„Da bi se razumjela sva ta moja djelatnost i, kako će možda nekome izgledati, nevjerovatna i glupa tvrdoglavost i neprekidno suprotstavljanje svima i svakome - neko će možda i pomisliti da sam bio neka vrsta luđaka ili slično - želim na kraju da kažem da su moji postupci ipak bili racionalni i da su se uvijek zasnivali na mojim idejnim i političkim ubjeđenjima. Čitavog života sam se trudio da ostanem dosljedan onome u šta vjerujem, bez obzira na posljedice po mene.“
Davno je rekao Vlado Dapčević. Tako ja i funkcioniram, bar se trudim, iako me nekad baš i ne ide. Četiri lagana pitanja. Pa zar je to previše za buduće predstavnike naše vlasti, koje plaćaju porezni obveznici i svi drugi koji uredno pune državni proračun? Sastavio sam četiri pitanja i poslao strankama i koalicijama. Tri stranke odgovorile su okviru zadatih sedam dana i zavrjeđuju da njihove odgovore objavimo u cijelosti. HDZ i SDP su veliki i zašto bi se zajebavali s davanjem odgovora malima odnosno običnim biračima. Živi zid ovaj put nije poslao očekivano kvalitetan odgovor. MOST mi nije dao ni kontra rok. Ne bi to bio problem da OSI-a nema 9% u RH.
Na pristiglim odgovorima zahvaljujem i, kako sam napisao, prenosim ih u cijelosti dajući ih na sud javnsosti.
Molim Vas da objasnite koji je stav vaše stranke o trenutnom položaju OSI u RH?
M. Bandić 365: Stranka rada i solidarnosti od samog osnivanja kroz svoj naziv svjedoči da u Hrvatskoj treba puno toga promijeniti, ističući da je osnova dostojanstvenog života - rad i da jedino solidarnost pridonosi socijalnoj koheziji. Kroz tu prizmu položaj osoba s invaliditetom u RH je još uvijek marginaliziran. Unatoč značajnom unapređenju zakona, još je uvijek mali broj osoba s invaliditetom zaposlen. Malo ih se zapošljava radi krive percepcije sposobnosti ove skupine od strane poslodavaca, radi nižeg stupnja obrazovanja osoba s invaliditetom, a veliki problem su i zastarjela zanimanja, koja nisu u skladu sa zahtjevima tržišta. Nažalost, još uvijek je zanemariv broj osoba s invaliditetom, koje su uključene u visokoškolsko obrazovanje, što je apsolutno nepravedno, jer su one punopravni članovi zajednice. U pravilu, osobe s invaliditetom s visokim obrazovanjem nemaju prepreka u zapošljavanju. U društvu koje ima brojne predrasude, nažalost, u ovom trenutku, samo visokoobrazovani pojedinac s invaliditetom može parirati na tržištu, jer je uz znanje kroz studij stekao i samopoštovanje, ali i samopouzdanje.
Napominjemo da struka i same osobe s invaliditetom već desetak godina govore o nužnosti uvođenja tzv. inkluzivnog dodatka (obaveza ozakonjenja bila je u Zakonu o socijalnoj skrbi, no taj je članak izbačen u jednom od čestih promjena tog Zakona) za osobe koje ne mogu koristiti usluge u zajednici zbog invaliditeta. Inkluzivni dodatak predstavljao bi financijsku kompenzaciju za visoke troškove koje imaju osobe s invaliditetom, zbog nemogućnosti korištenja usluga u zajednici. To je svakako jedan od ključnih zadataka za nas u sljedećem razdoblju.
Ističemo još jednu komponentu, a to je pitanje rane podrške obiteljima (rane intervencije) obiteljima djece s teškoćama u razvoju. Naime, Grad Zagreb, u mnogočemu odskače od ostalih dijelova Hrvatske, kada se radi o ovom specifičnom području, jer su u njemu koncentrirane ustanove i službe koje pružaju maksimalnu podršku obiteljima. No, nije svugdje tako. Postoje sredine gdje su roditelji od samog početka saznanja za djetetovu teškoću prisiljeni lutati i tražiti razne mogućnosti u velikim gradovima, pa su tako suočeni s velikim financijskim opterećenjima. To je jedan od naših važnih ciljeva – osigurati stručnu i pravilno raspoređenu stručnu podršku, koja će roditeljima i djeci, uz niz ranih intervencija u zajednici, pružiti podršku i sigurnost u njihovim obiteljskim kompetencijama.
