Vodič za akciju 2

Prvih sedam koraka u prošlom članku su, recimo tako, uvodni, priprema, mentalna, emotivna, fizička - ako smo odabrali hodanje, trčanje, kretanje za početak. Ponovimo ih: fizička aktivnost, povezivanje s druge dvije osobe, osvještavanje vlastitog dobitka, smanjivanje očekivanja od sebe i od drugih, radovanje, prihvaćanje boli, otvorenost učenju. Tako nekako.

Koraci možda nisu dobar opis, radi se o procesima koji traju, paralelno, gradimo vlastitu infrastrukturu za akciju, platformu, niti razmišljamo niti ćemo djelovati pravocrtno. Nije ovo vodič kako kupiti kartu za koncert u stranom gradu, a nije niti Kako da budem uspješna?, a niti "nešto između". Odbaciti jednostavne sheme, modele, otvoriti se promjeni, najtočniji je prikaz, najbolja uputa, nimalo laka, znam. Zato idemo dalje.

Slijedeća razinu, akcija.

OSAM

Pridružite se nekoj akciji, poziva ima dosta, na društvenim mrežama ponajviše, na oglasnim pločama fakulteta, usmena predaja, po portalima, u novinama. Odaberite neku koja je na liniji vaših interesa/ vrijednosti. Važno: ne idete tamo (samo) zbog cilja, idete sebe promatrati, možda ste jako uzbuđeni, možda ste puni otpora, primijetite to , uspijete li to, veliki ste korak napravili. "Što ja ovdje radim? Oni se svi poznaju, ja ne znam nikoga. Djeluju tako samopouzdano, ja niti ne znam o čemu točno govore. Nisam ni obučen kao oni, hoće li primjetiti da se ne uklapam?".

Moguće vam takve misli lete umom, dobro je to, to zovem, normalnom ljudskom reakcijom. Zbog straha od njih, većina ljudi se ne usudi niti približiti nekom protestu, uličnoj akciji, pozivu na sastanak, jak strah od neprihvaćanja. "Što ako mi se, sve to, ne svidi? Što ako se razočaram? Što ako se 'oni' razočaraju u mene?"

Netko će reći da su sve to gluposti, ja kažem da su to odlične misli, počeli smo sagledavati sebe i zajednicu i naš uzajamni odnos. On je složen, dinamičan, često nerealiziran, ponekad idealiziran.

Podsjetimo se, ako akcija ne valja, mi ju možemo poboljšati. Neki puta odmah sad, neki put u postupnom procesu, učimo se procjenjivati, učimo se djelovati. Gradimo odnos sa samim sobom, sa djelatnim, aktivnim dijelom sebe, također sa drugima. Gradeći te odnose gradimo društvo.
Ovaj nam korak kaže: uključivanje je ponajprije osluškivanje sebe, zatim drugih, pa opet sebe. Gledamo svijet oko sebe drugim očima, unutarnjim.

DEVET

Ostvarite neki konkretan rezultat, cilj. Mali, ostvariv, globalno razoružanje ostavite za kasnije, zanimljivo, moguće će prvi cilj biti povezan s pomaganjem. Nije to loše, a kažem da je zanimljivo jer samo pomaganje, najčešće, zadržava stanje stvari, status quo, ono je otpor promjeni, humanitarni čin, rad, a ne mijenjanje društvenih odnosa.

Zato obratite pažnju na sam čin pomaganja, bilo da se radi o migrantima, beskućnicima, siromašnima, nepismenima, starima, nemoćnima. Pomaganje je cijela znanost, nije jednostavno kako su nas učili, zato je važno istraživati ga, vježbati: poštovanje osobe, spremnost da ju čujemo, prepoznavanje naših predrasuda, želju da napravimo "po našem", a ne kako nam ta osoba traži (mi znamo bolje), teme o kojima razgovaramo.

Neki dan sam povezao autostopera od Šida do Rume u Srbiji, muškarac bez ruke, lagano pripit, u razgovoru se ispostavilo da je ratni veteran, rastavljen, porijeklom iz Hrvatske. Pričali smo o snižavanju temperature u stratosferi te pokušali procijeniti što bi se desilo da avion smeće/ toalet prazni na tim visinama. Moj je suputnik bio izrazito inteligentan i školovan, nismo stigli pričati o ispravnosti svojih izbora u životu, o alkoholu kao bijegu, ratu koji uništava živote, našli smo se na fizici.

