RENE BITORAJAC ovih je dana vjerojatno presretan jer stigla mu je i Službena potvrda o normalnosti koje na tjednoj bazi izdaje ordinacija dr. Velimira Bujanca.
Naime, svakog tjedna, Bujanec i njegov tim pomno izabranih stručnjaka sastaje se u studiju kako bi sat vremena vijećali i odlučili o novom imenu koje će dodati na listu "Mrzitelja Hrvatske i sveg hrvatskog" i tako, nenamjerno i mimo njihova znanja, dali i potvrdu da ste učinili nešto duhovito, satirično ili samo normalno.
Bitorajac se ovog puta našao na dnevnom redu ovog mccarthyjevskog Vijeća za detekciju i prokazivanje komunista u sastavu Velimir Bujanec i Božidar Alić što njegov "slučaj" čini najmanje dvostruko normalnijim, a ako vam je njegova pjesmica dosad bila samo duhovita, dopustite Bujancu i Aliću da je učine urnebesnom.
Samo Velimir Bujanec, voditelj Bujice
Nažalost, priča je odavno prestala biti smiješna, a mediji bi u ovoj fazi već zaista trebali prestati isticati Bujančevo plaćanje seksa kokainom kao neko "dno dna" njegove karijere jer to već odavno nije najgore što je učinio.
Ne trebaju vam kokain i prostitutke, dovoljno je reći: "Velimir Bujanec, voditelj Bujice".
Plaćao je seks kokainom? Da, i? Dok se mi trudimo ocrniti ga nekom prastarom pričom, Bujanec je u istoj emisiji mrtav-hladan objavio adresu čovjeka protiv kojeg huška svoje gledatelje. Pritom je Bitorajac predstavljen poput klasičnog stripovskog zlikovca. Pola čovjek, pola Jugoslaven koji naoružan srpom i čekićem hara Zagrebom i snagom stotine partizana razvaljuje ulazna vrata poštenih hrvatskih stanova i prisvaja ih dok u isto vrijeme ismijava sve ono za što smo ginuli.
Dakle, spominjati kokain podjednako je promašeno kao i kritizirati Marinka Božića i ST zbog neke prastare kazne za nepropisno parkiranje.
Alo, dečko, lakše malo s tim govorom mržnje!
To što ovi ljudi rade je opasno. Ovo nije satirični osvrt, vraćanje istom mjerom ili glazbena kritika, ovo je huškanje protiv "Jugoslavena", "potomka partizana" i "rođaka srpskog admirala" koji neopravdano "živi u stanu vlasnika koji je ubijen". Ovo su mahom okidači koji kod prosječnog gledatelja Bujice izazivaju snebivanje, izgovaranje rečenice "što nam još ovi vragovi neće prirediti", klimanje glavom u znak neodobravanja, slušanje voditelja bez kritičkog odmaka, pojačano lučenje šovinizma i slične reakcije koje mogu dovesti do toga da se netko i prošeta do objavljene adrese.
Da stvar bude bizarnija, tijekom trajanja priloga prepunog optužbi za srbo-jugoslavenstvo, Bitorajac po ekranu skakuće odjeven u golemu šahovnicu što cijeli ovaj cirkus čini još luđim.
No, oni se ne trude biti smiješni. Ovi su ljudi smrtno ozbiljni. U njima je pjesma Renea Bitorajca pobudila iskrene emocije jer se drznuo dirnuti u njihovu "svetinju" - pravo da budu netolerantni, zatucani i nasilni, a da to nitko ne dovede u pitanje jer... Hrvatska. A u paketu dolazi i pozivanje na "povrijeđene domoljubne/vjerske osjećaje" i slične izmišljotine koje su zapravo nimalo uvijen način da kažete: "Smeta me, dakle, ne bi trebalo postojati".
Na kraju dana, Bitorajčeva namjera bila je ismijati i nasmijati, a Bujančeva ugroziti sigurnost osobe čije su ga riječi zasmetale. Cijelu priču opasnijom čini to što živimo u državi u kojoj se zajebancija doživljava kao govor mržnje, a "pazite što pričate" kao obračun s nasiljem.
