Ako je Todoriću za vjerovati, na apokalipsu nećemo dugo čekati. ‘Fortenova neće postojati za godinu dana’, rekao je Nataši Božić Šarić pa nastavio: ‘Agrokor u ovom trenutku ima 20 milijardi kuna prometa, a iduće će godine imati možda osam jer će Konzum otići, raspast će se, a kad Konzum ne postoji, ne postoji ni grupa’
Gazda najavljuje apokalipsu! A na nju, ako mu je za vjerovati, nećemo dugo čekati. ‘Fortenova neće postojati za godinu dana’, rekao je Nataši Božić Šarić – ekskluzivni gost, čestitke – pa nastavio: ‘Neće biti ništa od cijelog biznisa Agrokora. Agrokor je imao promet oko 30 milijardi kuna kad sam ja otišao, danas bi imao 35. U ovom trenutku ima 20 milijardi, a iduće će godine imati možda osam jer će Konzum otići, raspast će se, a kad Konzum ne postoji, ne postoji ni grupa.’ Na pitanje voditeljice misli li da Fortenova neće opstati, Ivica Todorić je rekao da neće, nema šanse. A na pitanje hoće li dobiti pravnu bitku, u koju upravo kreće, rekao je: ‘Ma sto posto!’ I tu mu se može vjerovati. Ova država nema snage dobiti ni Tomu Horvatinčića ili Daruvarca, a kamoli Ivicu Todorića. Jedino što je Gazda zaboravio jest da je onu drugu bitku, za vlasništvo Agrokora, zauvijek izgubio, ako ju je ikada i dobio. Kad je jednom zaprijetio da će prodati dio konditorskih tvrtki Nestleu, Franjo Tuđman je rekao: ‘Neka proda, ako misli da su njegove…’ I tako je i bilo, kako došlo, tako prošlo.
Malograđanski davež zvan ‘Kontesa Dora’ može djelovati prilično podnošljivo – ako seriju gledamo u humorističkom ključu! Tako bi naime trebala izgledati lijeva satira izmišljene glembajevštine: nekakav dvorac guta plamen, a dvoje likova vodi svemirske dijaloge. Grofica: ‘Ah, Karlo Armano, kakvi zanosni plameni jezici! Ova bi buktinja još silnije djelovala na pozadini Schumanove fantazije!’ Karlo Armano: ‘Vi divna, profinjena ženo! Da ste mi to ranije rekli, sam bih užgao oganj pod kojim bi izgorjele ove zidine!’ Grofica mu pada u zagrljaj, jecajući: ‘Volim vas, vi divni Karlo Armano…’ Jezik ‘Kontese Dore’ u doba iliraca bio bi vrlo suvremen, ali više bogami nije. Čemu to uništavanje vrhunskih glumaca? To ukočeno držanje, te pompozne rečenice; oh geste, oh te geste, i taj organ; oh, utaknite te geste u taj, ah, u taj organ… rekao bi Kalman Mesarić.
Hrvatsko-srpski bijeg u izgubljeni raj, u zlatno doba nacije, opravdana je materija za narode prezasićene užasima našega vremena, ali ima smisla ako je posao umjetnički dobro napravljen i, po mogućnosti, u višem smislu istinit. No ovdje imamo eskapističku šećerlemu: Hrvatska se prikazuje kao jedan prošireni Schönbrunn, kao što Srbi razdoblje Karađorđevića prikazuju kao Mali Trianon (upravo je na RTS-u krenula serija o Petru Karađorđeviću). Idila, bogatstvo, raskoš, klavir, gospodski maniri, multilingvalnost, bijele rukavice, crni halbcilindri… No više je istine u jednoj slici Krste Hegedušića nego u svim epizodama ‘Dore’. Rudolf Bićanić kazuje u knjizi ‘Kako živi narod’ (izdanoj 1930-ih) da 70 posto Hrvata u to doba nema vlastiti krevet. Ova nas dakle vlaškovuličanska fantazija vodi ravno u srce romantičnog sna o naciji, koji izgleda baš tako, kvazi: kvazijezikom govore kvaziljudi u kvazisredini, i onda čekaju kvaziutopiju, a kakva je ona vidimo danas u našoj stvarnosti. Svi ti bombellesi – noblesi, glembaji – izgledali su otprilike onako kako danas izgleda Gazda iz Kulmerovih dvora, nemojmo se zafrkavati, nema tu Schumana, tu se slušaju cajke, i ćao!
