Već dugo govorim da strah ljude čini glupima, pa čak i o tome da je strah oružje i otrov za mozak. Ali ponekad sam se pitao mogu li ljudi doživjeti umor od straha ... onu točku u kojoj je ljudima jednostavno dosta straha, dovoljno da ga odbace.
Međutim, pokazalo se da sam bio pomalo optimističan u pogledu umora od straha. Čitao sam najnoviju knjigu Roberta Sapolskyja Behave: The Biology of Humans at Our Best And Worst i bio sam razočaran kad sam saznao što najbolje novo istraživanje pokazuje o dugoročnoj primjeni straha. (Ili, u akademskoj terminologiji, kontinuirani stres.)
Međutim, moje razočaranje ubrzo su ublažile dvije stvari:
- Dobio sam informacije o tome kako trovanje strahom djeluje.
- Da je ljudska neurologija izuzetno varijabilna, da postoje iznimke u svemu, i da ako je cijela slika zapravo tamna kao i većina uznemirujućih nalaza, već odavno bismo se pretvorili u ništa drugo nego krvožedne majmune..
Ne znam trebam li uopće to reći, no 2020. je bila godina straha. Pomalo sam zadivljen razmjerom toga. Postoji određena privlačnost za upijanjem svih priča o strahu u normalnim vremenima - naša sposobnost da gledamo zlo u oči čini nas živahnima - ali 2020. nas je gurnula puno dalje od te razine. Ono s čime se susrećemo je mnogo više od obične pornografije straha, a postoje određena prodajna mjesta (uključujući web stranice) koje se mogu opisati samo kao opscene.
Ovo je destruktivnije nego što ljudi shvaćaju.
Što nam kontinuirani strah čini
Citirat ću Sapolskog, koji je jedan od najboljih neuroznanstvenika našeg vremena. Djelomično ću urediti citat radi pojednostavljenja i uklanjanja referenci o području mozga, a slijediti ću odlomke s nekoliko razrada.
"Tijekom kontinuiranog stresa plašljiviji smo, naše je razmišljanje zbrkano, loše procjenjujemo rizike i djelujemo impulzivno iz navike, umjesto da povezujemo nove podatke".
Pod dugom bujicom straha (poput zastrašujućih naslova), naše se razmišljanje slama. Dopustite mi da to vrlo jednostavno kažem: Možda ste u biti vrlo bistri, ali kad svakodnevno konzumirate sate i sate straha, postajete glupi. I molim vas razumite: To je biološko. Vaše operacije mozga postaju kao kod glupe osobe. (I da, upotrebljavam riječ "glupe" što je vrlo neznanstveno.)
Također imajte na umu da strah djeluje. Ljudi koji prodaju strah na televiziji, web stranicama i društvenim mrežama za to su nagrađeni. Postali su, koristeći se slobodnim izrazima, ali ne i nepravedno, trgovci drogom, prodajući štetni materijal o kojem ljudi postaju ovisni. Štoviše, to su profesionalci. Tvrtke društvenih medija potpuno su svjesne da njihovi poslovni modeli ovise o ljudima koji su ovisni o njima. Pažljivi su u tome da ih drže ovisnima.
Dakle, strahovi koje ljudi konzumiraju dolaze od ljudi koji od toga zarađuju.
"Stres slabi veze koje su ključne za uključivanje novih informacija koje bi trebale potaknuti prelazak na novu strategiju - istovremeno jačajući veze s uobičajenim moždanim sklopovima".
Drugim riječima, strah vas zaključava u vaše navike i vaše prethodne izbore. Doslovno umanjuje moždane putove koji vam omogućuju da se predomislite.
Ovo je ozbiljno i pretpostavljam da ste već vidjeli primjere za to.
"U kontinuiranom stresu emocionalno istaknute podatke obrađujemo brzo i automatski, ali manje precizno. Oštećena je radna memorija, kontrola impulsa, donošenje odluka, procjena rizika i izmjenjivanje zadataka".
Opet, dugotrajni strah ljude zaključava na bilo kojem putu kojim su već krenuli. I opet, ovo je biološko. Izravno su pogođeni moždani sklopovi.
Ipak...
Od svega što sam gore napisao (i postoje i drugi neugodni učinci poput obiteljskog nasilja), čini se da smo osuđeni na propast; da su našim susjedima koji su duboko pili iz rijeke straha blokirani mozgovi, i sve dok se protok straha nastavlja (čini se da kraj nije vidljiv), oni će postati sve stroži u svojim predrasudama kao i da će nasilje nastaviti i povećati.
A za neke će ljude sve navedeno biti istina. Strah uništava na najizravniji način: biološki.
Ipak ... biologija nikad nije jednostavna, a posebno na ljudskoj razini. Iako su gore navedene stvari općenito istinite, uvijek postoje iznimke; ponekad puno njih. I upravo su nas te iznimke spasile, s vremena na vrijeme.
Rezultati trajnog straha su polarizirani i zaključani umovi. A to dovodi do refleksnog suprotstavljanja, nasilja i ubojstava. To vidimo sada i još neko vrijeme to možemo vidjeti. Čini se da je svijet postao ovisan o strahu.
Pa ipak, mnogi od nas to odbijaju, a ovo je dalek put prije kraja.
Prije dva dana bila je zabava u mom susjedstvu: muzika, razgovor, sviranje, smijeh i tako dalje. Bila je to prva radosna buka koju dugo nisam čuo u javnosti.
Život pronalazi put, a posebno ljudski život.
