Kultni časopis Arkzin, kojeg se itekako dobro sjećamo iz nesretnih devedesetih godina, ponovno se vraća na kioske, i to uz poruku – „Vratile se devedesete, vraća se i Arkzin“. Doduše vraća se kao jednokratna medijska akcija, isprva uz tjednik Novosti, a potom i uz sljedeći broj hrvatskog izdanja Le Monde diplomatiquea i Zareza. „U Hrvatskoj se ponovno mahnito uvježbava monolitni poredak jedne države, jedne nacije, jedne crkve, jednog jezika i pisma, jednog braka, jednog ekonomskog uređenja. Iznova se sniva hrvatski san o nepomućenom jedinstvu i čistoći“, poručuje se uoči neočekivanog povratka Arkzina u režiji Multimedijalnog instituta.
„U Hrvatskoj se ponovno mahnito uvježbava monolitni poredak jedne države, jedne nacije, jedne crkve, jednog jezika i pisma, jednog braka, jednog ekonomskog uređenja. Iznova se sniva hrvatski san o nepomućenom jedinstvu i čistoći“, poručuje se uoči neočekivanog povratka Arkzina u režiji Multimedijalnog instituta. Prema najavama za Arkzin pišu i govore Boris Buden, Dejan Kršić, Borislav Mikulić, Rada Iveković, Milorad Pupovac, Srđan Dvornik, Ada Beier, Boris Rašeta, Dejan Jović, Srećko Pulig, Obrad Savić, Đole Balašević … O čemu su pisali i govorili najbolje je da sami provjerite već u petak kada će se na kioscima pojaviti novi broj tjednika Novosti, a uz njih i Arkzin.
(ILUSTRACIJA: Arkzin)
„Dok je fašizacija sve izraženija a politički i kulturni život sa svih strana ostaje paraliziran fatamorganom osvajanja središta, nužno je reaktualizirati bastardnu arkzinovsku formulu koja pogađa ideološku srž poretka: Ne, ne volim Hrvatsku!“, napominju iz Multimedijalnog instituta uz poruku „vratile se devedesete, vraća se i Arkzin“. Istovremeno se uz novinsko izdanje na DVD-u priprema i arhiva svih brojeva Arkzina, što je vrijedno blago, s obzirom da brojnim tekstovima objavljenim u ovom časopisu danas na internetu nema previše traga. Arkzin su skenirali i digitalizirali Nikola Mokrović, Zrinka Kolarić i Željko Ilić iz Documente, a materijal bi se uskoro trebao naći na njihovim stranicama kao dio arhive Antiratne kampanje.
Časopis je pokrenut u rujnu 1991. godine, kao fanzin antiratne kampanje, a 1993. godine počeo je izlaziti kao mjesečnik, a potom i kao dvotjednik, profilirajući se kao nezavisni, alternativni magazin, nezainteresiran za „diktat tržišta“ i s izrazito kritičkim stavom, koji tematizira pitanje ljudskih prava, mirovnih pokreta, ženskih prava … ne pristajući pri tome na jednu i jedinstvenu istinu koja se u to vrijeme nudila javnosti.
(IZVOR: Antiratna kampanja)
„Arkzin se sastojao od novinara, teoretičara, dizajnera i aktivista Antiratne kampanje. Taj medij je bio kombinacija tih 4. grupa. To je bilo za naše kolegice i kolege izvana, koji su se bavili novim medijima, po sebi zanimljivo. Tu mi nismo htjeli napraviti od aktivista novinare, niti od teoretičara novinare i obrnuto. Riječ je o tome da se izmjenjuju iskustva i da jedni drugima pružaju nekakvu podršku, omogućuju da se različiti interesi i različite medijske forme artikuliraju. Tako da se pokriva više sfera, više prostora javnosti“, opisat će Arkzin godinama kasnije njegov urednik i kolumnist, Boris Buden, u intervjuu za Novosti. Tom će prilikom citirati i Dejana Kršića, glasovitog grafičkog dizajnera zaslužnog i za prepoznatljivi izgled Arkzina, koji je na pitanje za koga treba raditi Arkzin odgovorio: „Radimo novine kakve bismo i sami čitali“.
Izvor: Lupiga
