„Nijemac umro pokazujući da je besmrtan“, „Krava propala kroz krov na glavu Turčinu koji je igrao domino“, „Častio rakijom, ubio sjekirom“, „Ljubitelj vješanja objesio prijatelja“, „Pronađeno 90 mrtvih pitona, od kojih su neki bili mrtvi“, „Poslao ga je u pizdu m…“, “Osmoškolci ubili boga u vjeroučiteljici“, „Provalio u vrtić i zlatnu ribicu nabio na čačkalicu“, samo su neki od naslova koje ste posljednjih godina mogli pročitati u hrvatskim tiskovinama, a koje smo marljivo skupljali i donosimo vam ih na ovom mjestu, gdje ćemo se prisjetiti i nekih burleski s hrvatskih sudova
U pozadini (inače ozbiljnih) sudskih postupaka nerijetko se „valjaju“ i komičnije scene. Glasnogovornik zagrebačkog Županijskog suda Krešimir Devčić, između ostalog, informirajući predstavnike medija o pritvorskim rješenjima, ističe kako je „odluku donio sudac istrage“. A taj je sudac istrage zapravo Krešimir Devčić. Na istom je sudu, inače, nedavno dovršeno „suđenje desetljeća“ - optuženicima za ubojstvo Ive Pukanića i Nike Franjića. Na jednom od ročišta okrivljeni Bojan Gudurić je zatražio sutkinji Ivani Kršul da ne unosi u zapisnik ništa što kaže njegov branitelj po službenoj dužnosti! Kao organizator ubojstva je, pak, u „paralelnom“ beogradskom postupku optužen Sreten Jocić (zvani Joca Amsterdam), koji je u (nad)naslovu Slobodne Dalmacije bio „prekršten“ u „Joca Sretenović“. Dodajmo ovome kako je Jocića svjedok Ratko Knežević na (zagrebačkom) suđenju oslovio sa „gospodin Amsterdam“.
Sutkinja Kršul je „vodila“ i „predmet Maestro“ (korupcija u Hrvatskom fondu za privatizaciju), u kome je jedan od USKOK-ovih pouzdanika bio i Rus Mihael Mošnogorski. On je, između ostalog, na pojedine upite da li se sjeća, odgovarao: „Nisam sjećam“. Sudac Ivan Turudić, koji je bio predsjednik sudskog vijeća u postupku protiv otmičara sina Vladimira Zagorca, nekoliko je puta „izmamio“ smijeh u sudnici. Tako je, na opasku optuženog Hrvoja Petrača kako je Zagorec imao samo njega, uzvratio: „Siroče!“ Potom je, nakon Petračeve izjave kako je u vrijeme otmice (za koju je krivnju na sebe preuzeo njegov sin Novica) bio na službenom putu u inozemstvu, Turudić navedenom okrivljeniku postavio pitanje: - „Jeste li gledali film Otac na službenom putu?“. A kad je Snježana Šiprak u svjedočkom iskazu ustvrdila da ne smije govoriti o raketnom sustavu S-300 jer je to vojna tajna, navedeni sudac joj je poručio: „Pa o tome još jedino nije pisala Modra lasta“.
Na sudskim se procesima (također na zagrebačkom Županijskom sudu), inače, moglo čuti i kako će se „zatražiti dopis od Policijske uprave Ličko-moslavačke“, zatim prijedlog obrane (u završnoj riječi) da se optuženiku kao olakotna okolnost uzme to što je bez roditelja (a sudilo mu se za ubojstvo oca i majke). Jedan je oštećenik, pak, kazao kako ga je optuženik udario „bezbolnom palicom“. Ekscentrični „kiropraktičar“ Anto Pavlović je imao više ispada zbog kojih je završio u zatvoru. U slučaju premlaćivanja jednog župnika ispričao je na sudu kako ga je htio „centrirati“, što je ovaj odbio. – „Udario sam ga u međunožje da mu dam do znanja da je 'Mladi Uskrs', nakon toga sam ga udarao bičem, a onda sam čuo glas Sai Babe: 'Ma pusti ga u pizdu materinu'“, kazao je Pavlović.
Tijekom rasprave na svojevremenom suđenju Vinku Sindičiću, na iskaz svjedoka: „Prođe vrijeme, prođe rok“, sudac Damir Kos je uzvratio: „Eto vraga, skok na skok“. Problema je svojevremeno (prije „kompjuterizacije“) bilo sa sudskim zapisnicima, jer su bili puni „tipfelera“. Tako je, na primjer, umjesto „tužitelj predlaže“, znalo pisati: „tužitelj prdiilaže“. No, to je „dječja igra“ u odnosu na crnokronikaške medijske napise. „Umjesto lisicu ustrijelio vlastitu stražnjicu“, „Upao u septičku jamu i utopio se u sadržaju“, „Četiri čovjeka pretukla Bosanca“, „Ubo ženu, a žali za ovcama“, samo su neki od brojnih novinarskih „bisera“, o kojima je Lupiga već pisala, no nije ih naodmet ponovno navesti. U jednim je novinama, u potpisu pod sliku, stajalo: „Umirovljenici na klupama, a groblja zjape prazna“.