Da, netko vas zaista može napenaliti ako mu se nije svidio vaš vic, vaša majica ili vaš stav, ali budite sigurni da to nisu oni koji se smiju s Bitorajcem već oni koji se pjene s Bujancem.
Kakva je to vradžbina? Laser, Velimire, laser
No, uzalud vam trud pjevači. Radi se o velikom problemu krajnje desnice koja gubi zdrav razum svaki puta kad netko pokuša biti duhovit na njihov račun. Obični će ljudi čuti, pročitati ili pogledati, zaključiti da ih boli kurac i nastaviti dalje kao da se ništa nije dogodilo. Jer nije. Ovi likovi ne.
Oni jednostavno ne mogu pojmiti da je netko sposoban kritički se osvrnuti na negativnosti vlastitog naroda, a da pritom ne zaluta na mračnu stranu gdje domoljublje postaje najcrnje udbaško jugoslavenstvo (ili što već). Kako je moguće u isto vrijeme voljeti vlastiti narod i prezirati njegovu zatucanost? Kako? Nemoguće. To mora biti UDBA, klasično jugoslavlje ili direktiva iz Beograda. Nema drugog objašnjenja.
Stoga, ne treba biti iznenađen kad isti ti ljudi ne mogu detektirati daleko složenije pojave. Humor i satira ih redovito zbunjuju jer radi se o desničarskom kriptonitu, kompleksnom obliku izražavanja koji ih gotovo redovito razdire iznutra i izaziva neopisivu frustraciju i unezvijerenost.
Jeste li ikad zajebavali mačku laserom? Identična se stvar događa ovim likovima kad prema njima usmjerite zrake zajebancije. Vide točku koja se miče, ali ne mogu dokučiti zašto je tu, tko ju je poslao i o čemu se zapravo radi pa uokolo mlataraju šapama i ljutito je pokušavaju uhvatiti, razderati, razmontirati i stati joj na kraj.
I možete do sutra urlati "Velimire, ne ljuti se, to je samo laser", ali uzalud, hvatat će tu jebenu crvenu jugo-komunističku točku svaki put kad je ugledaju.
Nažalost, ovo već odavno nije igra.
index
Naime, svakog tjedna, Bujanec i njegov tim pomno izabranih stručnjaka sastaje se u studiju kako bi sat vremena vijećali i odlučili o novom imenu koje će dodati na listu "Mrzitelja Hrvatske i sveg hrvatskog" i tako, nenamjerno i mimo njihova znanja, dali i potvrdu da ste učinili nešto duhovito, satirično ili samo normalno.
Bitorajac se ovog puta našao na dnevnom redu ovog mccarthyjevskog Vijeća za detekciju i prokazivanje komunista u sastavu Velimir Bujanec i Božidar Alić što njegov "slučaj" čini najmanje dvostruko normalnijim, a ako vam je njegova pjesmica dosad bila samo duhovita, dopustite Bujancu i Aliću da je učine urnebesnom.
Samo Velimir Bujanec, voditelj Bujice
Nažalost, priča je odavno prestala biti smiješna, a mediji bi u ovoj fazi već zaista trebali prestati isticati Bujančevo plaćanje seksa kokainom kao neko "dno dna" njegove karijere jer to već odavno nije najgore što je učinio.
Ne trebaju vam kokain i prostitutke, dovoljno je reći: "Velimir Bujanec, voditelj Bujice".
Plaćao je seks kokainom? Da, i? Dok se mi trudimo ocrniti ga nekom prastarom pričom, Bujanec je u istoj emisiji mrtav-hladan objavio adresu čovjeka protiv kojeg huška svoje gledatelje. Pritom je Bitorajac predstavljen poput klasičnog stripovskog zlikovca. Pola čovjek, pola Jugoslaven koji naoružan srpom i čekićem hara Zagrebom i snagom stotine partizana razvaljuje ulazna vrata poštenih hrvatskih stanova i prisvaja ih dok u isto vrijeme ismijava sve ono za što smo ginuli.
Dakle, spominjati kokain podjednako je promašeno kao i kritizirati Marinka Božića i ST zbog neke prastare kazne za nepropisno parkiranje.
