Nedavno su nekakvi ugledni profesori i stručnjaci u Velikoj Britaniji, nakon što su to ranije učinile njihove kolege u baltičkim zemljama i Ukrajini, došli do povijesnog otkrića da ruska animirana serija “Maša i Medvjed” zapravo ” ruska propaganda koja suptilno prodire u umove djece na Zapadu, ruskom susjedstvu i diljem svijeta”. Britanski profesor Anthony Glees u glavnom liku animirane serije, Maši, vidi odraz djelovanja ruskog predsjednika Vladimira Putina.
“Maša je puna samopouzdanja, čak i neugodna, ali je istovremeno odlučna. Ona preskače iznad glave”, rekao je profesor Glees, dok Medvjed utjelovljuje Rusiju, koju se prikazuje kao “dobru, veliku i snažnu zemlju”.
Kako smo ranije pisali o proizvodnji propagande u Hollywoodu i kroz američku pop-kulturu općenito, kojom se cijenu narodi pretvaraju u bezlične base potrošača, dio tih materijala možete naći u starijim materijalima s linkovima u dnu ovog članka.
No, vratimo se “Maši i Medvjedu” samo zbog jednog podatka, a onda ćemo prijeći na novu temu. Oko 4,18 milijuna ljudi se pretplatilo na kanal “Masha and The Bear” na engleskom jeziku, a ukupan broj pogledanih epizoda na 13 kanala diljem svijeta doseže 40 milijardi. Ako uzmemo u obzir da veliki broj djece gleda gotovo sve epizode, ovaj komercijalni projekt je sigurno uspješan, ali nema ni približan broj gledatelja koliko ima korisnika popularnih video igara kao što su, na primjer, Battlefield, Mirror’s Edge, Call of Duty i druge, koje mahom igraju tinejdžeri i odrasla publika.
Upravo ovdje se želimo zaustaviti. Naime, diljem Rusije proteklih dana traje kampanja protiv kompanije Digital Illusions Creative Entertainment, švedskog proizvođača videoigara u vlasništvu američkog Electronic Artsa i vjerojatno će izgubiti veliko tržište na istoku, a razlog je peto izdanje igre “Battlefield” u kojem su Rusi prepoznali flagrantni povijesni revizionizam u kojem je SSSR svrstan u zemlje koje su u Drugom svjetskom ratu “mijenjale strane”. Naravno da producent igre to nije napravio slučajno, pogotovo ako uzemno u obzir trend povijesnog revizionizma koji je preplavio zapadni svijet, uz izuzetak Njemačke, koja bez ikakve zadrške priznaje odgovornost za pokretanje agresije u Drugom svjetskom ratu i zločine koji su u njemu počinjenu. Zanimljivo, ali se Njemačkoj pridružila i nova konzervativna vlada Austrije, iako je mnogi, bez ikakvih argumenata, zovu “neonacističkom” ili “radikalno desničarskom”.
Što se dogodilo s igrom “Battlefield V”, koja će mnogim naraštajima, umjesto knjižnice i povijesnih arhiva biti izvor znanja o Drugom svjetskom ratu, a da Rusima toliko smeta? U stvari, govoreći o ovoj igri kao o bolesniku, još uvijek se ne zna je li “pacijent više živ nego mrtav ili više mrtav nego živ”.
Naime, činilo se da je stvar “živa” i od 20. studenog je igra dostupna svima, što znači na velikom globalnom tržištu video igara.
S druge strane, sama igra je s tehničkog stajališta, što je važnije od materijalnog, izašla kao neka vrsta “Frankensteina”, projekt nespretno sastavljen od “politički korektnih” zapadnih stereotipa o Drugom svjetskom ratu. Kao što znamo, danas su zločinci i nacisti, ali i Staljinovi boljševici, a perverzna interpretacija povijesti je stranputicom krenula do te mjere da su brojne postrojbe nacifašističkih kolaboracionista proglašene “borcima za slobodu svojih naroda”, što je uglavnom slučaj u istočnoj Europi.