„Nasekirao majku“ (ubojstvo sjekirom), „Diplomirani kriminalac macolom ubio znanca“, „Ubila muža kuhinjskom krpom“, „Nijemac umro pokazujući da je besmrtan“, „Česi umiru plivajući“, „Krava propala kroz krov na glavu Turčinu koji je igrao domino“, nastavak je niza „lapsusa“. Pisalo „se“ i ovo: „Kopao nos trčeći, pa pao i iskopao oko“, „Častio rakijom, ubio sjekirom“, „Koza zaklana, jarići pokradeni“, „Ljubitelj vješanja objesio prijatelja“, „…Policijskim očevidom utvrdit će se je li smrt nastupila prije ili poslije vješanja“, „Pronađeno 90 mrtvih pitona, od kojih su neki bili mrtvi“. Dodajmo ovome još neke tiskovne „uratke“: „Poslao ga je u pizdu m…“, „Pukla zora, on uzvratio“, „Policajac da sam ja, a ti da si dama u nevolji“, „… Prouzročio je prometnu nesreću automobilom zagrebačke registracije ST…“, „Nešto joj međ nogama mrda“ (zmija ženi prošla kroz suknju), „On htio, ona neće“ (pokušaj silovanja), „Neimenovani policijski službenik M.S.(39)“, Osmoškolci ubili boga u vjeroučiteljici“, „Provalio u vrtić i zlatnu ribicu nabio na čačkalicu“.
Televizijski su „čitači vijesti“, pak, znali reći: „U Holandiji u saobraćajnoj nesreći poginulo osam osoba, od čega troje teže“, „Jučer u Izraelu, u prometnoj nesreći dva mrtva i tri poginula“, „Među deset poginulih ima i dosta teško ozlijeđenih“… U policijskim je izjavama i priopćenjima, također, bilo svega i svačega. Evo pojedinih „umotvorina“: „Privredni je kriminal u porastu 18,5 posto, no to ne znači da ga ima više“; „Umro je od smrti“; „Osumnjičeni za ubojstvo je V.Ž. zvani K.“; Liječnici su pokušali s reinkarnacijom“ (radilo se, zapravo, o reanimaciji); „Očevid je obavila istražna sutkinja Mirjana Hrga“ (umjesto Mirjana Rigljan); „U Zagrebu nema mafijaških ubojstava, riječ je o profesionalno izvedenim ubojstvima čiji su počinitelji najvjerojatnije iz skupina organiziranog kriminala“…
Dodajmo na kraju kako je, obzirom na brojne afere koje sustižu (i prestižu) jedna – drugu, Hrvatska općenito pretvorena u crnu kroniku pa se stječe dojam kako (citirajmo jedan naslov u sportskoj rubrici Slobodne Dalmacije) - „SVE ODE U SUĆURAC“.
U pozadini (inače ozbiljnih) sudskih postupaka nerijetko se „valjaju“ i komičnije scene. Glasnogovornik zagrebačkog Županijskog suda Krešimir Devčić, između ostalog, informirajući predstavnike medija o pritvorskim rješenjima, ističe kako je „odluku donio sudac istrage“. A taj je sudac istrage zapravo Krešimir Devčić. Na istom je sudu, inače, nedavno dovršeno „suđenje desetljeća“ - optuženicima za ubojstvo Ive Pukanića i Nike Franjića. Na jednom od ročišta okrivljeni Bojan Gudurić je zatražio sutkinji Ivani Kršul da ne unosi u zapisnik ništa što kaže njegov branitelj po službenoj dužnosti! Kao organizator ubojstva je, pak, u „paralelnom“ beogradskom postupku optužen Sreten Jocić (zvani Joca Amsterdam), koji je u (nad)naslovu Slobodne Dalmacije bio „prekršten“ u „Joca Sretenović“. Dodajmo ovome kako je Jocića svjedok Ratko Knežević na (zagrebačkom) suđenju oslovio sa „gospodin Amsterdam“.
Sutkinja Kršul je „vodila“ i „predmet Maestro“ (korupcija u Hrvatskom fondu za privatizaciju), u kome je jedan od USKOK-ovih pouzdanika bio i Rus Mihael Mošnogorski. On je, između ostalog, na pojedine upite da li se sjeća, odgovarao: „Nisam sjećam“. Sudac Ivan Turudić, koji je bio predsjednik sudskog vijeća u postupku protiv otmičara sina Vladimira Zagorca, nekoliko je puta „izmamio“ smijeh u sudnici. Tako je, na opasku optuženog Hrvoja Petrača kako je Zagorec imao samo njega, uzvratio: „Siroče!“ Potom je, nakon Petračeve izjave kako je u vrijeme otmice (za koju je krivnju na sebe preuzeo njegov sin Novica) bio na službenom putu u inozemstvu, Turudić navedenom okrivljeniku postavio pitanje: - „Jeste li gledali film Otac na službenom putu?“. A kad je Snježana Šiprak u svjedočkom iskazu ustvrdila da ne smije govoriti o raketnom sustavu S-300 jer je to vojna tajna, navedeni sudac joj je poručio: „Pa o tome još jedino nije pisala Modra lasta“.