Kakav brutalan napad na počasnog doktora Milana Bandića! Kakvo perfidno sapunanje daske čovjeku koji će širiti svjetlo sveučilišta! Damir Smrtić pozvao je u studio ‘Otvorenog’ dva bandićevca s klupe, trećepozivaša S. P. Novaka i Igora Peternela, umjesto da Bandićevu honoris causa titulu brane reprezentativci Kikaš i Pripuz. Jednoga će dana Smrtić moći reći da je podrivao sustav iznutra, kao što je Oliver Mlakar rekao da je, na dan kad je Tito smjenjivao Savku i Tripala, u znak prosvjeda stavio crnu kravatu. Pucajte, ja i sada držim mikrofon! S. P. Novak, bivši kandidat s Bandićeve liste, bilocirao se na poziciji ‘neovisnog intelektualca’ pa se svojski trudio dokazati da Bandić zaslužuje počasni doktorat (to je ‘akt sreće’ i ‘akt zadovoljstva’, rekao je SPN), dok se Peternel vrpoljio u stolici, namještao poze za kameru broj dva i trudio se oko ekvidistanci: te u jednu ruku ovo, te u drugu ruku ono, te pirka, te kanjac, ukratko, nije u studiju bilo nikoga tko bi prepoznao punu ljepotu Bandićevih zasluga za narod i predložio da Miki dobije nagradu koja doista vapi za njim – počasnog Nobela. Šteta, beskonačno šteta, rekao bi pjesnik.
Ivana Dragičević povukla je dobar potez pozvavši u studio dvojicu ambasadora iz pristojnih pomorskih država, Finske i Danske – obje su skandinavske zemlje razvijene, dinamične, spremne na promjene i suvremene, ne žive u prošlosti. ‘Hrvatska tradicija brodogradnje seže u prošlost nekih 160 godina, mi je imamo još dulje. Svijet se mijenja, što znači da se često industrije u različitim zemljama susreću s identičnim problemima. Ovo što se danas događa u Hrvatskoj finska su brodogradilišta već iskusila. Neka najveća brodogradilišta prodana su Južnokorejcima, no to nije dobro ispalo. Prije nekoliko godina finska vlada je kupila manjinski dio s namjerom da ga zadrži dok ga ne bude mogla prodati. Istovremeno, veliko njemačko brodogradilište Meyer postalo je većinski dioničar. Mi sada imamo industriju koja izuzetno dobro posluje. Naprosto se morate pobrinuti da ste najbolji na svijetu’, rekao je finski veleposlanik Risto Piipponen.
Danski veleposlanik Christian Thorning prisnažio je: ‘Prije dvadesetak godina zaključili smo da brodogradilišta u Danskoj više nisu održiva. Posljednje smo zatvorili prije desetak godina i danas u Danskoj više nema brodogradilišta. To je bio dugotrajan proces gdje smo uzeli u obzir mnoge faktore. Vrlo je važno da počnete razmišljati o tome što ćete učiniti nakon zatvaranja. Imao sam priliku prošlog ljeta posjetiti posljednje brodogradilište koje smo zatvorili prije deset godina. Transformiralo se u nešto posve drugačije. Sada se grade velike offshore vjetrenjače u halama gdje su se prije gradile turbine. Istovremeno su počeli surađivati sa sveučilištima i istraživačkim institutima i počeli se baviti robotikom i digitalnim tehnologijama. Ukratko, sada je tamo zaposleno više ljudi nego što je bilo u vrijeme kada su se tamo gradili brodovi. U deset godina su se potpuno transformirali’, rekao je Thorning.