Što se tiče tehničke strane, igra je puštena na tržište, “ali ne sasvim”. Za one koji ne igraju video igre i nisu veliki ljubitelji ove vrste “umjetnosti”, podsjetimo da čak i nakon 20. studenoga, datum od kojeg je “Battlefield V” dostupan apsolutno svima, igra nije “izašla” u uobičajenom značenju riječi. Polovica glavnog zaslona prekrivena je sivim mjestima s nedostupnim gumbima, što su načini kada programeri s vremenom planiraju nadograditi igru. Neke od njih čak nemaju točne datume i kaže se da će “Battle of the King” biti dostupan “negdje u proljeće”. Govoreći u medicinskim terminima, “Battlefield V” kao pacijent je živ, bolje rečeno djelomično živ, jer je “rođen” samo napola.
Zašto? Nakon što su u Rusiji poručili igru, pokazalo se da igra želi poslati jasnu i nedvosmislenu poruku i da ovaj naizgled tehnički trik graniči s cinizmom.
Obzirom da švedska “politička korektnost” sebi može dozvoliti da gazi i povijesne činjenice, na početku su svi pomislili da će švedska tvrtka koja je proizvela igru Drugi svjetski rat opisati kao sukob u kojem su pobijedile manjine, žene ili samo Azijati i Afrikanci. Ali “Battlefield V” se još nije pojavio, a već je uspio uzrokovati međunarodni skandal.
Njemački DTF je intervjuirao Davida Sirlanda, producenta igre Battlefield V, a neutralni Šveđanin je došao do fenomenalnog “povijesnog otkrića” na kojem bi mu pozavidjeli najveći gurui povijesnog revizionizma.
Naime, kako pojašnjava David Sirland, ispada da je SSSR u Drugom svjetskom ratu “promijenio stranu, čak možda i više od jednog puta”.
“Imam standardno pitanje kojeg postavljam svom osoblju kompanije Digital Illusions Creative Entertainment. Hoće li igra imati SSSR?”, pitao je njemački novinar.
“Naravno, bit će. Barem u obliku oružja i opreme sigurno. Želimo da igra predstavlja sve glavne sudionike u Drugom svjetskom ratu. Samo za SSSR postoji mali problem jer su se promijenili stranu, barem jednom, ali vjerojatno ćemo shvatiti kako to dodati”, odgovorio je David Sirland.
Dakle, u “povijesti” 20. stoljeća po Sirlandu se SSSR tijekom Drugog svjetskog rata borio na strani Hitlera, onda protiv njega, pa u društvu saveznika, a onda im je postao neprijatelj. I dok se Crvena armija oslobađala koncentracijske logore, zapravo je bila saveznik trojnog pakta. Ili kako drugačije objasniti izjavu genija povijesne znanosti Davida Sirlanda.
Nejasno je i kako dijete liberalne historiografije tumači ovo “barem jednom” i kako može objasniti koliko je to puta i da ostane usredotočen na “promjenu strana”.
Na ruskim društvenim mrežama je ova izjava izazvala pravu oluju i poplavu “hashtaga” #ApologizeforUSSR, koja je preplavila Twitter račun Davida Sirlanda i sve društvene mreže.
“#ApologizeforUSSR. Poljska, Italija, Mađarska i Bugarska su promijenile stranu, Švedska je služila Hitleru željeznicom i logistikom, a SSSR se borio protiv Njemačke, Italije i Japana”, napisao je na svom YT kanalu izvjesni “Alconafeter”, komentirajući Sirlandovo tumačenje povijesti.
VIDEO – Promotivni spot za igru “Battlefield V”
Sirland je brzo shvatio kakve je grozne financijske i reputacijske gubitke nanio svojoj tvrtki, točno uoči premijere igre. Što je mogao učini drugo nego da se ispriča. Ali bilo bi bolje da to nije učinio.
“Mislio sam da SSSR nije lako staviti kao suprotnu stranu savezničkih snaga i sila Osovine u našoj igri. Ova zemlja definitivno zaslužuje vlastiti dio, obzirom na njen utjecaj na događaje tijekom rata. Barem u mojoj glavi je to izgledalo kao veliki kompliment onima koji u igri očekuju da će vidjeti SSSR”, rekao je Sirland.
“Možda je ova isprika neke zadovoljila, ali se u njoj krije veći otrov, čak i od prve idiotske izjave, koju, usput, Sirland nikad nije opovrgnuo, iako bi bilo zanimljivo od njega naučiti koja je to promjena strana od strane Sovjetskog Saveza “barem jednom”, pojašnjava ruski novinar Grigorij Ignjatov za portal “Novinarsku istina”.