Alo, dečko, lakše malo s tim govorom mržnje!
To što ovi ljudi rade je opasno. Ovo nije satirični osvrt, vraćanje istom mjerom ili glazbena kritika, ovo je huškanje protiv "Jugoslavena", "potomka partizana" i "rođaka srpskog admirala" koji neopravdano "živi u stanu vlasnika koji je ubijen". Ovo su mahom okidači koji kod prosječnog gledatelja Bujice izazivaju snebivanje, izgovaranje rečenice "što nam još ovi vragovi neće prirediti", klimanje glavom u znak neodobravanja, slušanje voditelja bez kritičkog odmaka, pojačano lučenje šovinizma i slične reakcije koje mogu dovesti do toga da se netko i prošeta do objavljene adrese.
Da stvar bude bizarnija, tijekom trajanja priloga prepunog optužbi za srbo-jugoslavenstvo, Bitorajac po ekranu skakuće odjeven u golemu šahovnicu što cijeli ovaj cirkus čini još luđim.
No, oni se ne trude biti smiješni. Ovi su ljudi smrtno ozbiljni. U njima je pjesma Renea Bitorajca pobudila iskrene emocije jer se drznuo dirnuti u njihovu "svetinju" - pravo da budu netolerantni, zatucani i nasilni, a da to nitko ne dovede u pitanje jer... Hrvatska. A u paketu dolazi i pozivanje na "povrijeđene domoljubne/vjerske osjećaje" i slične izmišljotine koje su zapravo nimalo uvijen način da kažete: "Smeta me, dakle, ne bi trebalo postojati".
Na kraju dana, Bitorajčeva namjera bila je ismijati i nasmijati, a Bujančeva ugroziti sigurnost osobe čije su ga riječi zasmetale. Cijelu priču opasnijom čini to što živimo u državi u kojoj se zajebancija doživljava kao govor mržnje, a "pazite što pričate" kao obračun s nasiljem.
Da, netko vas zaista može napenaliti ako mu se nije svidio vaš vic, vaša majica ili vaš stav, ali budite sigurni da to nisu oni koji se smiju s Bitorajcem već oni koji se pjene s Bujancem.
Kakva je to vradžbina? Laser, Velimire, laser
No, uzalud vam trud pjevači. Radi se o velikom problemu krajnje desnice koja gubi zdrav razum svaki puta kad netko pokuša biti duhovit na njihov račun. Obični će ljudi čuti, pročitati ili pogledati, zaključiti da ih boli kurac i nastaviti dalje kao da se ništa nije dogodilo. Jer nije. Ovi likovi ne.
Oni jednostavno ne mogu pojmiti da je netko sposoban kritički se osvrnuti na negativnosti vlastitog naroda, a da pritom ne zaluta na mračnu stranu gdje domoljublje postaje najcrnje udbaško jugoslavenstvo (ili što već). Kako je moguće u isto vrijeme voljeti vlastiti narod i prezirati njegovu zatucanost? Kako? Nemoguće. To mora biti UDBA, klasično jugoslavlje ili direktiva iz Beograda. Nema drugog objašnjenja.
Stoga, ne treba biti iznenađen kad isti ti ljudi ne mogu detektirati daleko složenije pojave. Humor i satira ih redovito zbunjuju jer radi se o desničarskom kriptonitu, kompleksnom obliku izražavanja koji ih gotovo redovito razdire iznutra i izaziva neopisivu frustraciju i unezvijerenost.
Jeste li ikad zajebavali mačku laserom? Identična se stvar događa ovim likovima kad prema njima usmjerite zrake zajebancije. Vide točku koja se miče, ali ne mogu dokučiti zašto je tu, tko ju je poslao i o čemu se zapravo radi pa uokolo mlataraju šapama i ljutito je pokušavaju uhvatiti, razderati, razmontirati i stati joj na kraj.
I možete do sutra urlati "Velimire, ne ljuti se, to je samo laser", ali uzalud, hvatat će tu jebenu crvenu jugo-komunističku točku svaki put kad je ugledaju.
Nažalost, ovo već odavno nije igra.
index
