Vladajući, spustite se s oblaka

Vlada se već dugo žali na zajedljive medije i stručnjake koji joj ne žele odati priznanje zato što je Hrvatska postigla gospodarski rast od 3,9 posto u prvom kvartalu. Međutim, ne pitaju se zašto je prema tom »uspjehu« ravnodušna i većina hrvatskih građana, koja smatra da vlasti vode zemlju u pogrešnom smjeru.

Ljudi ne osjećaju dobrobiti tog gospodarskog oporavka. To su potvrdili i podaci Europskog sindikalnog instituta, prema kojima su plaće u Hrvatskoj, unatoč blagom nominalnom povećanju, u posljednjih deset godina zabilježile realni pad od 11 posto, najveći u Europskoj uniji, nakon Grčke.

Vladajući krugovi, naravno, ne pitaju se zašto građani ne uživaju plodove njihovih »uspjeha« i zašto se, umjesto toga, masovno iseljavanju iz zemlje. Elite to jednostavno ignoraju. Više se trude ni procjenjivati koliki je broj ljudi stvarno napustio Hrvatsku.

Čak ni predsjednicu Republike više ne zanima činjenica da gotovo četvrtina građana živi u obiteljima s blokiranim računima, koji su prisiljeni ići u inozemstvo i slati doznake kako bi svojim najbližima olakšali preživljanje.

Te su egzistencijale teme, koje je Kolinda Grabar Kitarović pokrenula, nestale s dnevnog reda Vlade i Sabora, kao da će se riješiti same od sebe ili nekim sitnim kozmetičkim potezima.

Hrvatske vlasti nastavljaju živjeti u oblacima. To potvrđuje i najnovije slavlje u Vladi u povodu izbora Marije Pejčinović Burić na mjesto glavne tajnice Vijeća Europe.

Premijer Andrej Plenković to je ocrtao kao »najveći međunarodni, politički i diplomatski uspjeh, kada je riječ o izboru bilo kojeg predstavnika Hrvatske u međunarodne institucije«.

Mariji Pejčinović Burić, koja će na novoj dužnosti zarađivati oko 300 tisuća eura godišnje, zaista treba čestitati. Međutim, mnogi će se građani s pravom pitati kakve koristi Hrvatska od toga ima.

Vijeće Europe je institucija od sporedne važnosti, kao što je i mala Hrvatska u Europi sporedna. Europskim institucijama i njihovim dužnosnicima nije bitno kako ljudi u Hrvatskoj stvarno žive.

Oni nikada nisu prozivali Vladu zbog visoke nezaposlenosti, ili masovnog iseljavanja iz zemlje, jer to i nije njihov posao. S druge strane, hrvatski premijer, kojem bi to trebala biti glavna preokupacija, više je riječi dosad posvetio tehničkim pitanjima o tome tko će biti glavni tajnik Vijeća Europe i kako će Hrvatska predsjedavati Unijom, nego na goruće probleme vlastitih građana.

Najnoviji pokazatelj slabe zainteresiranosti Vlade za život u Hrvatskoj jest i premijerova izjava od srijede da su naši »makroekonomski trendovi izvrsni«, što će Vladi omogućiti podnošenje molbe za učlanjenje u eurozonu.

Ta izjava iznova potvrđuje da u ekonomskim razmišljanima Vlade nema puno mjesta za potplaćene radnike i ostale građane, kao da oni nisu dio gospodarstva. Kako vidimo, Vladine operacije smanjivanja proračunskih deficita, eurointegracija i podizanja kreditnog rejtinga »izvrsno« uspijevaju, ali pacijent umire.

Gospodarski oporavak Hrvatske sve se manje temelji na njezinoj proizvodnji, a sve više na tome što će joj kapnuti iz inozemstva - putem sve većih doznaka iseljenih građana, koje dosežu 16 milijardi kuna godišnje, ili putem novca iz europskih fodnova za slabije razvijene.

Upravo te doznake i EU-fondovi ključni su razlog za ubrzavanje potrošnje i gospodarstva početkom ove godine. Međutim, dok industrija propada i zemlja tehnološki zaostaje, sve obrazovaniji mladi ljudi nemaju puno mogućnosti za rad u Hrvatskoj, osim ako ne žele prihvatiti sezonske poslove u turizmu i građevinarstvu, ili u trgovini.

Na nesigurnim poslovima ne mogu planirati budućnost i stvarati obitelj. Zbog sve većeg raskoraka između Vladinih priporiteta i stvarnog života, nije čudno što je objava predsjedničke kandidature Miroslava Škore - koji je ocijenio da su se »političke elite potpuno otuđile od naroda« - izazvala paniku u vladajućim krugovima, u redovima HDZ-a i SDP-a.

Na političkoj sceni u Hrvatskoj nakon puno godina pojavio se kandidat koji glasno govori ono što većina građana dobro zna i osjeća. U proteklih dva i pol desetljeća vladajući su krugovi namjestili državu tako da gospodarstvo i sustav rade u korist povlaštene manjine, a ne na dobro svih građana.

Škoro kaže da tu otetu »državu treba vratiti narodu«. Vladajući krugovi prestrašili su se novog političkog vala u zemlji, koji bi ih s vremenom mogao pomesti sa scene.

Međutim, tog novog vala koji dolazi sa Škorom »dvije najjače stranke, zajedno s njihovim trgovačkim partnerima« ne trebaju se bojati. Škorine ideje nisu posve originalne i drugima nije zabranjeno da ih na svoj način prepisuju. Najjednostavniji način za vladajuće da spriječe Škoru jest da se spuste s oblaka, da prestanu iza scene raditi za interese banaka i korporacija, te da im potrebe vlastitih građana postanu ono najvažnije.

novilist