Trebali smo čekati 2017. godinu da krajnja desnica toliko izdominira da jedan student ONO i DSZ-a i potom dugogodišnji čelnik SDP-a, kao što je Milan Bandić, bude taj za čije je ere dokinut Tito. Ovo kao da je iz Ripleyevog »Vjerovali ili ne«
Da nam je netko 1989. godine rekao da neće Franjo Tuđman kao predsjednik HDZ-a (tada iz barake) skinuti Trg maršala Tita nego da će to 2017. godine biti Milan Bandić, rekli bismo mu kako halucinira.
Srećom, hrvatska tranzicija prošla je, iznutra barem, tako promišljeno da Titov general jest vodio novi nacionalistički pokret, ali pritom nije dokidao Tita. Trebali smo čekati 2017. godinu da krajnja desnica toliko izdominira da jedan student ONO i DSZ-a i potom dugogodišnji čelnik SDP-a, kao što je Milan Bandić, bude taj za čije je ere dokinut Tito. Ovo kao da je iz Ripleyevog »Vjerovali ili ne«.
Ne, nisu hrvatski nacionalisti s početka 90-ih bili ti. Ne, to je baš Milan Bandić, on je taj koji je pružio ruku najdubljoj hrvatskoj desnici radi vlastitog opstanka na vlasti. Ali, ok, vratit će se Walter, valjda će SDP održati obećanje da će, kad se vrati na vlast u Zagrebu, vratiti i naziv trga koji je tamo od 1946. godine. Ako ikad.
Ne treba zaboraviti ni riječi potpredsjednika SDP-a i aspiranta na mjesto predsjednika SDP-a Zagreba Rajka Ostojića koji je rekao da je ovo dokaz da je praktički Zlatko Hasanbegović sada »nadgradonačelnik Zagreba«, ali također i da, ako ćemo kao nacija poništavati sve što je Tito ikada pozitivno učinio, i Rijeku treba jednostavno prozvati Fiume. Jer, istina, da nije bilo Tita, Rijeka bi bila samo Fiume, a ne »grad koji teče«, i njome bi vladali neki nasljednici D'Annunzija.
Srećom, nisu svi trendovi u Hrvatskoj samo negativni. Kapa dolje ministrici obrazovanja Blaženki Divjak koja uporno nastavlja tamo gdje je bivši ministar Željko Jovanović stao. Iako su barem dvije godine »rupe« u tom međuvremenu, HNS kroz njen lik i djelo, pa čak i u HDZ-ovoj Vladi, nastavlja s kurikularnom reformom.
Istovremeno dok dokidamo Tita i ne uspijevamo skinuti ustaški pozdrav s ploče u Jasenovcu, barem nešto u ovoj državi ide dalje. Ako je točno da će nadležno povjerenstvo za provedbu reforme voditi sam premijer Andrej Plenković kao »onaj koji donosi odluke«, te da je politički dogovor postignut, tada nema onoga tko može reći da je to pogrešno.
Bit će to snažna poruka Plenkovićevog tima konzervativnoj desnici, a ako se na to nadoveže i dogovor s HOS-ovcima oko ploče u Jasenovcu, koji ipak dobivaju veće braniteljske naknade pa imaju i motiva da budu kooperativni, tada će smjer generalno ostati pozitivan.
Slučaj Zagreba, pak, ostat će trajna mrlja na karijeri Milana Bandića i epizoda čiji sigurno ovo nije kraj. Ako Zlatko Hasanbegović i Bruna Esih misle da su sada trajno zatvorili ovo poglavlje, vjerojatno se varaju.
Antifašizam i čovjek koji ga je predvodio sigurno neće biti prekriženi trajno u hrvatskoj povijesti. Prije bi se moglo reći da je ovo kratkotrajni incident nastao čudnovatim postkaramarskovskim trenutkom hrvatske politike.
Ako će se ići u reformu školstva i modernizaciju obrazovanja, ako će se konačno dokinuti ZDS, tada sigurno ni jedan od vođa antifašističkog pokreta u Europi neće biti povijesno revidiran i dokinut. Prije će biti da će trajno opstati Tito, nego Hasanbegović.
novilist