Na sudskim se procesima (također na zagrebačkom Županijskom sudu), inače, moglo čuti i kako će se „zatražiti dopis od Policijske uprave Ličko-moslavačke“, zatim prijedlog obrane (u završnoj riječi) da se optuženiku kao olakotna okolnost uzme to što je bez roditelja (a sudilo mu se za ubojstvo oca i majke). Jedan je oštećenik, pak, kazao kako ga je optuženik udario „bezbolnom palicom“. Ekscentrični „kiropraktičar“ Anto Pavlović je imao više ispada zbog kojih je završio u zatvoru. U slučaju premlaćivanja jednog župnika ispričao je na sudu kako ga je htio „centrirati“, što je ovaj odbio. – „Udario sam ga u međunožje da mu dam do znanja da je 'Mladi Uskrs', nakon toga sam ga udarao bičem, a onda sam čuo glas Sai Babe: 'Ma pusti ga u pizdu materinu'“, kazao je Pavlović.
Tijekom rasprave na svojevremenom suđenju Vinku Sindičiću, na iskaz svjedoka: „Prođe vrijeme, prođe rok“, sudac Damir Kos je uzvratio: „Eto vraga, skok na skok“. Problema je svojevremeno (prije „kompjuterizacije“) bilo sa sudskim zapisnicima, jer su bili puni „tipfelera“. Tako je, na primjer, umjesto „tužitelj predlaže“, znalo pisati: „tužitelj prdiilaže“. No, to je „dječja igra“ u odnosu na crnokronikaške medijske napise. „Umjesto lisicu ustrijelio vlastitu stražnjicu“, „Upao u septičku jamu i utopio se u sadržaju“, „Četiri čovjeka pretukla Bosanca“, „Ubo ženu, a žali za ovcama“, samo su neki od brojnih novinarskih „bisera“, o kojima je Lupiga već pisala, no nije ih naodmet ponovno navesti. U jednim je novinama, u potpisu pod sliku, stajalo: „Umirovljenici na klupama, a groblja zjape prazna“.
„Nasekirao majku“ (ubojstvo sjekirom), „Diplomirani kriminalac macolom ubio znanca“, „Ubila muža kuhinjskom krpom“, „Nijemac umro pokazujući da je besmrtan“, „Česi umiru plivajući“, „Krava propala kroz krov na glavu Turčinu koji je igrao domino“, nastavak je niza „lapsusa“. Pisalo „se“ i ovo: „Kopao nos trčeći, pa pao i iskopao oko“, „Častio rakijom, ubio sjekirom“, „Koza zaklana, jarići pokradeni“, „Ljubitelj vješanja objesio prijatelja“, „…Policijskim očevidom utvrdit će se je li smrt nastupila prije ili poslije vješanja“, „Pronađeno 90 mrtvih pitona, od kojih su neki bili mrtvi“. Dodajmo ovome još neke tiskovne „uratke“: „Poslao ga je u pizdu m…“, „Pukla zora, on uzvratio“, „Policajac da sam ja, a ti da si dama u nevolji“, „… Prouzročio je prometnu nesreću automobilom zagrebačke registracije ST…“, „Nešto joj međ nogama mrda“ (zmija ženi prošla kroz suknju), „On htio, ona neće“ (pokušaj silovanja), „Neimenovani policijski službenik M.S.(39)“, Osmoškolci ubili boga u vjeroučiteljici“, „Provalio u vrtić i zlatnu ribicu nabio na čačkalicu“.
Televizijski su „čitači vijesti“, pak, znali reći: „U Holandiji u saobraćajnoj nesreći poginulo osam osoba, od čega troje teže“, „Jučer u Izraelu, u prometnoj nesreći dva mrtva i tri poginula“, „Među deset poginulih ima i dosta teško ozlijeđenih“… U policijskim je izjavama i priopćenjima, također, bilo svega i svačega. Evo pojedinih „umotvorina“: „Privredni je kriminal u porastu 18,5 posto, no to ne znači da ga ima više“; „Umro je od smrti“; „Osumnjičeni za ubojstvo je V.Ž. zvani K.“; Liječnici su pokušali s reinkarnacijom“ (radilo se, zapravo, o reanimaciji); „Očevid je obavila istražna sutkinja Mirjana Hrga“ (umjesto Mirjana Rigljan); „U Zagrebu nema mafijaških ubojstava, riječ je o profesionalno izvedenim ubojstvima čiji su počinitelji najvjerojatnije iz skupina organiziranog kriminala“…
Dodajmo na kraju kako je, obzirom na brojne afere koje sustižu (i prestižu) jedna – drugu, Hrvatska općenito pretvorena u crnu kroniku pa se stječe dojam kako (citirajmo jedan naslov u sportskoj rubrici Slobodne Dalmacije) - „SVE ODE U SUĆURAC“.
