Nedavno je jedan pametan čovjek zaključio kako bi izbori za rukovodstvo HDZ-a morali biti obavezni svakih šest mjeseci kako bi se ispraznio duboki sadržaj tog desetljećima taloženog deponija.
I dok nas pripadnici obiju struja verbalno uvjeravaju kako nikakvog bratoubilačkog rata u HDZ-u nema, ne prođe dan a da nešto iz te mračne utrobe ne prokulja, okuži i zasmrdi. Najnovije, zahvaljujući Indexu, doznali smo kako je jedan od kandidata za predsjednika tog bratstva bez jedinstva, Miro Kovač, daleke 2007. godine uspio, kao član Nadzornog odbora Hrvatske poštanske banke, pretvoriti svoj stambeni kredit od 310.979,97 švicarskih franaka, podignut 2006. godine u Privrednoj banci Zagreb, u kunski kredit od milijun i pol kuna u državnom HPB-u.
Kamata mu je ostala promjenjiva i umanjena je s 4,75 posto, koliko je iznosila u PBZ-u, na četiri posto, uz rok od 360 mjeseci i mjesečne anuitete od 5.161,23 kune.
Ne umanjujući zasluge istraživačkog novinarstva, ipak hadezeovci najbolje poznaju hadezeovce u dušu i želudac, pa nije teško zaključiti kako je ta tajna uspješno sakrivana od javnosti 13 godina, upravo sada isplivala na površinu.
Miro Kovač, baš kao i njegov glavni logističar Davor Ivo Stier, oštricu svojih napada usmjerili su na Andreja Plenkovića upravo zbog nedovoljne borbe protiv klijentelizma koja je, po njima, HDZ dovela do gubitka izbora, zbog brojnih ministara koji su morali otići iz Vlade upravo iz tih pogubnih razloga.
U tom džihadu za Tuđmanovo žezlo ne biraju se sredstva, pa se glavni borci protiv »razornog klijentelizma« sada raskrinkavaju kao njegovi pobožni sljedbenici, dok je njihova koža bila u pitanju.
Uostalom, kako nazvati to kada diplomirani anglist s magistarskim radom iz engleske i francuske lingvistike, s doktoratom iz povijesti međunarodnih odnosa, postane članom Nadzornog odbora HPB-a? I to u vrijeme kada je predsjednik Vlade lice iz sudnice Ivo Sanader, a glavni bankar Josip Protega, Uskokov optuženik!?
Kako se to postaje nadzornikom državne banke s pristojnom apanažom, a da pri tom nemate ama baš nikakvih referenci u financijama i bankarstvu? I tko je to mogao potezom pera riješiti svoju muku u »švicarcima« dok su ostali zbog istog gubili glavu?
Samo netko tko je član HDZ-a, samo onaj tko je svoju karijeru započeo u kabinetu Franje Tuđmana, a potom u Ministarstvu vanjskih poslova. I je li to klijentelizam, o kojem kao najvećem problemu HDZ-a i države u svom političkom usponu često govori Davor Ivo Stier, ili možda još nešto gore?
Jer, Kovač je iza svog nadzornikovanja, za koje je bio pristojno plaćen, ostavio HPB-u, odnosno državi, repove poslovanja s Fimi medijom u iznosu od oko 9,3 milijuna kuna.
Ili se ta dijareja klijentelizma širi brzinom koronavirusa, ili je ona naprosto endemska bolest HDZ-a. Naime, i sam Stier koji slovi kao jedan od rodonačelnika i entuzijastičnih boraca protiv klijentelizma u stranci i državi, zaposlio se u Ministarstvu vanjskih poslova kao 24-godišnjak, nakon što je prošao sito i rešeto partijske logističke mreže, uz intervenciju, kaže jedan novinski tekst, vječnog i nezaboravnog Ive Sanadera!
Tako svaki patron nađe svog klijenta, svaki lonac poklopac, svaka tikva čep. Stoga ovaj rat, koji se u ime borbe protiv klijentelizma vodi jedino i isključivo kako bi pobjedniku pripao monopol na budući klijentelizam i ostale benefite, nikada ne smije prestati.
Samo ako se unutarstranački izbori u HDZ-u budu održavali permanentno, može postojati nada da će se kloaka jednog dana isprazniti.