Činjenica da je protiv Hitlera postojala koalicija je apsolutno neupitan pojam, koji je kasnije preveden na engleski kao “saveznici u Drugom svjetskom ratu”. Saveznici su se suprotstavljali zemljama Osovine – Njemačkoj, Italiji, Japanu i njihovim satelitima. Mislim da se ovdje možemo složiti.
Kako se iz koalicije ili saveza zemalja u borbi protiv nacifašizma može izdvojiti zemlju koja se borila protiv Njemačke, Italije i Japana na neki “poseban” kolosijek, pogotovo ako je to bila najveća i vodeća zemlja među tim saveznicima. S tim u vezi, isključivo iz obveza prema koaliciji, SSSR je ušao u rat s Japanom, jer je on bio u ratu protiv Sjedinjenih Država i Velike Britanije. Ovom odredbom je Ugovor o neutralnosti između Japana i Sovjetskog Saveza prestao važiti, a produženje ovog ugovora je postalo je nemoguće otkazivanjem Ugovora o neutralnosti s Japanom od 5. travnja 1945.
Što još? Nakon pobjede su SAD i SSSR podijelili sfere utjecaja u Europi i Aziji, ali to se dogodilo “poslije pobjede”, dok 1943. SSSR još nije imao “vlastiti tabor”, s bilo kojeg gledišta. Saveznički odnosi bili su uzajamni i intenzivni, kao što svi znaju, bilo u pogledu vojne suradnje ili u smislu opskrbe. Ako ovo nije punopravno savezništvo, što ta riječ uopće znači?
Ako slijedite logiku Sirlanda, to jest, “dobrih saveznika”, postoji zlo i to su nacisti i njihovi kolaboracionisti, ali još uvijek postoji SSSR, koji je “loše dobro” ili “dobro zlo”, još nije jasno gdje mladi gospodin želi smjestiti SSSR u svoju video igru. U svakom slučaju, za Ruse, ali i brojne narode bivšeg Sovjetskog Saveza koji su bili dio Crvene armije, ovo nikako nije kompliment i neće ni biti, čaki ako ne govorimo o izravnim sudionicima, nego o njihovim unucima i praunucima.
U načelu je jasno što je u glavi liberalnog Šveđanina sporno. Navodno je SSSR pomogao Hitleru kroz pakt Molotov-Ribbentrop, Moskva je sudjelovala u podjeli Poljske i tako dalje. Ali činjenica su činjenice i SSSR nikada nije sudjelovao u ratu na strani Hitlera protiv antifašističke koalicije. Nikada nijedan sovjetski metak nije ispaljen u engleske i američke jedinice. Takozvana “aneksija” dijela Poljske nikako nije slučaj, budući da se Poljska, strogo govoreći, nije provedena među saveznicima i bila je uobičajena granica poput one s Rumunjskom ili baltičkim zemaljama. Poljska je ovisila o volji svojih zapadnih sponzora i nekako je preživjela do 17. rujna 1939. Nakon toga više nije postojala, da bi ponovno obnovila državnost, iako u drugom obliku, pobjedama Sovjetskog Saveza u istočnoj Europi. Za SSSR je stvar bila jasna i vraćeni su teritoriji koje je Poljska okupirala u sovjetsko-poljskom ratu 1919. – 1921., a bili su nastanjeni uglavnom Ukrajincima i Bjelorusima koji su bili podvrgnuti prisilnoj “polonizaciji”.
U ovom slučaju, kako je bloger “Alconconter” ispravno istaknuo, Sjedinjene Države su bile su veliki saveznik Hitlera koji je do prosinca 1941. trgovao s Trećim Reichom. Ako zaista razgovaramo ozbiljno o zemljama koje su zapravo mijenjale svoju stranu u Drugom svjetskom ratu, onda ih ima puno – Italija, Rumunjska, Finska i Vichyeva Francuska, ali SSSR nije dio ove skupine.
Ukratko, donose se zaključci. Isprike se ne prihvaćaju. Švedski Digital Illusions Creative Entertainment će na računu osjetiti gubitak velikog tržišta ruskih igrača koji ne trpe povijesni revizionizam, posebno kao u igri, ruku na srcu, nisu na strani dobra, nego dio poputno iskrivljenog tumačenja povijesti u “Frankenstein verziji” igre “Battlefield V”.