Isto tako, ne trebamo posebno elaborirati da su još uvijek arhitektonsko-građevinske i komunikacijske prepreke najčešće barijere koje sprječavaju puno uključivanje osoba s invaliditetom u društvo i da ćemo na tome sustavno nastaviti raditi na cijelom području RH. Uz to, organizacije koje zastupaju osobe s invaliditetom nisu sustavno financirane, nametnute su im socijalne usluge i time im je na svojevrsni način onemogućimo snažnije utjecanje na društvo.
Laburisti: Položaj OSI u RH daleko je od Europske prakse. Hrvatska nema sustav koji bi se ravnopravno, konstantno i pošteno brinuo o osobama s invaliditetom i njihovim obiteljima. Obitelj koja ima podršku zajednice u skrbi za svoga člana lakše će podnijeti svoje obaveze, neće postati disfunkcionalna niti će biti prisiljena tražiti institucionalni smještaj. Za sve nas zdrave ili nemoćne, najbolje je obiteljsko okruženje.
Pametno: Položaj osoba s invaliditetom nije dovoljno dobar (unatoč određenim poboljšanjima) i u programu stranke postoji niz mjera socijalne i ekonomske politike koje bi trebale raditi na poboljšanju položaja.
Osobne invalidnine nisu mijenjane desetak godina, trenutno iznose 1250 kn maksimalno. Planirate li povećavati i na koji način? Da posjetim: Pravo na osobnu invalidninu se priznaje osobi s teškim invaliditetom ili drugim teškim trajnim promjenama u zdravstvenom stanju, u svrhu zadovoljavanja njezinih životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice. Je li navedeni iznos dovoljan za sve navedeno?
M. Bandić 365: Moramo priznati da je iznos uistinu jednak godinama i da je nedostatan. To je u stvari krivo tumačeno pravo osobe. Ono predstavlja korijen gore spomenutom inkluzivnom dodatku. Navedeno se pitanje mora riješiti donošenjem Zakona o inkluzivnom dodatku kojim će se definirati kompenzacijski novac za invaliditet, a koji će se temeljiti na potrebama osobe s invaliditetom (razini potrebne podrške), njezinim preostalim sposobnostima te uvjetima koje osigurava lokalna zajednica. Naime, u tome veliku ulogu igra Jedinstveno tijelo vještačenja, koje treba dati objektivno rješenje iz kojeg proizlaze prava u svim sustavima.
Laburisti: Osobna invalidnina, doplatak za pomoć i njegu, naknada do zaposlenja te doplatak za djecu s težim oštećenjima zdravlja već je trebao od 1.1.2014. zamijeniti inkluzivni dodatak kao novo materijalno pravo. Zakon o inkluzivnom dodatku i Zakon o jedinstvenom tijelu vještačenja od 1. 1. 2015. nisu još zaživjeli u praksi.
Sada se invaliditet osobe određuje postotkom invaliditeta, što ne postoji nigdje u Europskoj uniji. Pri određivanju stupnja invaliditeta ne procjenjuje se primarno funkcionalnost osobe , nego oštećenje.
Visina inkluzivnog dodatka ovisi o preostaloj sposobnosti osobe koja se vještači.
Predviđeno je sedam stupnjeva potpore, od najmanje do najveće, a o stupnju potrebne pomoći ovisiti će i iznos inkluzivnog dodatka.
Nova definicija prema formulaciji Svjetske zdravstvene organizacije kaže da je invaliditet “ograničenje ili smanjenje sposobnosti izvršenja neke fizičke aktivnosti ili psihičke funkcije primjerene životnoj dobi osobe i odnosi se na sposobnosti koje su općeprihvaćene kao bitni sastojci svakodnevnog života”.
Visina inkluzivnog dodatka varira od države do države. U ovom trenutku nije moguće reći koji bi bio njegov točan iznos, ali mislimo da bi se trebao uskladiti barem sa visinom minimalne plaće u RH.