Kod pomaganja je važno paziti na odnos moći, odoliti sirenskom zovu da smo bolji, jači, pametniji, zato jer smo u poziciji da nekome pomognemo. Uvijek je to obostran odnos, razmjena, naučio me davno Andras Biro. Pomognite nekom koji je manje sretan u životu od vas, no ravnopravno.

DESET

Pomoći slabijima, oduprijeti se jačima, neki bi sažetak aktivizma mogao biti kada je moć u pitanju. Kako se oduprijeti jačima? Nizom načina, prije svega tako da znamo zašto otpor, vjerovatno zato jer je neka zloupotreba moći u pitanju. Ne govorim samo o fizički jačima, možda nasilnicima, politička moć, ekonomska, intelektualna, mentalna, moć iskustva, će nam zaprijetiti kad tad.

Kvekeri, jedna od tradicionalnih kršćanskih mirovnih crkvi, meni jako bliski kažu: "Govoriti istinu moćnima." Može vam zvučati jako dalek, nestvaran koncept, no puno je bliži nego vam se čini. Ti "moćni" političari, šefovi, visokopozicionirani dužnosnici raznih vrsta, uglavnom se kreću u svijetu licemjerja, okruženi ljudima koji im povlađuju.

Ne kažem da će rado saslušati što vam baš vi imate reći o štetnosti izgradnje trgovačkog centra na livadi na kojoj se tradicionalno dešavaju sva važnija događanja u vašem naselju. Govorim o tome da je a) važno da vas čuju, da stvorite priliku reći im svoje argumente b) istinu je lako prepoznati, osjetiti, ona je mnogo moćnija nego mislimo, uostalom zato je se svi boje. Istina, izravan iskren nastup je naš i vaš alat, uz mnoge druge. Sredstvo ne samo da iskomuniciramo poruku već da gradimo odnos. Svi smo ljudi, sličnih strahova, težnji, želja iako u različitim stvarnostima živimo.

JEDANAEST

Oduprijeti se jačima, zahtjeva svijest o svojoj snazi. Da, učenje, čitanje, edukacije pomažu i to jako, no pogledajmo što odmaže. Okolina, ljudi koji nas okružuju, izgovori koje nam nude, razlozi za odustajanje, ismijavanje koje je u najavi, poruga, "prijateljski savjet" da se klonimo problema. To su sve testovi za nas, ispit koliko nam je stalo. Uvijek možemo naći izgovor, no oduprijeti se skepsi okoline, čak otvorenom protivljenju, već je izraz snage, odlučnosti, ne nužno inata, radimo radi sebe ne zbog njih. Svi ti ometači nisu samo vanjski glasovi već i unutrašnji, sumnja u sebe, podcjenjivanje, nemogućnost sagledavanja svoje snage. Ne ljutimo se na sebe, uostalom zato krećemo u djelovanje jer ne možemo podnijeti sav taj konglomerat pasivnosti, izgovora, sumnji, nemoći.

Dobrodošli su konkretni rezultati, ljudi koji nas podržavaju, ljudi od kojih učimo, koji vjeruju u nas, suradnja, iskrena komunikacija, treba nam, nasušno, odbacivanje svog tog šuma u glavi i srcu, jasnoća saznanja da djelovanje za opće dobro gradi mene samu, moje odnose sa drugima.
Govoreći o snazi, uz iskrenost dolazimo do drugog važnog alata - postavljanje pitanja. Kolika vam je plaća? Tko je odlučio da se kupi baš taj službeni auto? Koliko često se srećete s svećenikom/ sveštenikom/imamom/rabinom/ … iz vaše zajednice? Zašto tako rijetko? Kada ćete nešto zajedno napraviti? Znate li sve podatke o tom ratnom zločinu? Kako to da ste napustili grad tada? Čujete li, osjećate li bol građana zbog posječene magnolije?

Pitanja su moćna, pravovremena, pametna, hrabra pitanja ruše zidove, tabue, ponajviše moć koja se temelji na skrivanju.

Ukratko, aktivizam je razotkrivanje, sebe ponajviše, zatim drugih, razotkrivanje života, prave istine o njemu. Mora da vas to zanima, kada ste došli čak do kraja ovog teksta. Ima još, uskoro. Sad na domaću zadaću.

h-alter