego moja kćer se udala za Zmailovića, kaže. ShIt, još će me spržit bio-strujom. Zmajlovića nisam komentirao iz straha i pristojnosti.
Naravno oba puta je aktualni gradonačelnik senzibilirao javnost na svoju stranu, Sudbina svih koji se žele bavit politikom u ovoj urbano/ lokalno / seljačkoj politici, ne ovisi više o podupirateljima nečije politike, bez obzira na politički svjetonazor, nego o o onih 1% koji se nalaze na vrhu ljestvice „ političkih“ zarada, koji si mogu priuštiti da doniraju 10-ak tisuća pa nadalje svome političkom kandidatu, koji ih drži u tih 1%. Meritokracija (engl. meritocracy, od lat. meritum: zasluga; vrijednost + -kracija), stvaranje upravljačke elite prema sposobnostima; vladavina ljudi od znanja, vrijednih, mjerodavnih intelektualaca i poslovnih ljudi koji su stručni u donošenju bitnih odluka. je kod nas osnova svega pa i očekivanja od politike Kod nas u slučaju ovog pojma je sve obrnuto, jedino je formula primjenjiva: IQ (njegova visina nije bitna, a ni poželjna) + uloženi napor (što manji) = vrijednost (u tuzemnim i inozemnim valutama).