Pametno: Materijalno stanje OSI mora se poboljšati, za sada dvije mjere idu u tom smjeru: a. Povećanje neoporezivog dijela prihoda za obitelji s OSI (i inače bi se neoporezivi dio prihoda trebao povećati na 3600 kn, ali bi se kod obitelji s OSI on još povećao). b. Osobama s invaliditetom koje bi imale neko zaposlenje ne bi se automatski ukidala socijalna pomoć (premda bi se smanjivala s obzirom na prihode) Možda u kontekstu ovoga pitanja treba iskreno reći da Pametno ne obećava olako povećanje mirovina, invalidnina, itd. nego predlaže mjere za oživljavanje gospodarstva i porezne reforme koje bi imale za učinak i povećanje ovih primanja. Osobno, tko god bi vam rekao da će npr. povećati invalidnine za npr. 50% - ne zna što govori. Ali provođenje temeljnih mjera gospodarske politike trebale bi imati kumulativno pozitivan utjecaj i na povećanje materijalne sigurnosti OSI.
Jeste li u programu predvidjeli civilne invalide zbog bolesti i njihova prava, osim u socijalnom dijelu?
M. Bandić 365: Primjerice, u Gradu Zagrebu osobe s invaliditetom su dobro došle, osigurana im je pristupačnost i mobilnost, jer moraju imati osiguranu dostupnost gradskim institucijama, odgojno-obrazovnim institucijama, dostupan im je gradski i specijalizirani prijevoz. Radi se puno na zapošljavanju osoba s invaliditetom, a kada govorimo o odgoju i obrazovanju, naglasak je uvijek na inkluzivnom obrazovanju (npr. pomoćnici u nastavi), osiguranju niza dodatnih zdravstvenih usluga, podršci programima kulture i sporta i dr.
U programu stranke držimo se zakonskih obaveza, prije svega Konvencija o pravima osoba s invaliditetom koja kroz 51. članak pokazuje da je pitanje invaliditeta uključeno u sve sektore što znači to je obvezujuće za sve i svakoga. Tako moramo promatrati i rješavati pitanja osoba s invaliditetom. Posebice to naglašavamo jer nakon deset godina stupanja na snagu Konvencije, nitko ne smije reći da nije upoznat, a još manje da je ne primjenjuje. Naš cilj je snažnija primjena članaka Konvencije, koje će osigurati ravnopravno društvo, odnosno, punopravno sudjelovanje svih članova društva.
Laburisti: Kod “civilnih invalida” razlog nastanka invaliditeta može biti različit, npr. netko ima urođeno oštećenje, netko je stradao u prometu, netko je stradao na poslu a neka oštećenja su posljedica bolesti (amputacije su posljedice dijabetesa). Bez obzira na uzrok nastanka invaliditeta svima bi trebala biti dostupna ista prava kao fizikalna rehabilitacija i odgovarajuća pomagala koja su personalizirana (po mjeri i potrebi svake OSI), besplatna sa razumnim rokom trajanja.
Podržavate li reviziju civilnih i vojnih invalida i izjednačavanje njihovih materijalnih i ostalih prava?
M.Bandić 365: Naš stav je tu jasan. Jedno su prava stečena na temelju invaliditeta i potreba pojedinca. Zadovoljavanje potreba što se tiče liječenja i bilo koje podrške moraju biti potpuno jednaka. To znači - liječenje, pravo na pristupačnost, pomagala, asistenciju i sl. Drugo su statusna prava temeljem uzroka invaliditeta nastalog u vojsci, ratu, kao civilna žrtva rata i dr. Oni su svi zaslužili taj status i stoga im zajednica kojoj su dali sebe u određenom razdoblju treba osigurati određena prava.
Laburisti: Kategorije civilnih i vojnih invalida treba približiti u svim segmentima njihovog zbrinjavanja. Samo uvođenje inkluzivnog dodatka zahtijeva vještačenje po novom modelu, što je u svakom slučaju revizija.
