Novinarstvo je samo zrcalni odraz stanja hrvatskoga društva i tek kada se (i ako se) društvo bitno promijeni, promijenit će se i mediji. Ne prije. Kao što se nije promijenilo niti ovih 28 godina kada si mogao birati između Coca-Cole (Večernji) i Pepsi Cole (Jutarnji). Čitatelji , konzumenti pisane riječi, polako ali sigurno, i tu oko papirnato plišane rodice, prelaze na jeftinije oblike dolaska do informacija.
Da li će tiskana izdanja medija nestati? Djelomično smo upoznati s nakladama novina, ali remitendama istih nismo. Posavska Hrvatska nekad je sama po sebi bila pojam. A danas je ostala jedini lokalni tiskani medij koji se može kupit na kioscima Ne kupujem je više dugo. Pročitam i pogledam samo zadnje strane, da spoznam da li je tko poznat otišao vidjeti da li ili ne postoji onostrano.
A novinari, takvi kakvi već jesu, naprosto pišu i rade samo ono što se od njih očekuje. Većina novinara mogla bi pisati i malo ozbiljnije članke ali se to od njih niti ne očekuje. Profesija kao takva je bagatelizirana, ukinute se redakcije (sportska, kultura, vanjskopolitička, gradska... jer se specijalizirani novinari moraju platiti a danas novinar npr. lifestyle rubrike mora napraviti/odraditi PR intervju s nekim od istaknutih kvazimudana i drndaroša), ukinuta su dopisništva, ukinuti su lektori... i tako već 28 godina. I bez svjetla na kraju tunela i bez skorih izgleda za neko bolje novinarstvo. A naše tržište je i tako maleno za neke ozbiljnije investicije. I tako tiskano novinarstvo odavno propada u cijelom svijetu a od digitalnih izdanja nema nekog velikog profita. Svi žele sve besplatno.
„Hrvatska nažalost pripada krugu zemalja sa slabijim predispozicijama za suočavanje s tim izazovima. Prema istraživanjima Centra za istraživanje medija i komunikacije na FPZG-u (CIM) Hrvatska pripada krugu europskih zemalja s publikama koje manje prate medije općenito i imaju niže povjerenje u medije, tradicionalno imaju niže naklade i čitanost tiska“, kaže Dina Vozab, koja je 2014. objavila analizu „Tisak u krizi“ o trendovima u hrvatskom tisku u razdoblju od 2008. do 2013. godine. „Broj i naklade dnevnih novina u konstantnom su padu. U razdoblju od 2009. do 2013. tržište je postalo siromašnije za troje novine, a ukupna je naklada od 2008. do 2013. pala za čak 53%. Pad naklada bio je najsnažniji u posljednjoj promatranoj godini – 2013. godine naklade su pale za 32% u odnosu na prethodnu godinu“, jedan je od nalaza istraživanja za koje su podaci o nakladama prikupljeni iz izvješća Hrvatske gospodarske komore (HGK). Stoga je tu i opaska da navedene podatke treba uzimati s rezervom jer ih predaju sami novinski izdavači, bez dodatne evaluacije, odnosno kontrole neovisne institucije.
Usprkos tome što se pad tiraža nastavio i u 2014. godini, prema posljednje ažuriranom izvještaju HGK, nakladnici su mahom prijavljivali veće planirane prosječne tiraže u ovoj godini. Za većinu izdavača u trenutku pisanja ovog teksta još nije bilo podataka o lani prosječno prodanim nakladama.
24 sata tako je u 2014. Imao nakladu iznad 90 tisuća ili dvostruko više od Večernjeg lista, koji je prijavio nakladu u prosjeku 49.500 primjeraka dnevno. Najnižu tiražu, prosječno manje od 20.000 primjeraka dnevno ima Novi list, čija je tiraža od 2010. do 2013. pala za 40 %. Taj negativan trend slijedi 24 sata kojem je čitanost u istom razdoblju pala za 37 %, a prati ih Večernji (35%), Slobodna (32%) i Jutarnji list (26%) ako promatramo samo dnevne novine.
