Pa Grbiću Grbiću, Bože mili lupetanja! Nešto bi pisao o meni, a pojma nemaš. Što se može, zadatak je zadatak, a i treba nekoga odstrijeliti. Lovostaj ne vrijedi. Neprijatelja je sve manje, a valja svakako iskoristiti sav arsenal užasa devedesetih dok još ide. Previše se ljudi mire i surađuju, pa ajd svako malo benzina, neprerađenog. Previše se to kreće prema nekom normalnom životu. A što će nam on? Samo će past naklada, a to nije prihvatljivo.

Načitao se Grbić nešto mojih tekstova po knjižicama, uzeo samo ono što mu odgovara i treba, a ono drugo, prema dobroj metodi enkavede pressa zanemario. Citira, prokazuje i puca od jala. I nema što, nego udri po 'Zrinskome'.

Ja sam eto ponosan što mi u zagrebačkom HNK ‘Zrinski’ ide već 21 godinu, a ‘Ero s onoga svijeta’ 22. Igraju i u Splitu obje predstave. Te moje predstave naših dviju najboljih i najslavnijih opera opstaju desetljećima na hrvatskim pozornicama. I uvijek su pune. To je daleko prešlo brojku od sto tisuća gledatelja. Meni dosta. (Onaj Hazjajin u Rijeci i njegov ćato skinuli su i jednu i drugu operu. Skidaju oni, po kratkom postupku, bez suđenja, prema nahođenju i podobnosti. ‘Demokratski i odgovorno’.) A Grbići mrče po papiru i evo obavještavaju nas o svojim velikim znanstvenim otkrićima glede nacionalne opere. Nekako mislim da bi Grbić skidao i zabranjivao te 'Zrinske' da može, ej, da je njemu… A onda bi došla na red svakovrsna nacionalna literatura, opere, baleti i knjige koje bi Grbić prvo dobro pročešljao,svega ima po tom devetnaestom stoljeću, ne samo u Hrvata, ma pol Europe zahvatio neki ‘preporod’. Izbacio bi Grbić neprikladne odlomke, preradio, izmontirao i tek onda prikazivao. Ja razumijem da je Frljo zavidan i jalan, jer nikako da se pomakne od kratkih skečeva za šačicu publike, pa mora svako malo negdje pronaći nekog neprijatelja. Bude koja naslovnica, padne nagradica, eto, živi se, plaćica intendantska, priredba koja za uži krug gledatelja… To razumijem. Ali što li si ti Grbiću htio reći uopće? Prokazati zločinca? Staviti mi žutu traku oko ruke? Ja radim svoj posao, ne posao, poziv, iz uvjerenja. I volim ga. Bez zadatka da pucam po nekome ovako kao ti. Inauguraciju sam radio s veseljem. I ne bih radio neku drugu. A osim toga za razliku od skeč majstora – ja to ZNAM raditi.

Onaj moj razgovor iz 1991. je dam se kladit deset na jedan, srpskoj strani poslan iz Hrvatske. Srbima ja nisam nikakav problem, niti su oni meni, dapače, uopće ne znam i ne zanima me tko je tko i čiji je. Ovakve kao ti i Frljo bome zanima i broje. I ponovit ću, zadnji put – nisam ja ponosan na te svoje rečenice iz 1991., ali u kontekstu vremena, one su nikakve prema onome što se događalo. Kad ti pogine nekoliko poznatih i prijatelja, nisi baš raspoložen za politički ekumenizam. Ma, ne kužiš ti to Grbiću ništa, mislim, kužiš, ali bolje je ovako – skraćenom sačmaricom, pa što pogodi, pogodi, važno je da se kuha vatrica mržnje.

Sjetio sam se scene iz ‘Schindlerove liste’ kad Amon Goeth (Ralph Fiennes) onako iz zabave puca na zatvorenike u konc-logoru. Upravo tako se puste neki ljudi na ledinu, izmisli im se kontekst, premonitra ih se, ubaci malo logora, štampa ih se na gaće i strijelja po njima. Lijepo li je zamisliti me negdje na ledini, Jarunu, pred nišanom tastature, a ‘Grbiću’?! I kao svjež izdanak upravo onoga protiv čega imaš iluziju da se mrčeći papir boriš, ti pišeš ovakve jeftine ‘linč tekstove’. Pa sretno ti bilo u toj samoobmani.

Koristim prigodu da obavijestim redakciju da je 19.2. u zagrebačkom HNK na rasporedu ‘Nikola Šubić Zrinjski’. Ne mogu ponuditi besplatne karte, jer njima ne raspolažem, ali pretpostavljam da bi se na veći, organizirani posjet cijele redakcije mogao dobiti i popust. Dođite – vidjet ćete da se ne radi o povampirenom ustaštvu skrivenom iza paravana nacionalne opere. Krasna je glazba, romantična priča, vrsni pjevači. Dobro vidjeti, više onako, zbog općeg obrazovanja. Povedite Grbića.