Pametno: 3. (a i 4.) Sva prava osoba s invaliditetom trebala bi biti izjednačena bez obzira na to kako je do invalidnosti došlo. To se u Programu sasvim eksplicitno govori po pitanju invalidskih mirovina, a implicitno po pitanju svih OSI. Nadam se da su to odgovori koje ste tražili. Ukoliko imate još koje pitanje ili ispravku - slobodno se javite.
UPDATE: Nastavak sljedi
Davno je rekao Vlado Dapčević. Tako ja i funkcioniram, bar se trudim, iako me nekad baš i ne ide. Četiri lagana pitanja. Pa zar je to previše za buduće predstavnike naše vlasti, koje plaćaju porezni obveznici i svi drugi koji uredno pune državni proračun? Sastavio sam četiri pitanja i poslao strankama i koalicijama. Tri stranke odgovorile su okviru zadatih sedam dana i zavrjeđuju da njihove odgovore objavimo u cijelosti. HDZ i SDP su veliki i zašto bi se zajebavali s davanjem odgovora malima odnosno običnim biračima. Živi zid ovaj put nije poslao očekivano kvalitetan odgovor. MOST mi nije dao ni kontra rok. Ne bi to bio problem da OSI-a nema 9% u RH.
Na pristiglim odgovorima zahvaljujem i, kako sam napisao, prenosim ih u cijelosti dajući ih na sud javnsosti.
Molim Vas da objasnite koji je stav vaše stranke o trenutnom položaju OSI u RH?
M. Bandić 365: Stranka rada i solidarnosti od samog osnivanja kroz svoj naziv svjedoči da u Hrvatskoj treba puno toga promijeniti, ističući da je osnova dostojanstvenog života - rad i da jedino solidarnost pridonosi socijalnoj koheziji. Kroz tu prizmu položaj osoba s invaliditetom u RH je još uvijek marginaliziran. Unatoč značajnom unapređenju zakona, još je uvijek mali broj osoba s invaliditetom zaposlen. Malo ih se zapošljava radi krive percepcije sposobnosti ove skupine od strane poslodavaca, radi nižeg stupnja obrazovanja osoba s invaliditetom, a veliki problem su i zastarjela zanimanja, koja nisu u skladu sa zahtjevima tržišta. Nažalost, još uvijek je zanemariv broj osoba s invaliditetom, koje su uključene u visokoškolsko obrazovanje, što je apsolutno nepravedno, jer su one punopravni članovi zajednice. U pravilu, osobe s invaliditetom s visokim obrazovanjem nemaju prepreka u zapošljavanju. U društvu koje ima brojne predrasude, nažalost, u ovom trenutku, samo visokoobrazovani pojedinac s invaliditetom može parirati na tržištu, jer je uz znanje kroz studij stekao i samopoštovanje, ali i samopouzdanje.
Napominjemo da struka i same osobe s invaliditetom već desetak godina govore o nužnosti uvođenja tzv. inkluzivnog dodatka (obaveza ozakonjenja bila je u Zakonu o socijalnoj skrbi, no taj je članak izbačen u jednom od čestih promjena tog Zakona) za osobe koje ne mogu koristiti usluge u zajednici zbog invaliditeta. Inkluzivni dodatak predstavljao bi financijsku kompenzaciju za visoke troškove koje imaju osobe s invaliditetom, zbog nemogućnosti korištenja usluga u zajednici. To je svakako jedan od ključnih zadataka za nas u sljedećem razdoblju.
Ističemo još jednu komponentu, a to je pitanje rane podrške obiteljima (rane intervencije) obiteljima djece s teškoćama u razvoju. Naime, Grad Zagreb, u mnogočemu odskače od ostalih dijelova Hrvatske, kada se radi o ovom specifičnom području, jer su u njemu koncentrirane ustanove i službe koje pružaju maksimalnu podršku obiteljima. No, nije svugdje tako. Postoje sredine gdje su roditelji od samog početka saznanja za djetetovu teškoću prisiljeni lutati i tražiti razne mogućnosti u velikim gradovima, pa su tako suočeni s velikim financijskim opterećenjima. To je jedan od naših važnih ciljeva – osigurati stručnu i pravilno raspoređenu stručnu podršku, koja će roditeljima i djeci, uz niz ranih intervencija u zajednici, pružiti podršku i sigurnost u njihovim obiteljskim kompetencijama.
