'Osta bi ja, ali nema ovdi nade. U Hrvatskoj caruju krađa i laž', riječi su učenika srednje strukovne škole iz Dalmacije u okviru istraživanja o odrastanju i školovanju u doba pandemije, a tijekom travnja proveo ga je Institut za društvena istraživanja u Zagrebu. Riječi su to ubojitije od svih umnih političkih komentara o situaciji u kojoj se nalazi hrvatsko društvo. Oštrica noža natopljena preranim razočaranjem. Bez povjerenja u ljude koje vide na različitim ekranima već u adolescentskoj dobi odustaju od zemlje koju vole i koju će iz Galwaya, Essena ili Utrechta i dalje voljeti 'na daljinu'.
Afera iz prethodnog tjedna, u kojoj je uhićeno petero 'uglednih' građana zbog malverzacija prirodnim plinom, pomoću kojih su oštetili Inu za nevjerojatan iznos od milijarde kuna, osnažit će uvjerenje ljudi različitih generacija i ideoloških pozicija da je od poštenog i vrijednog rada ovdje bolje krasti i lagati. Izvršna vlast ima kratkotrajni prozor u kojem može radikalno djelovati, ali je pitanje ima li snage i vizije za takvo što.
U podjeli uloga u filmu 'Velika hrvatska plinska pljačka' sudjelovali su menadžer srednjeg ranga naftne kompanije, njegov otac umirovljenik, aktivan u župi i poznat po pomaganju Crkvi, agilni poduzetnik, direktorica regionalne energetske firme i odvjetnik 'toliko cijenjen' da je dogurao do toga da vodi odvjetničku komoru. Petero uhićenih Uskok sumnjiči za zločinačko udruženje, zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju, pomaganje u tom nedjelu i pranje novca. Novac koji su namaknuli dovoljan je za 300 života, a oni su taj jedan koji imaju (ali i onaj svojih bližnjih) zauvijek obilježili preprodajom plina u vrijeme prijetnje energetskim armagedonom.
Ljudska pohlepa često nema granica, to je barem trebao znati umirovljenik ako je pažljivo čitao Bibliju i slušao propovijedi na nedjeljnoj misi. U pozadini svega nazire se politički kontekst koji je posebno ugrožavajući za vladajuću stranku te međunarodna dimenzija s mađarskim partnerom, također pupčanom vrpcom vezanim uz Orbanovu vlast, s kojom ovdašnja politika, bez obzira na otvorene teritorijalne i ekonomske pretenzije, ima toplo-hladni odnos. U tom filmu, čiji rasplet tek trebamo dočekati, prosječan gledatelj ima osjećaj da je sve scene već vidio. Dok trpamo kokice uz scene marice iz koje vremešni penzioner nakon što je pokrao novac novinarima viče 'lešinari', udaraju nas napadi bijesa i gađenja, a mnogi roditelj razmišljaju o pakiranju torbi za te naše klince da odu 'negdi' gdje, premda sigurno postoje, u tolikoj mjeri ne caruju krađa i laž.
'Osjećam se bijesan', u reakciji na aferu rekao je predsjednik Vlade Andrej Plenković. Činio se iskrenim naročito u nastavku u kojem je poručio: 'Pojeo sam da ne kažem čega ovih godina, mahom tuđih.' Upravo tako se osjeća velika većina građanki i građana Republike Hrvatske kada vide da se zemlju, za koju su mnogi dali ono najvrjednije što imaju, kontinuirano i bezočno pljačka. Tu je pljačku od kriminalne privatizacije, u kojoj je pokradeno, uništeno i obezvrijeđeno mnogo toga što se desetljećima gradilo, do ovih zadnjih kokošarskih prevara s velikim iznosima u velikoj mjeri izravno ili posredno omogućila politika. 'Ovdi kod nas moraš se učlanit u stranku da imaš posao. Kakvo smo mi sranje napravili od takve zemlje', nadovezala se kolegica iz 3F.
Hrvatska je politika najveći izvor izmeta koji nam se svakodnevno servira, bez obzira na to jeste li premijer ili srednjoškolka u Šibeniku. Ako ni zbog koga drugoga, onda zbog srama pred tim mladim ljudima trebalo bi učiniti sve da se promijene ustaljeni obrasci ponašanja i toleriranja krađe i laži. Krađa i laž za 'društveno zdravlje' su poput agresivnog karcinoma. Terapija nužno mora biti radikalna.
Gušenje da ne kažem čime nije dostojan način umiranja.
