O netransparentnom vlasništvu nad tiskanim medijima i komercijalnom televizijom, o tome da se vlasnici medija često miješaju i izravno interveniraju u uređivačku politiku, o zapošljavanje honoraraca-amatera nauštrb novinara profesionalaca, o kolegama koji su podobivali otkaze i postali socijalni slučajevi – nije izrečena niti jedna jedina riječ. Nisu bili spomenuti ni politički pritisci u javnim, lokalnim i privatnim medijima. Naravno da nisu, jer nisu ni postojali. A i zašto bi? Zbog kojih to „tema“? Zbog kojih to istraživanja?
U povodu Svjetskog dana slobode medija, 3. svibnja, na korzu se okupila omanja skupina predstavnika lokalnih medija, članova brodske podružnice Hrvatskog novinarskog društva i Sindikata novinara, kako bi i putem mjesne dalekovidnice, podsjetili javnost na nezaobilaznu ulogu medija i medijskih djelatnika u izgradnji i očuvanju demokracije. Tim činom, po naputku HND-ove centrale, i po principu vidjela žaba da konja potkivaju, pa i ona digla nogu – pridružili su se slavonskobrodski medijski borci općim nastojanjima da se narušavanje dostojanstva ove važne profesije zaustavi.
Iz izjave Marijana Vrkljana, predsjednika sb podužnice HND-a, mogla se, iz metarske tkanine općih mjesta razabrati tek jedna karakteristična nit- poziv kolegama da prijave slučaj mobinga, pretpostavljam podružnici. U izjavi novinarke PH Marije Kovačević problemi koje novinari imaju svodi se na nepravovremeno dobivanje informacija od izvora informiranja – predstavnika lokalne uprave i samouprave, jer da ih to koči u obradi tema.
O netransparentnom vlasništvu nad tiskanim medijima i komercijalnom televizijom, o tome da se vlasnici medija često miješaju i izravno interveniraju u uređivačku politiku, o zapošljavanje honoraraca-amatera nauštrb novinara profesionalaca, o kolegama koji su podobivali otkaze i postali socijalni slučajevi – nije izrečena niti jedna jedina riječ. Nisu bili spomenuti ni politički pritisci u javnim, lokalnim i privatnim medijima. Naravno da nisu, jer nisu ni postojali. A i zašto bi? Zbog kojih to „tema“? Zbog kojih to istraživanja?
Novinarska istraživanja koja se pamte i koja su napravljena posljednjih 18 godina po svim zahtjevima novinarske profesije, objavljivana su u Novom brodskom listu, posebno u tekstovima Vladimira Fajgla o načinu na koji je usmrćeno Jasinje, i u tekstovima Jerka Zovaka na portalu www.sbplus.hr, o koordiniranim manipulacijama zemljištem u Sibinju. Izuzmu li se feljtonisti (Vladimir Rem, Stribor Uzelac Schwendemann, Slavko Mirković i Zvonimir Toldi), poneki iskorak iz dopisništava i poneki kolumnistički pokušaj, brodsko novinarstvo može se svesti na sektivno kroničarenje koje diktiraju glasnogovornici institucija a la Kata Nuić ("broj prometnih nesreća u odnosu na protekli mjesec smanjen je za 2,17%"), na pravljenje izvještaja kao kobasica, iz iste flajšmašine prosječnosti čiji gabariti ograničavaju i formu i sadržaj, na poslovično odsutni otpor spram bahatosti i nepodnošljivog sveznanja zastupnika vlasti, na beskrvne prikaze stvarnosti koja vapi za polemikom kao malim pokretačem promjena. Žalostan je to skor. Raditi kao profesionalac godinama osam sati dnevno, a ne moći se pohvaliti uzornim tekstovima o neuzornom ponašanju vlastodržaca, tekstom koji je ustalasao javnost, raskrinkao centre moći, koji je ukazao na korupciju kod zapošljavanja, koji je povikao car je gol, koji je pokazao „samo“ istinu – to se zove poraz profesije i osobni poraz novinara. Ako slučajno postoje takvi tekstovi, a zabranjeni su, stopirani ili osujećeni u dovršavanju, neka ih dostave Periskopu, objavit ćemo ih, bez navođenja imena. Znamo mi što je strah, njihov od gubitka posla, i naš od gubitka slobode.
Ilko Ćimić, novinar portala Index.hr, dobitnik ovogodišnje nagrade „Marija Jurć Zagorka“ za istraživačko novinarstvo, za seriju tekstova o aferi Kamensko, odbio je doći na prijem organiziran tim povodom kod predsjednika RH Ive Josipovića. Odbio je doći zato što se u kabinetu predsjednika nalaze ljudi umješani u aferu o kojoj je on pisao. Možete li to zamisliti identičnu situaciju da neko od brodskih medijskih profesionalaca odbije doći na (novogodišnji) prijem kod predsjednika Grada ili Županije? Sve dok to ne možemo zamisliti, teško da im možemo povjerovati da će svojim djelovanjem zaštiti svoje kolege, svoju profesiju i svoj grad.