Isto tako, ne trebamo posebno elaborirati da su još uvijek arhitektonsko-građevinske i komunikacijske prepreke najčešće barijere koje sprječavaju puno uključivanje osoba s invaliditetom u društvo i da ćemo na tome sustavno nastaviti raditi na cijelom području RH. Uz to, organizacije koje zastupaju osobe s invaliditetom nisu sustavno financirane, nametnute su im socijalne usluge i time im je na svojevrsni način onemogućimo snažnije utjecanje na društvo.
Laburisti: Položaj OSI u RH daleko je od Europske prakse. Hrvatska nema sustav koji bi se ravnopravno, konstantno i pošteno brinuo o osobama s invaliditetom i njihovim obiteljima. Obitelj koja ima podršku zajednice u skrbi za svoga člana lakše će podnijeti svoje obaveze, neće postati disfunkcionalna niti će biti prisiljena tražiti institucionalni smještaj. Za sve nas zdrave ili nemoćne, najbolje je obiteljsko okruženje.
Pametno: Položaj osoba s invaliditetom nije dovoljno dobar (unatoč određenim poboljšanjima) i u programu stranke postoji niz mjera socijalne i ekonomske politike koje bi trebale raditi na poboljšanju položaja.
Osobne invalidnine nisu mijenjane desetak godina, trenutno iznose 1250 kn maksimalno. Planirate li povećavati i na koji način? Da posjetim: Pravo na osobnu invalidninu se priznaje osobi s teškim invaliditetom ili drugim teškim trajnim promjenama u zdravstvenom stanju, u svrhu zadovoljavanja njezinih životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice. Je li navedeni iznos dovoljan za sve navedeno?
M. Bandić 365: Moramo priznati da je iznos uistinu jednak godinama i da je nedostatan. To je u stvari krivo tumačeno pravo osobe. Ono predstavlja korijen gore spomenutom inkluzivnom dodatku. Navedeno se pitanje mora riješiti donošenjem Zakona o inkluzivnom dodatku kojim će se definirati kompenzacijski novac za invaliditet, a koji će se temeljiti na potrebama osobe s invaliditetom (razini potrebne podrške), njezinim preostalim sposobnostima te uvjetima koje osigurava lokalna zajednica. Naime, u tome veliku ulogu igra Jedinstveno tijelo vještačenja, koje treba dati objektivno rješenje iz kojeg proizlaze prava u svim sustavima.
Laburisti: Osobna invalidnina, doplatak za pomoć i njegu, naknada do zaposlenja te doplatak za djecu s težim oštećenjima zdravlja već je trebao od 1.1.2014. zamijeniti inkluzivni dodatak kao novo materijalno pravo. Zakon o inkluzivnom dodatku i Zakon o jedinstvenom tijelu vještačenja od 1. 1. 2015. nisu još zaživjeli u praksi.
Sada se invaliditet osobe određuje postotkom invaliditeta, što ne postoji nigdje u Europskoj uniji. Pri određivanju stupnja invaliditeta ne procjenjuje se primarno funkcionalnost osobe , nego oštećenje.
Visina inkluzivnog dodatka ovisi o preostaloj sposobnosti osobe koja se vještači.
Predviđeno je sedam stupnjeva potpore, od najmanje do najveće, a o stupnju potrebne pomoći ovisiti će i iznos inkluzivnog dodatka.
Nova definicija prema formulaciji Svjetske zdravstvene organizacije kaže da je invaliditet “ograničenje ili smanjenje sposobnosti izvršenja neke fizičke aktivnosti ili psihičke funkcije primjerene životnoj dobi osobe i odnosi se na sposobnosti koje su općeprihvaćene kao bitni sastojci svakodnevnog života”.
Visina inkluzivnog dodatka varira od države do države. U ovom trenutku nije moguće reći koji bi bio njegov točan iznos, ali mislimo da bi se trebao uskladiti barem sa visinom minimalne plaće u RH.
