Friedman nije imao svjetonazorskih razloga protiviti se euru, jer je zajednička valuta bila, rekao je, izraz političke volje da se Francuska i Njemačka tijesno povežu, kako bi njihov novi rat bio nemoguć i kako bi se stvorile Sjedinjene Države Europe. Ali to nije realno, jer Europa nije Amerika, upozorio je.


Vlada je opet uspjela skrenuti pažnju javnosti s gorućih hrvatskih nevolja i iseljavanja, donijevši jučer Strategiju za uvođenje eura u Hrvatsku, za pet do sedam godina. Međutim, oni koji zatvaraju oči pred sadašnjim nevoljama, često utiru put za još veće nevolje u budućnosti – koje može donijeti i nepromišljena odluka o euru.

Opasnost je u tome što zagovornici eura prešućuju javnosti da zajednička valuta neće preživjeti sljedeću krizu u Europi, ako se eurozona ne reformira. Na to su 2014. upozorili upravo krugovi oko francuskog političara Jacquesa Delorsa, koji je i utemeljitelj eura. Oni smatraju da eurozonu i EU treba dograditi u federalnu državu, jer valute bez države dugoročno ne mogu opstati.

Tog velikog posla latio se francuski predsjednik Emmanuel Macron, ali je reforma eurozone u travnju tiho propala. Naišla je na blokadu u Njemačkoj. Stoga je komentator Financial Timesa, Wolfgang Münchau, upozorio da će eurozona iduću krizu dočekati bez zaštitnih mehanizama, poput cjelovite bankovne unije i obilnijih fondova solidarnosti s prezaduženim zemljama. Štoviše, najnovije usporavanje gospodarstva u EU u kombinaciji s »monetarnom unijom koja sebe ne želi popraviti« predstavlja »jedan od najvećih rizika za svjetsku ekonomiju«, alarmirao je Münchau.

Drugim riječima, Vlada nas optimistično vodi u moguće grotlo nove krize. Pritom tvrdi da će Hrvatska od eura imati više koristi nego štete. To je posve proizvoljna ocjena. Euro je politički projekt bez realne podloge. O tome su analize već napravili brojni nobelovci, čak i pokojni Milton Friedman koji je još 1997. napisao da taj projekt ne može dobro završiti.

Friedman nije imao svjetonazorskih razloga protiviti se euru, jer je zajednička valuta bila, rekao je, izraz političke volje da se Francuska i Njemačka tijesno povežu, kako bi njihov novi rat bio nemoguć i kako bi se stvorile Sjedinjene Države Europe. Ali to nije realno, jer Europa nije Amerika, upozorio je. Ima različite narode kojima je njihova zemlja draža od »Europe«. Kako je prognozirao, za euro će biti spremne samo Njemačka, zemlje Beneluxa i Austrija. Ostalima će uglavnom ekonomski naškoditi. Stoga euro neće dovesti do političkog jedinstva, nego nejedinstva, ispravno je navijestio Friedman.

Zaista, Njemačka i Nizozemska danas plivaju u trgovinskom višku od oko 300 milijardi eura, ali se najglasnije protive većoj solidarnosti s prezaduženim gubitnicima poput Grčke i Italije, koje pomišljaju i na izlazak iz eurozone. Što je malim i ekonomski slabim zemljama poput Letonije trebao euro, ni danas nije jasno. Dok se pripremala za uvođenje eura u 2014. godini, Letonija je od 2009. morala provesti jedne od najdrastičnijih mjera proračuske štednje u EU-u. Više od 10 posto Letonaca otada se iselilo iz zemlje. Letoniju je tada vodio premijer Valdis Dombrovskis, koji je nakon »uspjeha« s eurom nagrađen pohvalom iz Berlina i mjestom potpredsjednika Europske komisije. Računa li i Plenković na slične nagrade? U svakom slučaju, kritičari Vladinog srljanja u eurozonu tješe se mogućnošću da euro propadne prije nego što Vlada za njega »stvori uvjete«.

 

novilist