Uvijek je tuđe bolje i slađe. Prijatelj mi je bio u Americi i vratio se pomalo razočaran, jer je saznao kolike su razlike u raspodjeli bogatstva između Amerikanaca. Mene je, moram priznati, zanimalo što to klepeće u mojim prsima i koliko bi popravak koštao u Americi. Iako nam je zdravstvo u banani, ono je još uvijek besplatno. Besplatno je i podapiranje papirnato plišane rodice, koja ima njegu koju svi plaćate bez zdravstvenog i državljanstva,

Evo zašto ne smijemo dopustiti amerikanizaciju zdravstva: u Hrvatskoj je operacija srca besplatna, a u Americi za isti zahvat treba izdvojiti između 200.000 i 1,5 milijuna kuna!

U Americi je, prema podacima njihovog Zavoda za zapošljavanje, prosječna tjedna plaća oko 850 dolara (5400 kuna), što je na mjesečnoj razini 21.600 kuna. I kod takve plaće nemoguće je pratiti troškove zdravstva, jer čak i ako ste osigurani, ako zadobijete neku težu ozljedu, morat ćete iskeširati i do 100.000 kuna, a ako se radi o kompliciranoj bolesti ni jedno vas osiguranje neće spasiti. Također, milijuni Amerikanaca rade i za 10.000 - 12.000 kuna, pa nema šanse da mogu platiti bilo kakav vid zdravstvene pomoći. Inače, prosječna mjesečna isplaćena neto plaća u Hrvatskoj je oko 6000 kuna.

Istina je da su milijuni Amera beskućnici, a kod  nas ih ima sve više. Također je činjenica da je Kujundžić nikakav ministar zdravstva, a koliko pamtim  i drugima je jedina misao bila. Krivi su oni prije ili bit će, novi plan, sanacija, povjerenstvo radi svoj posao, master plan….. Pitam se da li ti ministri znaju reči rečenicu  koja je konkretna i sadrži više od tri riječi.

Prije desetak godina u Slavonskom Brodu  Gimnazija je bila in, a Medicinska škola koja producira samo kadar za biro. Jedina šansa za posao bila je odgovarajuća stranačka iskaznica( čitaj HDZ/SDP).

Danas je najveća gužva na upisima upravo za Medicinsku školu iz jednostavnog razloga. Posao čeka, a Gimnazija je sve praznija.

„Za pacijente koji nisu pokriveni zdravstvenim osiguranjem, operacija zamjene zaliska obično košta oko 80.000 - 200.000 dolara ili više, a prosjek, prema izvješću American Heart Association, iznosi 164.238 dolara, bez naknade za liječnika. Naknada za kirurga može dodati konačnih 5.000 $ ili više….“: izvor: https://health.costhelper.com/valve-replacement.html?fbclid=IwAR0CftCDkLlM75BhMow5qWN-hK-kUlnECo0b9D2RIwKlz8Z692zcmGcB5Fw

Moram priznati da sam bio toliko sediran da nemam pojma da li sam iskeširao koji milijun. Da li je ovakav sustav održiv? Mislim da nije Pogotovo ako se par milijuna pretedenata da budu Hrvatski državljani jave iz prethodne kolumne. Sustav je svejedno napuhan kao balon, a malo bude nezgodno kad balon pukne. Provjerio sam, peglao sam svoju zdravstvenu karticu. Koja je jedina funkcionalna za razliku od ovih svih ostalih afunkcionalnih i anemičnih.

Nisam se ni usudio  guglati koliko izvan Hrvatske koštaju kemoterapije. Napominjem ima  i puno boljih sustava od naše, ali ti ministri nemaju nikakve sličnosti s našima.

Na 3.99 milijuna ljudi, od kojih niti 1.99 miljona ne radi i ne uplaćuje zdravstvene doprinose, nema tog privatnog osiguranja kojem će se isplatiti i koji će pružiti sve što danas pruža zdravstveni sustav bez ikakvih pitanja.
Manje administracije (HZZO-a i bolnica), transparentnije trošenje (javni natječaji i slične svinjarije), veća odgovornost samih korisnika (preventiva, "kazne" za rizično ponašanje, pogrešno liječenje…)...i ova količina novca MORA biti dostatna.


A ovi koji zazivaju privatno zdravstvo, sretno im bilo zatreba li transplantacija, dijaliza, mehanička potpora srcu....i njima i njihovim obiteljima i unučadi...,
Bit će i više humanitarnih akcija…, lijekovi će se dalje nabavljati po hitnosti od slučaja do slučaja. Npr. moj lijek koji koristim umjesto Marivarina za mene je jedino nabavljiv u Bosni, a to je toliko stabilna država da u slučaju bilo kakve „ugroze“ za mene nema lijeka.

Privatizaciju mogu zagovarati samo neki novi Todorići ili oni naivci koji nemaju pojma na koji način privatni zdravstveni sustav funkcionira (ako imaš para živ si, ako nemaš štedi za grobno mjesto). Zato sto tako dobro funkcionira nigdje drugdje osim u Americi niti nije u primjeni. Niti u Japanu, niti u Britaniji, Koreji, Singapuru i drugim kapitalističkim oazama.

Usput ova kolumna nije hvalospjev našem zdravstvu, pogotovo zbog toga što sam sam tužitelj jednog od dionika tog zdravstva( SB bolnica).

Nigdje osim u Americi koja, btw, na zdravstvo troši daleko najviše novaca, blizu 20% BDP-a, dok Europa ispod 10% BDP-a.

Mi  smo u nekoj sivoj zoni između Amerike i  Švicarske : http://www.digitalezorg.nl/digitale/uploads/2015/03/switzerland.pdf

Ako je je Švicarska ideal mi levitiramo ispod zemlje. Zato treba mijenjati učestalije ministre i igrati na kartu statistike. Po zakonu velikih brojeva mora naletiti jedan dobar.