Izvor: http://www.hnd.hr/naklade-dnevnih-novina-u-konstantnom-su-padu
„ Nema džabe ni u stare babe“. Remitenda predstavlja neprodane primjerke novina, koji su sve veći, a svi se hvale s čitanošću. Većina čita portale, a tu ima i kvantitete, ali kvalitete na kapaljku. Uostalom tko se još sječa Novog brodskog lista. Ferala i kvalitetnog i istraživačkog novinarstva u istima. Uostalom do prije par godina nitko nije znao što je sinkopa, a sad je svakodnevno doživljavamo gomilom zasuti gomilama informacija do kojih dolazimo putem lokalnih portala i interneta. Neprestani pad prodaje novine, tjera izdavače istih na Internet. Coca Cola je postao vecerni.hr, dok je Pepsi jutarnji.hr, a tu de ubacuje i sky cola dnevno.hr.
Izbor je na nama, prije desetak godina na wc se išlo s novinama, a danas wc s androidom. Tko će još dati desetak kn za novine, kad imamo index. hr, narod.hr i masu lokalnih portala, kojima su cilj klikovi, senzacija, a mane kvaliteta sadržaja. Jedino na moru kupujem Slobodnu, koju čitam, iako u njoj isto ne znam što da pročitam. Oglašavanje se polako, ali sigurno seli na Internet. Ne bi me iznenadilo ako u skoroj budućnosti ponude prve dvije rečenice, a za ostatak članka raznim PR navlakušama traže da platimo da pročitamo preostale tri rečenice.
Sam Mark Thompson, direktor New York Timesa, najavio je da će tiskano izdanje ovih novina izlaziti još desetak godina, kao i da je budućnost u digitalnim pretplatama.
"Novinsku revoluciju", kojoj možemo zahvaliti na bogatom dobu tiskanih izdanja, omogućila je dakako revolucija koju je pokrenuo Johannes Gutenberg sredinom 15. stoljeća izumivši tiskarsku tehniku. U skoroj budućnosti ćemo pregledavati po arhivima u digitalnom izdanju tražeći podatke iz tog vremena. S pseudodemokratskim medijima kao što su Facebook i Twitter, kraj tiskanih medija se samo ubrzava: teži se ne samo tome da se sazna sve o drugima, nego i tome da drugi saznaju sve o nama. A to odgovara današnjem izokrenutom odnosu medija i stvarnosti, gdje mediji stvaraju fiktivnu, a ne tek prikazuju realnu stvarnost.
Bez trošenja papira na novina dio šuma će ostati pošteđen. Bez pravog novinarstva nažalost ostajemo osakaćeni za potpune i kvalitetne sadržaje.
Da li će tiskana izdanja medija nestati? Djelomično smo upoznati s nakladama novina, ali remitendama istih nismo. Posavska Hrvatska nekad je sama po sebi bila pojam. A danas je ostala jedini lokalni tiskani medij koji se može kupit na kioscima Ne kupujem je više dugo. Pročitam i pogledam samo zadnje strane, da spoznam da li je tko poznat otišao vidjeti da li ili ne postoji onostrano.
A novinari, takvi kakvi već jesu, naprosto pišu i rade samo ono što se od njih očekuje. Većina novinara mogla bi pisati i malo ozbiljnije članke ali se to od njih niti ne očekuje. Profesija kao takva je bagatelizirana, ukinute se redakcije (sportska, kultura, vanjskopolitička, gradska... jer se specijalizirani novinari moraju platiti a danas novinar npr. lifestyle rubrike mora napraviti/odraditi PR intervju s nekim od istaknutih kvazimudana i drndaroša), ukinuta su dopisništva, ukinuti su lektori... i tako već 28 godina. I bez svjetla na kraju tunela i bez skorih izgleda za neko bolje novinarstvo. A naše tržište je i tako maleno za neke ozbiljnije investicije. I tako tiskano novinarstvo odavno propada u cijelom svijetu a od digitalnih izdanja nema nekog velikog profita. Svi žele sve besplatno.