Međutim, što je to u usporedbi s milijunima mladih diljem svijeta koji “povijest uče” kroz video igre, a ne u školi, na fakultetima ili službenim arhivima koji su dostupni na internetu.
logično
“Maša je puna samopouzdanja, čak i neugodna, ali je istovremeno odlučna. Ona preskače iznad glave”, rekao je profesor Glees, dok Medvjed utjelovljuje Rusiju, koju se prikazuje kao “dobru, veliku i snažnu zemlju”.
Kako smo ranije pisali o proizvodnji propagande u Hollywoodu i kroz američku pop-kulturu općenito, kojom se cijenu narodi pretvaraju u bezlične base potrošača, dio tih materijala možete naći u starijim materijalima s linkovima u dnu ovog članka.
No, vratimo se “Maši i Medvjedu” samo zbog jednog podatka, a onda ćemo prijeći na novu temu. Oko 4,18 milijuna ljudi se pretplatilo na kanal “Masha and The Bear” na engleskom jeziku, a ukupan broj pogledanih epizoda na 13 kanala diljem svijeta doseže 40 milijardi. Ako uzmemo u obzir da veliki broj djece gleda gotovo sve epizode, ovaj komercijalni projekt je sigurno uspješan, ali nema ni približan broj gledatelja koliko ima korisnika popularnih video igara kao što su, na primjer, Battlefield, Mirror’s Edge, Call of Duty i druge, koje mahom igraju tinejdžeri i odrasla publika.
Upravo ovdje se želimo zaustaviti. Naime, diljem Rusije proteklih dana traje kampanja protiv kompanije Digital Illusions Creative Entertainment, švedskog proizvođača videoigara u vlasništvu američkog Electronic Artsa i vjerojatno će izgubiti veliko tržište na istoku, a razlog je peto izdanje igre “Battlefield” u kojem su Rusi prepoznali flagrantni povijesni revizionizam u kojem je SSSR svrstan u zemlje koje su u Drugom svjetskom ratu “mijenjale strane”. Naravno da producent igre to nije napravio slučajno, pogotovo ako uzemno u obzir trend povijesnog revizionizma koji je preplavio zapadni svijet, uz izuzetak Njemačke, koja bez ikakve zadrške priznaje odgovornost za pokretanje agresije u Drugom svjetskom ratu i zločine koji su u njemu počinjenu. Zanimljivo, ali se Njemačkoj pridružila i nova konzervativna vlada Austrije, iako je mnogi, bez ikakvih argumenata, zovu “neonacističkom” ili “radikalno desničarskom”.
Što se dogodilo s igrom “Battlefield V”, koja će mnogim naraštajima, umjesto knjižnice i povijesnih arhiva biti izvor znanja o Drugom svjetskom ratu, a da Rusima toliko smeta? U stvari, govoreći o ovoj igri kao o bolesniku, još uvijek se ne zna je li “pacijent više živ nego mrtav ili više mrtav nego živ”.
Naime, činilo se da je stvar “živa” i od 20. studenog je igra dostupna svima, što znači na velikom globalnom tržištu video igara.
S druge strane, sama igra je s tehničkog stajališta, što je važnije od materijalnog, izašla kao neka vrsta “Frankensteina”, projekt nespretno sastavljen od “politički korektnih” zapadnih stereotipa o Drugom svjetskom ratu. Kao što znamo, danas su zločinci i nacisti, ali i Staljinovi boljševici, a perverzna interpretacija povijesti je stranputicom krenula do te mjere da su brojne postrojbe nacifašističkih kolaboracionista proglašene “borcima za slobodu svojih naroda”, što je uglavnom slučaj u istočnoj Europi.
Što se tiče tehničke strane, igra je puštena na tržište, “ali ne sasvim”. Za one koji ne igraju video igre i nisu veliki ljubitelji ove vrste “umjetnosti”, podsjetimo da čak i nakon 20. studenoga, datum od kojeg je “Battlefield V” dostupan apsolutno svima, igra nije “izašla” u uobičajenom značenju riječi. Polovica glavnog zaslona prekrivena je sivim mjestima s nedostupnim gumbima, što su načini kada programeri s vremenom planiraju nadograditi igru. Neke od njih čak nemaju točne datume i kaže se da će “Battle of the King” biti dostupan “negdje u proljeće”. Govoreći u medicinskim terminima, “Battlefield V” kao pacijent je živ, bolje rečeno djelomično živ, jer je “rođen” samo napola.