Ipak, dajmo im šansu, jer „tema“ koje stvaraju tzv. političari u ovom napaćenom gradu sve je više. Možda se neko od članova lokalnog HND-a napokon odluči ne otići na prijem.
U povodu Svjetskog dana slobode medija, 3. svibnja, na korzu se okupila omanja skupina predstavnika lokalnih medija, članova brodske podružnice Hrvatskog novinarskog društva i Sindikata novinara, kako bi i putem mjesne dalekovidnice, podsjetili javnost na nezaobilaznu ulogu medija i medijskih djelatnika u izgradnji i očuvanju demokracije. Tim činom, po naputku HND-ove centrale, i po principu vidjela žaba da konja potkivaju, pa i ona digla nogu – pridružili su se slavonskobrodski medijski borci općim nastojanjima da se narušavanje dostojanstva ove važne profesije zaustavi.
Iz izjave Marijana Vrkljana, predsjednika sb podužnice HND-a, mogla se, iz metarske tkanine općih mjesta razabrati tek jedna karakteristična nit- poziv kolegama da prijave slučaj mobinga, pretpostavljam podružnici. U izjavi novinarke PH Marije Kovačević problemi koje novinari imaju svodi se na nepravovremeno dobivanje informacija od izvora informiranja – predstavnika lokalne uprave i samouprave, jer da ih to koči u obradi tema.
O netransparentnom vlasništvu nad tiskanim medijima i komercijalnom televizijom, o tome da se vlasnici medija često miješaju i izravno interveniraju u uređivačku politiku, o zapošljavanje honoraraca-amatera nauštrb novinara profesionalaca, o kolegama koji su podobivali otkaze i postali socijalni slučajevi – nije izrečena niti jedna jedina riječ. Nisu bili spomenuti ni politički pritisci u javnim, lokalnim i privatnim medijima. Naravno da nisu, jer nisu ni postojali. A i zašto bi? Zbog kojih to „tema“? Zbog kojih to istraživanja?
Novinarska istraživanja koja se pamte i koja su napravljena posljednjih 18 godina po svim zahtjevima novinarske profesije, objavljivana su u Novom brodskom listu, posebno u tekstovima Vladimira Fajgla o načinu na koji je usmrćeno Jasinje, i u tekstovima Jerka Zovaka na portalu www.sbplus.hr, o koordiniranim manipulacijama zemljištem u Sibinju. Izuzmu li se feljtonisti (Vladimir Rem, Stribor Uzelac Schwendemann, Slavko Mirković i Zvonimir Toldi), poneki iskorak iz dopisništava i poneki kolumnistički pokušaj, brodsko novinarstvo može se svesti na sektivno kroničarenje koje diktiraju glasnogovornici institucija a la Kata Nuić ("broj prometnih nesreća u odnosu na protekli mjesec smanjen je za 2,17%"), na pravljenje izvještaja kao kobasica, iz iste flajšmašine prosječnosti čiji gabariti ograničavaju i formu i sadržaj, na poslovično odsutni otpor spram bahatosti i nepodnošljivog sveznanja zastupnika vlasti, na beskrvne prikaze stvarnosti koja vapi za polemikom kao malim pokretačem promjena. Žalostan je to skor. Raditi kao profesionalac godinama osam sati dnevno, a ne moći se pohvaliti uzornim tekstovima o neuzornom ponašanju vlastodržaca, tekstom koji je ustalasao javnost, raskrinkao centre moći, koji je ukazao na korupciju kod zapošljavanja, koji je povikao car je gol, koji je pokazao „samo“ istinu – to se zove poraz profesije i osobni poraz novinara. Ako slučajno postoje takvi tekstovi, a zabranjeni su, stopirani ili osujećeni u dovršavanju, neka ih dostave Periskopu, objavit ćemo ih, bez navođenja imena. Znamo mi što je strah, njihov od gubitka posla, i naš od gubitka slobode.
Ilko Ćimić, novinar portala Index.hr, dobitnik ovogodišnje nagrade „Marija Jurć Zagorka“ za istraživačko novinarstvo, za seriju tekstova o aferi Kamensko, odbio je doći na prijem organiziran tim povodom kod predsjednika RH Ive Josipovića. Odbio je doći zato što se u kabinetu predsjednika nalaze ljudi umješani u aferu o kojoj je on pisao. Možete li to zamisliti identičnu situaciju da neko od brodskih medijskih profesionalaca odbije doći na (novogodišnji) prijem kod predsjednika Grada ili Županije? Sve dok to ne možemo zamisliti, teško da im možemo povjerovati da će svojim djelovanjem zaštiti svoje kolege, svoju profesiju i svoj grad.
Ipak, dajmo im šansu, jer „tema“ koje stvaraju tzv. političari u ovom napaćenom gradu sve je više. Možda se neko od članova lokalnog HND-a napokon odluči ne otići na prijem.