Pametno: Materijalno stanje OSI mora se poboljšati, za sada dvije mjere idu u tom smjeru: a. Povećanje neoporezivog dijela prihoda za obitelji s OSI (i inače bi se neoporezivi dio prihoda trebao povećati na 3600 kn, ali bi se kod obitelji s OSI on još povećao). b. Osobama s invaliditetom koje bi imale neko zaposlenje ne bi se automatski ukidala socijalna pomoć (premda bi se smanjivala s obzirom na prihode) Možda u kontekstu ovoga pitanja treba iskreno reći da Pametno ne obećava olako povećanje mirovina, invalidnina, itd. nego predlaže mjere za oživljavanje gospodarstva i porezne reforme koje bi imale za učinak i povećanje ovih primanja. Osobno, tko god bi vam rekao da će npr. povećati invalidnine za npr. 50% - ne zna što govori. Ali provođenje temeljnih mjera gospodarske politike trebale bi imati kumulativno pozitivan utjecaj i na povećanje materijalne sigurnosti OSI.
Jeste li u programu predvidjeli civilne invalide zbog bolesti i njihova prava, osim u socijalnom dijelu?
M. Bandić 365: Primjerice, u Gradu Zagrebu osobe s invaliditetom su dobro došle, osigurana im je pristupačnost i mobilnost, jer moraju imati osiguranu dostupnost gradskim institucijama, odgojno-obrazovnim institucijama, dostupan im je gradski i specijalizirani prijevoz. Radi se puno na zapošljavanju osoba s invaliditetom, a kada govorimo o odgoju i obrazovanju, naglasak je uvijek na inkluzivnom obrazovanju (npr. pomoćnici u nastavi), osiguranju niza dodatnih zdravstvenih usluga, podršci programima kulture i sporta i dr.
U programu stranke držimo se zakonskih obaveza, prije svega Konvencija o pravima osoba s invaliditetom koja kroz 51. članak pokazuje da je pitanje invaliditeta uključeno u sve sektore što znači to je obvezujuće za sve i svakoga. Tako moramo promatrati i rješavati pitanja osoba s invaliditetom. Posebice to naglašavamo jer nakon deset godina stupanja na snagu Konvencije, nitko ne smije reći da nije upoznat, a još manje da je ne primjenjuje. Naš cilj je snažnija primjena članaka Konvencije, koje će osigurati ravnopravno društvo, odnosno, punopravno sudjelovanje svih članova društva.
Laburisti: Kod “civilnih invalida” razlog nastanka invaliditeta može biti različit, npr. netko ima urođeno oštećenje, netko je stradao u prometu, netko je stradao na poslu a neka oštećenja su posljedica bolesti (amputacije su posljedice dijabetesa). Bez obzira na uzrok nastanka invaliditeta svima bi trebala biti dostupna ista prava kao fizikalna rehabilitacija i odgovarajuća pomagala koja su personalizirana (po mjeri i potrebi svake OSI), besplatna sa razumnim rokom trajanja.
Podržavate li reviziju civilnih i vojnih invalida i izjednačavanje njihovih materijalnih i ostalih prava?
M.Bandić 365: Naš stav je tu jasan. Jedno su prava stečena na temelju invaliditeta i potreba pojedinca. Zadovoljavanje potreba što se tiče liječenja i bilo koje podrške moraju biti potpuno jednaka. To znači - liječenje, pravo na pristupačnost, pomagala, asistenciju i sl. Drugo su statusna prava temeljem uzroka invaliditeta nastalog u vojsci, ratu, kao civilna žrtva rata i dr. Oni su svi zaslužili taj status i stoga im zajednica kojoj su dali sebe u određenom razdoblju treba osigurati određena prava.
Laburisti: Kategorije civilnih i vojnih invalida treba približiti u svim segmentima njihovog zbrinjavanja. Samo uvođenje inkluzivnog dodatka zahtijeva vještačenje po novom modelu, što je u svakom slučaju revizija.
Pametno: 3. (a i 4.) Sva prava osoba s invaliditetom trebala bi biti izjednačena bez obzira na to kako je do invalidnosti došlo. To se u Programu sasvim eksplicitno govori po pitanju invalidskih mirovina, a implicitno po pitanju svih OSI. Nadam se da su to odgovori koje ste tražili. Ukoliko imate još koje pitanje ili ispravku - slobodno se javite.
UPDATE: Nastavak sljedi
