Prije nekoliko dana objavljena je sretna vijest da se u prvom kvartalu budžet puni bolje nego što je planirano. U istom razdoblju bilježimo pad industrijske proizvodnje i BDP-a. To neosporno znači da su stanovništvo i privreda, kao jedini punioci budžeta, znatno više opterećeni u usporedbi s istim razdobljem prošle godine. Obećanje političara da neće biti većih opterećenja, nisu ispunjena, a sada je jasno da je glavni cilj Vlade punjenje budžeta koje osigurava uredne državne financije i zadržavanje postojećeg stanja u javnoj potrošnji. Potpuno je jasno da dosadašnje mjere Vlade nisu usmjerene ka realizaciji predizbornih obećanja o reindustrijalizaciji i poticanju proizvodnje, a minorna rasterećenja u sferi doprinosa i parafiskalnih nameta, služe samo kao paravan koji prikriva stvarne namjere povećanja fiskalnih opterećenja stanovništva i gospodarstva. Povećanje opterećenja stanovništva, kojem se na taj način smanjuje kupovna moć, a time i potražnja na tržištu, također je jedna od protuindustrijskih mjera koja ponekad ima veći utjecaj na pad proizvodnje od izravnih opterećenja gospodarstva.
Još veća opterećenja industrijske proizvodnje
Prirodno bi bilo glavni izlaz iz višegodišnje duboke gospodarske krize potražiti u reindustrijalizaciji i poticanju proizvodnje, odnosno povećanom stvaranju nove vrijednosti. U tom području Vlada je jasno pokazala namjeru daljnjeg devastiranja ovog važnog sektora. Odluke vezane uz brodogradnju, Dalmacijavino, DIOKI itd., mogu se smatrati čišćenjem zatečenog stanja. Međutim, opće poskupljenje energenata koji su vrlo važan trošak svake proizvodnje, i nastavak prouvozne monetarne politike koja je važan konkurentan faktor, te porezno nepriznavanje nekih materijalnih troškova, jasno pokazuje da je devastacija industrijske proizvodnje nastavljena još većim opterećenjima, u još užim gospodarskim okvirima.
Lošiji gospodarski okviri za poljoprivredu
Događaji vezani uz poljoprivredu jasno pokazuju da ni to nije sektor u kojem Vlada traži izlaz iz krize. Dovoljno je spomenuti smanjenje budžetskih sredstava za poticaje, mljekarske incidente ili prijetnje novim prosvjedima poljoprivrednika, pa da se sa sigurnošću može reći kako će gospodarski okviri za poljoprivredu biti teži nego lani.
Mogu li obrtništvo i malo poduzetništvo pokrenuti gospodarsku aktivnost?
Područje obrtništva i male privrede obradovala je injekcija od 370 milijuna kuna bespovratnih sredstava. Nastala je velika jagma za sredstvima koje možeš dobiti, a ne moraš vratiti. Na stranu činjenica da je nečija već zarađena sredstva Vlada uzela prekomjernim opterećenjem, pa ih onda preusmjerila u „spas“ obrtništva. Neosporno je da će ova sredstva pomoći izvjesnom broju obrtnika i malih poduzetnika da lakše prežive krizu, ali je teško povjerovati da će taj novac znatnije pokrenuti gospodarsku aktivnost u tom području. Naime, obrtništvo i malo poduzetništvo uvelike je ovisno o kupovnoj moći stanovništva i velikim sustavima čiji su kooperanti. S obzirom da kupovna moć stanovništva pada, a veliki sustavi propadaju, ne mogu se očekivati konjunkturna kretanja u obrtništvu i malom poduzetništvu, bez obzira na financijske injekcije koje im se daju.
Upitni efekti državnih investicija
Državne investicije mogle bi biti jedan od pokretača gospodarske aktivnosti, a naročito ako se radi o investicijama u proizvodne kapacitete ili investicijama s brzim povratom. Nažalost, investicije koje predviđa Vlada za ovu godinu ne spadaju u tu vrstu investicija, pa mogu pomoći samo građevinskom sektoru i to jednokratno. S obzirom da su sredstva za te investicije dobivena prekomjernim opterećivanjem privrede ili zaduživanjem, upitni su ukupni efekti takve gospodarske politike. Turizam je jedino područje gospodarskih djelatnosti u okviru kojeg bi mjere Vlade mogle rezultirati s više pozitivnih nego negativnih efekata. Ključni poticaj u obliku smanjenja stope PDV-a u dijelu turističke djelatnosti, ozbiljan je stimulans za ovaj sektor, ali nažalost tek od sljedeće godine. Posluži li nas dobro vrijeme možemo očekivati dobre turističke rezultate. Nažalost, prave ekonomske rezultate ne može dati turizam u zemlji koja turistu, uz siromašnu uslugu, nudi uglavnom uvezenu robu. Stoga se od turizma može očekivati samo ublažavanje posljedica krize.
Čak da se u pojedinim gospodarskim sektorima odškrinu poneka vrata za izlazak iz krize, postavlja se pitanje tko će u realnosti operacionalizirati te šanse, odnosno je li Vlada osigurala kadrovsku strukturu koja nas može izvesti kroz labirint krize i dovesti u bolja vremena.
U javnim poduzećima – stranački poslušnici
U području upravljanja javnim i pretežno državnim poduzećima, primjenom principa postavljanja uprava iz redova poslušnih stranačkih kolega bez značajnih gospodarskih referenci, Vlada je na ključnim gospodarskim mjestima gotovo osigurala kadrove koji eventualne šanse neće ni primijetiti, a kamoli realizirati.
U privatnim poduzećima – ekskluzivni kazneni progoni menadžera
Za menadžere u privatnom sektoru Vlada je, u slučaju ozbiljnih propusta, osigurala kazneni progon i zapljenu vlastite imovine. Te mjere nisu predviđene za državne dužnosnike koji upravljaju mnogo većim državnim sredstvima, ili za pravosudne organe čiji propusti mogu uništiti velika materijalna sredstva, ali i ljudske sudbine. Menadžer tako postaje zanimanje na koje će reflektirati sve manje kvalitetnih ljudi, jer dovesti se u situaciju da radeći za tuđi račun odgovaraš vlastitom imovinom, nije baš pametno. Ako je slijediti ove poruke vlasti, onda nam za izlazak iz krize, dobri menadžeri i nisu nužni.
Možda bi nositelji izlaska iz krize trebali biti mladi intelektualci koji će, u velikom broju kao besplatna radna snaga, biti bačeni na tržište. Njihovo će im, po hitrom postupku stečeno iskustvo u administrativnim, dostavljačkim, crtačkim, pa možda čak i u nižim stručnim poslovima, omogućiti da već za koju godinu sjednu u fotelje uprava, a možda čak i ministara.
Zaključak
Izlaz iz krize i dalje ne tražimo u sektoru industrije, poljoprivrede i, uopće, proizvodnje, iako su nam puna usta fraza o nužnosti takve orijentacije. Iz krize nas, izgleda, neće izvući oni koji su u nemogućim uvjetima ostvarili zapažene poslovne rezultate, već samo oni koji neopterećeni znanjem, u slijepoj poslušnosti, svojim nečinjenjem ne mogu učiniti nikakve grešku. Vjerujete li da je to moguće?
Preuzeto s portala:www.dnevno.hr