portalnovosti
TNT, N1, 24. ožujka, 11:00
Gazda najavljuje apokalipsu! A na nju, ako mu je za vjerovati, nećemo dugo čekati. ‘Fortenova neće postojati za godinu dana’, rekao je Nataši Božić Šarić – ekskluzivni gost, čestitke – pa nastavio: ‘Neće biti ništa od cijelog biznisa Agrokora. Agrokor je imao promet oko 30 milijardi kuna kad sam ja otišao, danas bi imao 35. U ovom trenutku ima 20 milijardi, a iduće će godine imati možda osam jer će Konzum otići, raspast će se, a kad Konzum ne postoji, ne postoji ni grupa.’ Na pitanje voditeljice misli li da Fortenova neće opstati, Ivica Todorić je rekao da neće, nema šanse. A na pitanje hoće li dobiti pravnu bitku, u koju upravo kreće, rekao je: ‘Ma sto posto!’ I tu mu se može vjerovati. Ova država nema snage dobiti ni Tomu Horvatinčića ili Daruvarca, a kamoli Ivicu Todorića. Jedino što je Gazda zaboravio jest da je onu drugu bitku, za vlasništvo Agrokora, zauvijek izgubio, ako ju je ikada i dobio. Kad je jednom zaprijetio da će prodati dio konditorskih tvrtki Nestleu, Franjo Tuđman je rekao: ‘Neka proda, ako misli da su njegove…’ I tako je i bilo, kako došlo, tako prošlo.
Kontesa Dora, HRT, 25. ožujka, 20:05
Malograđanski davež zvan ‘Kontesa Dora’ može djelovati prilično podnošljivo – ako seriju gledamo u humorističkom ključu! Tako bi naime trebala izgledati lijeva satira izmišljene glembajevštine: nekakav dvorac guta plamen, a dvoje likova vodi svemirske dijaloge. Grofica: ‘Ah, Karlo Armano, kakvi zanosni plameni jezici! Ova bi buktinja još silnije djelovala na pozadini Schumanove fantazije!’ Karlo Armano: ‘Vi divna, profinjena ženo! Da ste mi to ranije rekli, sam bih užgao oganj pod kojim bi izgorjele ove zidine!’ Grofica mu pada u zagrljaj, jecajući: ‘Volim vas, vi divni Karlo Armano…’ Jezik ‘Kontese Dore’ u doba iliraca bio bi vrlo suvremen, ali više bogami nije. Čemu to uništavanje vrhunskih glumaca? To ukočeno držanje, te pompozne rečenice; oh geste, oh te geste, i taj organ; oh, utaknite te geste u taj, ah, u taj organ… rekao bi Kalman Mesarić.
Hrvatsko-srpski bijeg u izgubljeni raj, u zlatno doba nacije, opravdana je materija za narode prezasićene užasima našega vremena, ali ima smisla ako je posao umjetnički dobro napravljen i, po mogućnosti, u višem smislu istinit. No ovdje imamo eskapističku šećerlemu: Hrvatska se prikazuje kao jedan prošireni Schönbrunn, kao što Srbi razdoblje Karađorđevića prikazuju kao Mali Trianon (upravo je na RTS-u krenula serija o Petru Karađorđeviću). Idila, bogatstvo, raskoš, klavir, gospodski maniri, multilingvalnost, bijele rukavice, crni halbcilindri… No više je istine u jednoj slici Krste Hegedušića nego u svim epizodama ‘Dore’. Rudolf Bićanić kazuje u knjizi ‘Kako živi narod’ (izdanoj 1930-ih) da 70 posto Hrvata u to doba nema vlastiti krevet. Ova nas dakle vlaškovuličanska fantazija vodi ravno u srce romantičnog sna o naciji, koji izgleda baš tako, kvazi: kvazijezikom govore kvaziljudi u kvazisredini, i onda čekaju kvaziutopiju, a kakva je ona vidimo danas u našoj stvarnosti. Svi ti bombellesi – noblesi, glembaji – izgledali su otprilike onako kako danas izgleda Gazda iz Kulmerovih dvora, nemojmo se zafrkavati, nema tu Schumana, tu se slušaju cajke, i ćao!