Zašto? Nakon što su u Rusiji poručili igru, pokazalo se da igra želi poslati jasnu i nedvosmislenu poruku i da ovaj naizgled tehnički trik graniči s cinizmom.
Obzirom da švedska “politička korektnost” sebi može dozvoliti da gazi i povijesne činjenice, na početku su svi pomislili da će švedska tvrtka koja je proizvela igru Drugi svjetski rat opisati kao sukob u kojem su pobijedile manjine, žene ili samo Azijati i Afrikanci. Ali “Battlefield V” se još nije pojavio, a već je uspio uzrokovati međunarodni skandal.
Njemački DTF je intervjuirao Davida Sirlanda, producenta igre Battlefield V, a neutralni Šveđanin je došao do fenomenalnog “povijesnog otkrića” na kojem bi mu pozavidjeli najveći gurui povijesnog revizionizma.
Naime, kako pojašnjava David Sirland, ispada da je SSSR u Drugom svjetskom ratu “promijenio stranu, čak možda i više od jednog puta”.
“Imam standardno pitanje kojeg postavljam svom osoblju kompanije Digital Illusions Creative Entertainment. Hoće li igra imati SSSR?”, pitao je njemački novinar.
“Naravno, bit će. Barem u obliku oružja i opreme sigurno. Želimo da igra predstavlja sve glavne sudionike u Drugom svjetskom ratu. Samo za SSSR postoji mali problem jer su se promijenili stranu, barem jednom, ali vjerojatno ćemo shvatiti kako to dodati”, odgovorio je David Sirland.
Dakle, u “povijesti” 20. stoljeća po Sirlandu se SSSR tijekom Drugog svjetskog rata borio na strani Hitlera, onda protiv njega, pa u društvu saveznika, a onda im je postao neprijatelj. I dok se Crvena armija oslobađala koncentracijske logore, zapravo je bila saveznik trojnog pakta. Ili kako drugačije objasniti izjavu genija povijesne znanosti Davida Sirlanda.
Nejasno je i kako dijete liberalne historiografije tumači ovo “barem jednom” i kako može objasniti koliko je to puta i da ostane usredotočen na “promjenu strana”.
Na ruskim društvenim mrežama je ova izjava izazvala pravu oluju i poplavu “hashtaga” #ApologizeforUSSR, koja je preplavila Twitter račun Davida Sirlanda i sve društvene mreže.
“#ApologizeforUSSR. Poljska, Italija, Mađarska i Bugarska su promijenile stranu, Švedska je služila Hitleru željeznicom i logistikom, a SSSR se borio protiv Njemačke, Italije i Japana”, napisao je na svom YT kanalu izvjesni “Alconafeter”, komentirajući Sirlandovo tumačenje povijesti.
VIDEO – Promotivni spot za igru “Battlefield V”
Sirland je brzo shvatio kakve je grozne financijske i reputacijske gubitke nanio svojoj tvrtki, točno uoči premijere igre. Što je mogao učini drugo nego da se ispriča. Ali bilo bi bolje da to nije učinio.
“Mislio sam da SSSR nije lako staviti kao suprotnu stranu savezničkih snaga i sila Osovine u našoj igri. Ova zemlja definitivno zaslužuje vlastiti dio, obzirom na njen utjecaj na događaje tijekom rata. Barem u mojoj glavi je to izgledalo kao veliki kompliment onima koji u igri očekuju da će vidjeti SSSR”, rekao je Sirland.
“Možda je ova isprika neke zadovoljila, ali se u njoj krije veći otrov, čak i od prve idiotske izjave, koju, usput, Sirland nikad nije opovrgnuo, iako bi bilo zanimljivo od njega naučiti koja je to promjena strana od strane Sovjetskog Saveza “barem jednom”, pojašnjava ruski novinar Grigorij Ignjatov za portal “Novinarsku istina”.
Činjenica da je protiv Hitlera postojala koalicija je apsolutno neupitan pojam, koji je kasnije preveden na engleski kao “saveznici u Drugom svjetskom ratu”. Saveznici su se suprotstavljali zemljama Osovine – Njemačkoj, Italiji, Japanu i njihovim satelitima. Mislim da se ovdje možemo složiti.