Jer, nema boljeg purgativa od bratske demokratske grabeži za vlast.
novilist
I dok nas pripadnici obiju struja verbalno uvjeravaju kako nikakvog bratoubilačkog rata u HDZ-u nema, ne prođe dan a da nešto iz te mračne utrobe ne prokulja, okuži i zasmrdi. Najnovije, zahvaljujući Indexu, doznali smo kako je jedan od kandidata za predsjednika tog bratstva bez jedinstva, Miro Kovač, daleke 2007. godine uspio, kao član Nadzornog odbora Hrvatske poštanske banke, pretvoriti svoj stambeni kredit od 310.979,97 švicarskih franaka, podignut 2006. godine u Privrednoj banci Zagreb, u kunski kredit od milijun i pol kuna u državnom HPB-u.
Kamata mu je ostala promjenjiva i umanjena je s 4,75 posto, koliko je iznosila u PBZ-u, na četiri posto, uz rok od 360 mjeseci i mjesečne anuitete od 5.161,23 kune.
Ne umanjujući zasluge istraživačkog novinarstva, ipak hadezeovci najbolje poznaju hadezeovce u dušu i želudac, pa nije teško zaključiti kako je ta tajna uspješno sakrivana od javnosti 13 godina, upravo sada isplivala na površinu.
Miro Kovač, baš kao i njegov glavni logističar Davor Ivo Stier, oštricu svojih napada usmjerili su na Andreja Plenkovića upravo zbog nedovoljne borbe protiv klijentelizma koja je, po njima, HDZ dovela do gubitka izbora, zbog brojnih ministara koji su morali otići iz Vlade upravo iz tih pogubnih razloga.
U tom džihadu za Tuđmanovo žezlo ne biraju se sredstva, pa se glavni borci protiv »razornog klijentelizma« sada raskrinkavaju kao njegovi pobožni sljedbenici, dok je njihova koža bila u pitanju.
Uostalom, kako nazvati to kada diplomirani anglist s magistarskim radom iz engleske i francuske lingvistike, s doktoratom iz povijesti međunarodnih odnosa, postane članom Nadzornog odbora HPB-a? I to u vrijeme kada je predsjednik Vlade lice iz sudnice Ivo Sanader, a glavni bankar Josip Protega, Uskokov optuženik!?
Kako se to postaje nadzornikom državne banke s pristojnom apanažom, a da pri tom nemate ama baš nikakvih referenci u financijama i bankarstvu? I tko je to mogao potezom pera riješiti svoju muku u »švicarcima« dok su ostali zbog istog gubili glavu?
Samo netko tko je član HDZ-a, samo onaj tko je svoju karijeru započeo u kabinetu Franje Tuđmana, a potom u Ministarstvu vanjskih poslova. I je li to klijentelizam, o kojem kao najvećem problemu HDZ-a i države u svom političkom usponu često govori Davor Ivo Stier, ili možda još nešto gore?
Jer, Kovač je iza svog nadzornikovanja, za koje je bio pristojno plaćen, ostavio HPB-u, odnosno državi, repove poslovanja s Fimi medijom u iznosu od oko 9,3 milijuna kuna.
Ili se ta dijareja klijentelizma širi brzinom koronavirusa, ili je ona naprosto endemska bolest HDZ-a. Naime, i sam Stier koji slovi kao jedan od rodonačelnika i entuzijastičnih boraca protiv klijentelizma u stranci i državi, zaposlio se u Ministarstvu vanjskih poslova kao 24-godišnjak, nakon što je prošao sito i rešeto partijske logističke mreže, uz intervenciju, kaže jedan novinski tekst, vječnog i nezaboravnog Ive Sanadera!
Tako svaki patron nađe svog klijenta, svaki lonac poklopac, svaka tikva čep. Stoga ovaj rat, koji se u ime borbe protiv klijentelizma vodi jedino i isključivo kako bi pobjedniku pripao monopol na budući klijentelizam i ostale benefite, nikada ne smije prestati.
Samo ako se unutarstranački izbori u HDZ-u budu održavali permanentno, može postojati nada da će se kloaka jednog dana isprazniti.
Jer, nema boljeg purgativa od bratske demokratske grabeži za vlast.
novilist