Otvoreno, HRT, 25. ožujka, 22:00
Kakav brutalan napad na počasnog doktora Milana Bandića! Kakvo perfidno sapunanje daske čovjeku koji će širiti svjetlo sveučilišta! Damir Smrtić pozvao je u studio ‘Otvorenog’ dva bandićevca s klupe, trećepozivaša S. P. Novaka i Igora Peternela, umjesto da Bandićevu honoris causa titulu brane reprezentativci Kikaš i Pripuz. Jednoga će dana Smrtić moći reći da je podrivao sustav iznutra, kao što je Oliver Mlakar rekao da je, na dan kad je Tito smjenjivao Savku i Tripala, u znak prosvjeda stavio crnu kravatu. Pucajte, ja i sada držim mikrofon! S. P. Novak, bivši kandidat s Bandićeve liste, bilocirao se na poziciji ‘neovisnog intelektualca’ pa se svojski trudio dokazati da Bandić zaslužuje počasni doktorat (to je ‘akt sreće’ i ‘akt zadovoljstva’, rekao je SPN), dok se Peternel vrpoljio u stolici, namještao poze za kameru broj dva i trudio se oko ekvidistanci: te u jednu ruku ovo, te u drugu ruku ono, te pirka, te kanjac, ukratko, nije u studiju bilo nikoga tko bi prepoznao punu ljepotu Bandićevih zasluga za narod i predložio da Miki dobije nagradu koja doista vapi za njim – počasnog Nobela. Šteta, beskonačno šteta, rekao bi pjesnik.
Vijesti, N1, 28. ožujka, 20:54
Ivana Dragičević povukla je dobar potez pozvavši u studio dvojicu ambasadora iz pristojnih pomorskih država, Finske i Danske – obje su skandinavske zemlje razvijene, dinamične, spremne na promjene i suvremene, ne žive u prošlosti. ‘Hrvatska tradicija brodogradnje seže u prošlost nekih 160 godina, mi je imamo još dulje. Svijet se mijenja, što znači da se često industrije u različitim zemljama susreću s identičnim problemima. Ovo što se danas događa u Hrvatskoj finska su brodogradilišta već iskusila. Neka najveća brodogradilišta prodana su Južnokorejcima, no to nije dobro ispalo. Prije nekoliko godina finska vlada je kupila manjinski dio s namjerom da ga zadrži dok ga ne bude mogla prodati. Istovremeno, veliko njemačko brodogradilište Meyer postalo je većinski dioničar. Mi sada imamo industriju koja izuzetno dobro posluje. Naprosto se morate pobrinuti da ste najbolji na svijetu’, rekao je finski veleposlanik Risto Piipponen.
Danski veleposlanik Christian Thorning prisnažio je: ‘Prije dvadesetak godina zaključili smo da brodogradilišta u Danskoj više nisu održiva. Posljednje smo zatvorili prije desetak godina i danas u Danskoj više nema brodogradilišta. To je bio dugotrajan proces gdje smo uzeli u obzir mnoge faktore. Vrlo je važno da počnete razmišljati o tome što ćete učiniti nakon zatvaranja. Imao sam priliku prošlog ljeta posjetiti posljednje brodogradilište koje smo zatvorili prije deset godina. Transformiralo se u nešto posve drugačije. Sada se grade velike offshore vjetrenjače u halama gdje su se prije gradile turbine. Istovremeno su počeli surađivati sa sveučilištima i istraživačkim institutima i počeli se baviti robotikom i digitalnim tehnologijama. Ukratko, sada je tamo zaposleno više ljudi nego što je bilo u vrijeme kada su se tamo gradili brodovi. U deset godina su se potpuno transformirali’, rekao je Thorning.
portalnovosti