Kako se iz koalicije ili saveza zemalja u borbi protiv nacifašizma može izdvojiti zemlju koja se borila protiv Njemačke, Italije i Japana na neki “poseban” kolosijek, pogotovo ako je to bila najveća i vodeća zemlja među tim saveznicima. S tim u vezi, isključivo iz obveza prema koaliciji, SSSR je ušao u rat s Japanom, jer je on bio u ratu protiv Sjedinjenih Država i Velike Britanije. Ovom odredbom je Ugovor o neutralnosti između Japana i Sovjetskog Saveza prestao važiti, a produženje ovog ugovora je postalo je nemoguće otkazivanjem Ugovora o neutralnosti s Japanom od 5. travnja 1945.
Što još? Nakon pobjede su SAD i SSSR podijelili sfere utjecaja u Europi i Aziji, ali to se dogodilo “poslije pobjede”, dok 1943. SSSR još nije imao “vlastiti tabor”, s bilo kojeg gledišta. Saveznički odnosi bili su uzajamni i intenzivni, kao što svi znaju, bilo u pogledu vojne suradnje ili u smislu opskrbe. Ako ovo nije punopravno savezništvo, što ta riječ uopće znači?
Ako slijedite logiku Sirlanda, to jest, “dobrih saveznika”, postoji zlo i to su nacisti i njihovi kolaboracionisti, ali još uvijek postoji SSSR, koji je “loše dobro” ili “dobro zlo”, još nije jasno gdje mladi gospodin želi smjestiti SSSR u svoju video igru. U svakom slučaju, za Ruse, ali i brojne narode bivšeg Sovjetskog Saveza koji su bili dio Crvene armije, ovo nikako nije kompliment i neće ni biti, čaki ako ne govorimo o izravnim sudionicima, nego o njihovim unucima i praunucima.
U načelu je jasno što je u glavi liberalnog Šveđanina sporno. Navodno je SSSR pomogao Hitleru kroz pakt Molotov-Ribbentrop, Moskva je sudjelovala u podjeli Poljske i tako dalje. Ali činjenica su činjenice i SSSR nikada nije sudjelovao u ratu na strani Hitlera protiv antifašističke koalicije. Nikada nijedan sovjetski metak nije ispaljen u engleske i američke jedinice. Takozvana “aneksija” dijela Poljske nikako nije slučaj, budući da se Poljska, strogo govoreći, nije provedena među saveznicima i bila je uobičajena granica poput one s Rumunjskom ili baltičkim zemaljama. Poljska je ovisila o volji svojih zapadnih sponzora i nekako je preživjela do 17. rujna 1939. Nakon toga više nije postojala, da bi ponovno obnovila državnost, iako u drugom obliku, pobjedama Sovjetskog Saveza u istočnoj Europi. Za SSSR je stvar bila jasna i vraćeni su teritoriji koje je Poljska okupirala u sovjetsko-poljskom ratu 1919. – 1921., a bili su nastanjeni uglavnom Ukrajincima i Bjelorusima koji su bili podvrgnuti prisilnoj “polonizaciji”.
U ovom slučaju, kako je bloger “Alconconter” ispravno istaknuo, Sjedinjene Države su bile su veliki saveznik Hitlera koji je do prosinca 1941. trgovao s Trećim Reichom. Ako zaista razgovaramo ozbiljno o zemljama koje su zapravo mijenjale svoju stranu u Drugom svjetskom ratu, onda ih ima puno – Italija, Rumunjska, Finska i Vichyeva Francuska, ali SSSR nije dio ove skupine.
Ukratko, donose se zaključci. Isprike se ne prihvaćaju. Švedski Digital Illusions Creative Entertainment će na računu osjetiti gubitak velikog tržišta ruskih igrača koji ne trpe povijesni revizionizam, posebno kao u igri, ruku na srcu, nisu na strani dobra, nego dio poputno iskrivljenog tumačenja povijesti u “Frankenstein verziji” igre “Battlefield V”.
Međutim, što je to u usporedbi s milijunima mladih diljem svijeta koji “povijest uče” kroz video igre, a ne u školi, na fakultetima ili službenim arhivima koji su dostupni na internetu.
logično