„Hrvatska nažalost pripada krugu zemalja sa slabijim predispozicijama za suočavanje s tim izazovima. Prema istraživanjima Centra za istraživanje medija i komunikacije na FPZG-u (CIM) Hrvatska pripada krugu europskih zemalja s publikama koje manje prate medije općenito i imaju niže povjerenje u medije, tradicionalno imaju niže naklade i čitanost tiska“, kaže Dina Vozab, koja je 2014. objavila analizu „Tisak u krizi“ o trendovima u hrvatskom tisku u razdoblju od 2008. do 2013. godine. „Broj i naklade dnevnih novina u konstantnom su padu. U razdoblju od 2009. do 2013. tržište je postalo siromašnije za troje novine, a ukupna je naklada od 2008. do 2013. pala za čak 53%. Pad naklada bio je najsnažniji u posljednjoj promatranoj godini – 2013. godine naklade su pale za 32% u odnosu na prethodnu godinu“, jedan je od nalaza istraživanja za koje su podaci o nakladama prikupljeni iz izvješća Hrvatske gospodarske komore (HGK). Stoga je tu i opaska da navedene podatke treba uzimati s rezervom jer ih predaju sami novinski izdavači, bez dodatne evaluacije, odnosno kontrole neovisne institucije.
Usprkos tome što se pad tiraža nastavio i u 2014. godini, prema posljednje ažuriranom izvještaju HGK, nakladnici su mahom prijavljivali veće planirane prosječne tiraže u ovoj godini. Za većinu izdavača u trenutku pisanja ovog teksta još nije bilo podataka o lani prosječno prodanim nakladama.
24 sata tako je u 2014. Imao nakladu iznad 90 tisuća ili dvostruko više od Večernjeg lista, koji je prijavio nakladu u prosjeku 49.500 primjeraka dnevno. Najnižu tiražu, prosječno manje od 20.000 primjeraka dnevno ima Novi list, čija je tiraža od 2010. do 2013. pala za 40 %. Taj negativan trend slijedi 24 sata kojem je čitanost u istom razdoblju pala za 37 %, a prati ih Večernji (35%), Slobodna (32%) i Jutarnji list (26%) ako promatramo samo dnevne novine.
Izvor: http://www.hnd.hr/naklade-dnevnih-novina-u-konstantnom-su-padu
„ Nema džabe ni u stare babe“. Remitenda predstavlja neprodane primjerke novina, koji su sve veći, a svi se hvale s čitanošću. Većina čita portale, a tu ima i kvantitete, ali kvalitete na kapaljku. Uostalom tko se još sječa Novog brodskog lista. Ferala i kvalitetnog i istraživačkog novinarstva u istima. Uostalom do prije par godina nitko nije znao što je sinkopa, a sad je svakodnevno doživljavamo gomilom zasuti gomilama informacija do kojih dolazimo putem lokalnih portala i interneta. Neprestani pad prodaje novine, tjera izdavače istih na Internet. Coca Cola je postao vecerni.hr, dok je Pepsi jutarnji.hr, a tu de ubacuje i sky cola dnevno.hr.
Izbor je na nama, prije desetak godina na wc se išlo s novinama, a danas wc s androidom. Tko će još dati desetak kn za novine, kad imamo index. hr, narod.hr i masu lokalnih portala, kojima su cilj klikovi, senzacija, a mane kvaliteta sadržaja. Jedino na moru kupujem Slobodnu, koju čitam, iako u njoj isto ne znam što da pročitam. Oglašavanje se polako, ali sigurno seli na Internet. Ne bi me iznenadilo ako u skoroj budućnosti ponude prve dvije rečenice, a za ostatak članka raznim PR navlakušama traže da platimo da pročitamo preostale tri rečenice.
Sam Mark Thompson, direktor New York Timesa, najavio je da će tiskano izdanje ovih novina izlaziti još desetak godina, kao i da je budućnost u digitalnim pretplatama.
"Novinsku revoluciju", kojoj možemo zahvaliti na bogatom dobu tiskanih izdanja, omogućila je dakako revolucija koju je pokrenuo Johannes Gutenberg sredinom 15. stoljeća izumivši tiskarsku tehniku. U skoroj budućnosti ćemo pregledavati po arhivima u digitalnom izdanju tražeći podatke iz tog vremena. S pseudodemokratskim medijima kao što su Facebook i Twitter, kraj tiskanih medija se samo ubrzava: teži se ne samo tome da se sazna sve o drugima, nego i tome da drugi saznaju sve o nama. A to odgovara današnjem izokrenutom odnosu medija i stvarnosti, gdje mediji stvaraju fiktivnu, a ne tek prikazuju realnu stvarnost.
Bez trošenja papira na novina dio šuma će ostati pošteđen. Bez pravog novinarstva nažalost ostajemo osakaćeni za potpune i kvalitetne sadržaje.
